Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: Pr-3/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Ani Brbić Valković, odvjetnici u Puli-Pola, protiv tuženika AE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. [obrt], obrta za prijevozništvo, proizvodnju i prodaju, [adresa], radi utvrđenja i dr., izvan ročišta
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je nezakonit otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 01. siječnja 2023. godine između tužitelja SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika i tuženika AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnika obrta za prijevozništvo, proizvodnju i prodaju MADALU, [adresa], kao poslodavca, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto vozača teretnog vozila te da mu prizna sva druga prava iz radnog odnosa.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 750,00 eur, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 20. siječnja 2025. tužitelj tvrdi da je od dana 05. prosinca 2022. godine zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača teretnog vozila i to prvotno temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, a potom temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dana 01. listopada 2024. godine, tužitelj da je stradao u prometnoj nesreći za vrijeme radnog vremena, prilikom koje da je nesreće zadobio frakturu prednjeg okrajka XI. rebra. Tužitelj da je uredno prijavio ozljedu na radu, a od dana prometne nesreće do 06. siječnja 2025. godine, tužitelj da je zbog zadobivenih ozljeda bio na bolovanju o čemu da je njegova izabrana liječnica dr.med. SEĆ uredno donosila Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad koja da su tuženiku bila uručena osobno od strane tužitelja i bila vidljiva u sustavu e-Zdravstveno. Dana 29. studenog 2024. godine, tužitelj da je na svoju e-mail adresu ([adresa elektroničke pošte]) zaprimio od strane FE, računovođe zaposlene u [obrt], vl. AE, obrtu za prijevozništvo, proizvodnju i prodaju (e-mail: [adresa elektroničke pošte]), slijedeću elektroničku poruku „Poštovani, Vi ste odjavljeni sa 15. 11.2024. godine sporazumno po dogovoru. Od 1.11. do 15.11. koristili ste godišnji, a preostali neiskorišteni godišnji biti će Vam isplaćen sa slijedećom plaćom. Doznake koje ste dostavili ne možemo uvažiti jer je datum evidentiranja 26.11.2024. što je nakon Vaše odjave. U trenutku odjave u sustavu nije bilo viđeno da je otvoreno bolovanje, a Vi ste obaviješteni. Lp,“ Tužitelju da nije bilo jasno što se događa i zašto mu je takva poruka dostavljena s obzirom da se nalazio na bolovanju te da nije potpisao nikakav sporazumni raskid radnog odnosa pa da je odmah od gospođe FE zatražio obrazloženje i dostavu potvrde o otvorenom godišnjem odmoru. Obzirom da se dani privremene nesposobnosti za rad ne uračunavaju u dane godišnjeg odmora, tužitelju da nije bilo jasno kako je mogao koristiti godišnji odmor na način kako da je tuženik opisao, ako je u tom periodu bio na bolovanju. Međutim, gospođa FE odbila da je tužitelju dati odgovor te ga uputila da se obrati tuženiku AE kao svom poslodavcu. Tužitelj da je obrazloženje i navodni sporazum o raskidu radnog odnosa odmah zatražio i od AE, međutim, jedini odgovor koji da je tuženik dao bio da je „Oprosti, ne mogu sada pričati.“ te nakon toga tužitelj da nije uspio stupiti u kontakt s tuženikom. S obzirom da nije znao što učiniti, tužitelj da je izvršio provjeru kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i saznao za povredu njegovih prava od strane tuženika. Naime, tuženik da je dana 15. studenog 2024. godine odjavio tužitelja sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i sa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, unatoč tome što da je tužitelj u tom trenutku imao uredno prijavljeno bolovanje zbog ozljede na radu, sa čime da je tuženik i bio upoznat. Obzirom da se tuženik u potpunosti oglušio na pozive i poruke tužitelja, tužitelj da je putem punomoćnice, a sukladno čl. 133. Zakona o radu podnio dana 14. prosinca 2024. godine zahtjev za zaštitu prava radnika koji da je tuženik zaprimio dana 20. prosinca 2024. godine. Na zahtjev za zaštitu prava radnika tuženik da nije dao odgovor unutar zakonskog roka od 15 dana od zaprimanja istog. Tužitelj da nije zaključio niti potpisao sporazum o prekidu radnog odnosa sa tuženikom, niti bilo kakvu drugu odluku koja bi dovela do prestanka radnog odnosa, a na njegovo opetovano traženje da mu dostavi navodno potpisani sporazum o raskidu radnog odnosa, tuženik da to nikada nije učinio. Sukladno čl. 120. st.1. Zakona o radu otkaz da mora biti u pisanom obliku, obrazložen i dostavljen radniku. Tužitelj da nikada nije dobio nikakvu odluku o otkazu, a kamoli u pisanom obliku i obrazloženu. Sukladno čl. 113. Zakona o radu, sporazum o prestanku ugovora o radu također da mora biti zaključen u pisanom obliku. Tužitelj da od tuženika nikada nije zaprimio nikakav prijedlog sporazuma o raskidu radnog odnosa, niti je takav sporazum ikada potpisao. Sporazumni raskid ugovora o radu da podrazumijeva suglasnost volja poslodavca i radnika za prestankom radnog odnosa, a tužitelj da nije imao volju za prestankom niti bilo kakvu informaciju ili interes da bi zaključio takav sporazum. Tužitelj da čak nije niti znao da mu tuženik želi otkazati ugovor o radu. Tužitelj da nikada ne bi potpisao bilo kakav sporazum o prestanku radnog odnosa, obzirom da to ne odgovara njegovim željama i interesima, pogotovo u trenutku kada se nalazi na bolovanju. Posljedica takvog nezakonitog postupanja tuženika da jest tužiteljeva nemogućnost ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja na teret države kao nezaposlena osoba, obzirom da nema temelj (sporazumni raskid, odluku o otkazu) sukladno kojem bi se mogao prijaviti kao nezaposlena osoba, kao i pravo na ostvarivanje naknade sa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Sukladno čl. 38. Zakona o radu „Radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.“ Kako da je tuženik radnika nezakonito odjavio sa HZMO-a i HZZO-a dana 15. studenog 2024. godine, a tužitelj da je za to vrijeme bio na prijavljenom bolovanju zbog ozljede koju da je pretrpio na radu, to da je tuženik postupio protivno prethodnoj citiranoj odredbi. Slijedom svega iznesenog, a kako da tuženik nije usvojio zahtjev za zaštitu prava radnika od dana 14. prosinca 2024. godine, tužitelj da sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu u otvorenom zakonskom roku ulaže ovu tužbu. Tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Utvrđuje se da je nezakonit otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 01. siječnja 2023. godine između tužitelja IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika i tuženika AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnika obrta za prijevozništvo, proizvodnju i prodaju [obrt], [adresa], kao poslodavca, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto vozača teretnog vozila te da mu prizna sva druga prava iz radnog odnosa."
2. Tuženik, iako su mu tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu bili uredno dostavljeni, nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu.
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je, prema čl. 331. b st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u t. I dispozitiva ove presude (presuda zbog ogluhe).
4. Tužitelj je zatražio naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženik je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove.
Tužitelju su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav zahtjeva za zaštitu prava 100,00 eur (Tbr. 30. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23), za zastupanje u ovom predmetu 500,00 eur (Tbr. 7. t. 2.) i za PDV na ove radnje 150,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 750,00 eur.
Tužitelju, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripadaju zatražene zatezne kamate na priznate troškove, tekuće od dana donošenja odluke, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. II dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 11. ožujka 2025.
S u d a c:
Alen Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužitelju p.p.,
2. tuženiku.
S u d a c:
