Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž Ovr-153/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Katici Krajnović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnici u Rijeci, protiv ovršenika ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovrv III-1610/2001-8 od 22. srpnja 2019., 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovrv III-1610/2001-8 od 22. srpnja 2019.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„ Odbija se prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 12. svibnja 2006. kao neosnovan.“

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), a koji se odgovarajući način primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem odredbe članka 21. st. 1 Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 23/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje u tekstu: OZ), s prijedlogom da se pobijano prvostupanjsko rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a., a ovrhovoditelj u žalbi ne navodi o kojoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka je u konkretnom slučaju riječ.

6. Iz spisa predmeta slijedi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovrv-III-1610/01-2 od 21. rujna 2001., određena ovrha na pokretninama ovršenika radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.178,99 kuna kao i da je ovrhovoditelj 18. studenog 2003., nakon neuspjelog pokušaja rješenja spora mirnim putem sklapanjem nagodbe, predložio nastavak postupka, a 12. svibnja 2006. predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, provedbom ovrhe na plaći ovršenika. Iz predmeta je također razvidno kako ovrha na pokretninama ovršenika nije niti započela odnosno nije poduzeta niti jedna radnja, niti je utvrđeno da bi provođenje ovrhe na pokretninama ovršenika bilo nemoguće.

7. Prvostupanjski je sud, temeljem naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, odbio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe i to pozivom na odredbu čl. 5. st. 3. OZ-a s obrazloženjem da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za usvajanje prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

8. Odredbom čl. 5. st. 3. OZ-a propisano je da ukoliko se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može, radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja, a ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

9. Iz navedenoga stoga slijedi da, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju nije utvrđeno da se ovrha na pokretninama ovršenika ne bi mogla provesti, odnosno ovrhovoditelj nije dokazao nemogućnost provedbe ovrhe na pokretninama ovršenika.

10. Suprotno navodima žalbe, u konkretnom slučaju protek vremenskog razdoblja od pet godina od donošenja rješenja o ovrsi nije dokaz nemogućnosti provedbe ovrhe kraj činjenice da nije poduzeta niti jedna radnja u smislu provedbe ovrhe na pokretninama ovršenika, odnosno nije utvrđeno da ne postoje pokretnine nad kojima se može provesti ovrha, da se istima ne može pristupiti ili da iste ne bi bile dostatne za namirenje potraživanja ovrhovoditelja.

11. Stoga, a kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380.toč.2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Katica Krajnović