Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-1155/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju po punomoći zastupa Domagoj Zemljak odvjetnik u Zagrebu, Ilica 48/II, protiv tuženika Poliklinika Sinteza d. o. o., OIB 08554648822, Zagreb, Folnegovićeva 1C, kojeg po punomoći zastupa Ivana Lončar odvjetnica u Zagrebu, Gundulićeva 18, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2778/2019-36 od 17. rujna 2021. i o žalbi tužiteljice protiv Rješenja istog suda poslovni broj Pn-2778/2019-48 od 22. studenoga 2022., u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2778/2019-36 od 17. rujna 2021. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.000,00 eur/7.543,5 kn na ime naknade neimovinske štete s zateznom kamatom od 30. studenoga 2018. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2778/2019-36 od 17.rujna 2021. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici neimovinsku štetu preko iznosa od 1.000,00 eur/7.543,5 kn do 2.654,46 eur/20.000,00 kn s zateznom kamatom od 30. studenoga 2018. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete isplatom iznosa od 1.654,46 eur/12.465,5 kn s zateznom kamatom od 30. studenoga 2018. do isplate.

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2778/2019-36 od 17.rujna 2021. pod točkom IV. izreke.

IV. Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2778/2019-48 od 17. rujna 2021. pod točkom II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

V. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2778/2019-48 od 2. studenoga 2021.

VI. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznose od 20.000,00 kn s zateznom kamatom od 30. studenoga 2018. do isplate (točka I. izreke) i iznos od 107.000,00 kn s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 17. rujna 2021. (točka II. izreke). Ujedno, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od 14.402,50 kn s zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (točka III. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 55.000,00 kn s zateznom kamatom (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijane dijelove presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno predlaže ukinuti presudu u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 3.747,00 te sudske pristojbe žalbe po određenju suda.

3. Navedenu presudu, u dijelu pod točkom IV. izreke, žalbom pobija tužiteljica sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijani dio presude i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 3.747,00 kn.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva troškove sastava odgovora na žalbu od 3.747,00 kn i sudsku pristojbu žalbe po određenju suda.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba tužiteljice neosnovana.

6. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

8. Nije u pravu tuženik ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na prihvaćeni dio zahtjeva za isplatu po osnovi naknade neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 eur/7.543,5 kn s zateznom kamatom.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 75.000,00 kn po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i privatnost, počinjene objavljivanjem fotografije tužiteljice na internetskoj stranici tuženika unatoč njezinom izričitom protivljenju, te isplatu iznosa od 107.000,00 kn na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, utemeljen na tvrdnji da predmetni iznos predstavlja zaradu koju bi ostvarila da tuženik nije objavio predmetnu fotografiju na navedeni način.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužiteljica renomirana hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica koja je u svojoj karijeri glumila u velikom broju uloga te je stoga poznata javna osoba sa prepoznatljivom osobnošću,

- da je početkom ožujka 2016. između tužiteljice i tuženika postignut usmeni dogovor prema kojem je tužiteljica trebala biti zaštitno lice promidžbene kampanje tuženikovih estetskih usluga, što je podrazumijevalo korištenje njenih fotografija u promidžbene svrhe na internetskim portalima i medijima,

- da su u tom pravcu tužiteljica i tuženik dogovorili njeno fotografiranje, između ostalih situacija i s iglom uperenom u njeno lice, što je i ostvareno na način da je tuženik predmetnu fotografiju snimio iz takvog kuta da se ne vidi cijelo lice već dio lica, s namjerom dogovaranja aktivnosti u raznim medijima, k ako bi odabrali fotografije koje će koristiti u reklamne svrhe s tekstom ispod fotografija "Poznata glumica SB pobornica je isključivo prirodnih metoda pomlađivanja", "Prirodno pomlađivanje PRP vlastitom krvnom plazmom, te da je nakon fotografiranja, tuženik ponudio tužiteljici protučinidbu za njezine usluge besplatne tretmane umjesto isplate honorara što je odbila,

- da je tuženik nakon fotografiranja, 10. ožujka 2016. dostavio tužiteljici snimljene fotografije kako bi se izjasnila o njihovom objavljivanju,

- da je tužiteljica isti dan otkazala suradnju zbog nemogućnosti postizanja dogovora oko njezinog honorara u vezi promidžbe i izričito tuženiku izjavila da ne dozvoljava da se njezine fotografije i ime koriste u svrhu reklamiranja tuženika u bilo kojem mediju i internetskim platformama,

- da je tuženik unatoč tome 10. ožujka 2016. na svojoj internetskoj stranici i instagramu objavio naprijed navedenu fotografiju tužiteljice s iglom uperenom u njeno lice, nakon čega je tužiteljica zatražila da se fotografija ukloni što je i učinjeno odmah sutradan 11. ožujka 2016. (koji je padao u petak) tako da je tuženik uklonio fotografiju s instagrama, dok je fotografiju uklonio sa svoje internetske stranice naredni ponedjeljak budući je u međuvremenu bio vikend pa ju bez tehničke podrške nije mogao ukloniti isti dan,

- da je predmetna fotografija bila ponovno objavljena na internetskoj stranici tuženika od 23. srpnja 2018. do kraja studenog i početka prosinca 2018. kada je uklonjena nakon što je tuženik zaprimio pisani zahtjev tužiteljice za naknadu štete od 30. studenoga 2018. (iskaz zastupnice tuženika),

- da su, prema iskazu tužiteljice kojeg prvostupanjski sud ocjenjuje uvjerljivim i vjerodostojnim, nakon objave tužiteljicu prijatelji i poznanici počeli ispitivati o toj fotografiji, pisati o tome ispod njezinih članaka i to komentirati što ju je jako smetalo i pogodilo, jer je upotreba injekcije suprotno njezinoj životnoj filozofiji prema kojoj nikada nije mijenjala svoj fizički izgled invazivnim metodama u smislu filera, botoksa i sl. nego je isključivo o svom izgledu brinula neinvazivnom njegom i načinom života, da se stalno špekulira o njezinom izgledu, a upravo postupak tuženika je davao za pravo onima koji su sumnjali u to da je njezin fizički izgled isključivo prirodan, što ju je posebno pogodilo smatrajući da joj je time narušena reputacija jer je ispalo da laže, zbog čega je bila žalosna, čak je i plakala, osjećala se izmanipulirano, pogađali su je komentari ispod tekstova u kojima se o njoj pisalo navodeći da laže jer da iz predmetne fotografije proizlazi da se botoksira i sl.,

- da tužiteljica ostavlja dojam žene znatno mlađe od svoje dobi, a objavljena fotografija tužiteljice s iglom uperenom u lice implicira da se tužiteljica, radi održavanja takvog izgleda, podvrgava estetskim zahvatima poput filera, botoksa i sl., pa uzimajući u obzir da se isto kosi s njezinim osobnim stavovima i poslovnim angažmanima u kojima zagovara prirodnu kozmetiku, izgled i tretmane, slijedom čega ocjenjuje da je time narušen ugled tužiteljice, čast i privatnost jer ispada da tužiteljica laže.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da navedena fotografija stvara krivu predodžbu o tužiteljici kao ženi koja radi održavanja izgleda koristi agresivne metode pomlađivanja, te da protivno tvrdnji tuženika prema kojoj se iz predmetne fotografije ne može utvrditi identitet tužiteljice kao i da su tu stranicu pregledale svega četiri osobe, izvodi i daljnji zaključak da time što je tužiteljica renomirana hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica, moguće je iz navedene fotografije utvrditi identitet tužiteljice od strane osoba iz javnog života, tužiteljičinih kolega i suradnika, odnosno osoba koje tužiteljicu poznaju, te da ljudi upravo zato što na takvim slikama očekuju poznate osobe, iste lako i identificiraju, slijedom čega je zbog objave fotografije, unatoč njezinom protivljenju, tuženik povrijedio pravo osobnosti tužiteljice povredom ugleda, časti i privatnosti što je dovelo do narušavanja njezinog duševnog mira.

12. Sukladno takvim zaključcima, kao i okolnosti da je tuženik objavio fotografiju na svojoj internetskoj stranici u razdoblju od srpnja do prosinca 2018. unatoč ranijem izričitom protivljenju tužiteljice, te imajući u vidu da je fotografija snimljena iz takvog kuta da se ne vidi cijelo lice već dio lica odnosno veći dio usne, polovica nosa, dio čela, oko i trepavica (kako to proizlazi iz iste), vidljivo je da identitet tužiteljice, za razliku od naprijed navedenih osoba koje ju poznaju, ne bi utvrdile prosječne osobe izvan javnog djelovanja i života, te imajući u vidu da je fotografija tijekom 2016. bila objavljena svega jedan dan na instagramu a tri dana na internetskoj stranici kao i da je tužiteljica u studenom 2018. doznala za ponovnu objavu na internetskim stranicama tuženika i da je fotografija uklonjena krajem tog mjeseca i početkom prosinca iste godine, to je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO) ocjenom da je povrijeđeno pravo osobnosti u takvoj težini koja opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.000,00 eur/7.543,5 kn s zateznom kamatom od podnošenja pisanog zahtjeva (čl. 1103. ZOO), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, imajući pri tome u vidu da taj iznos, po ocjeni ovog suda, predstavlja pravičnu novčanu satisfakciju zbog zadiranja tuženika u zaštićenu sferu prava osobnosti tužiteljice na duševni mir i zdravlje.

13. Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe prigovore - da je prvostupanjski sud propustio utvrditi postoji li uzročna veza između objave fotografije i navodne povrede prava osobnosti jer je tužiteljica osoba koja je samu sebe u više navrata medijski eksponirala u kontekstu zahvata uljepšavanja a koji zahvati su obuhvaćali korištenje injekcija čime je sama izazvala poneke upite, sumnju ili pretpostavke javnosti o tome podvrgava li se određenim invazivnim ili neinvazivnim zahvatima, što nema nikakve veze s objavom fotografije na stranicama tuženika koju je vidjelo ukupno četiri osobe, da je prije spornog fotografiranja tužiteljica bila upoznata s predmetnim tretmanom za koji se koristi injekcija, kao i da se predmetnim tretmanima (PRP) podvrgavala u više navrata kako to prvostupanjski sud utvrđuje u točkama 21. i 22. pobijane presude, te da prvostupanjski sud nije mogao samo na temelju subjektivnog iskaza tužiteljice izvesti zaključak kako se radi o duševnoj boli takvog intenziteta koja bi opravdavala pravičnu novčanu naknadu.

14. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, pravilno ocijenio da su ispunjene sve kumulativno potrebne materijalno pravne pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu neimovinske štete, pa i uzročna veza između utužene štete i štetnog događa (objava fotografije unatoč tome što se tužiteljica izričito protivila objavi i zatražila njihovo uklanjanje još 2016. a da je tuženik unatoč tomu iste ponovno objavio u razdoblju od srpnja do prosinca 2018.), budući se odgovornost tuženika procjenjuje primjenom odredbe čl. 1045. ZOO prema kojoj tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, u stupnju obične nepažnje (čl.1045. st. 2. ZOO), te da je tužiteljica sukladno svojoj obvezi dokazala sve navedene pretpostavke odgovornosti, dok tuženik, protivno svojoj obvezi nije dokazao da nije kriv za nastanak štetnog događaja, jednako kao što je pravilno utvrdio na temelju iskaza tužiteljice da je pretrpjela duševne boli takvog intenziteta i trajanja koje opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u naprijed navedenom iznosu.

15. Slijedom navedenog, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, u predmetnom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Međutim, u pravu je tuženik kada osporava prvostupanjsku presudu u daljnjem dosuđenom dijelu preko iznosa od 1.000,00 eur/7.543,5 kn, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 1110. st. 2. ZOO), jer osnovano ukazuje da tužiteljica protivno svojoj obvezi, osim svog iskaza, nije ponudila niti jedan drugi adekvatan dokaz iz kojeg bi proizlazile duševne boli tako značajnog intenziteta i trajanja koje bi opravdavale dosuđivanje naknade neimovinske štete i u predmetnom dijelu, jer duševne boli takvog trajanja i intenziteta ne proizlaze niti iz njenog iskaza, što prvostupanjski sud ispušta iz vida, slijedom čega je, uvažavanjem kao osnovane žalbe tuženika, u predmetnom dijelu trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva preko tog iznosa, te temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

17. Nadalje, neutemeljeno tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke u kojem je odbijen zahtjev na ime naknade neimovinske štete isplatom iznosa od 55.000,00 kn s zateznom kamatom, ističući da je zbog objave fotografije s iglom uperenom u lice, tužiteljica prikazana ne samo umjetnom, već neiskrenom osobom jer je kao javna osoba "pod povećalom" javnosti a kako je godinama gradila ugled prirodne, decentne i njegovane žene koja svoj izgled duguje zdravom načinu života, brigom i njegom o svojem zdravlju i izgledu isključivo neinvazivnim metodama njege, time da je pretrpjela izrazite duševne boli zbog gubitka povjerenja i naklonost kolega, suradnika i javnosti, od čega u konačnici živi.

18. Naime, suprotno žalbenim prigovorima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava taj dio zahtjeva ocijenio neosnovanim, očito time što tužiteljica protivno svojoj obvezi iz čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazala gubitak povjerenja i naklonost kolega i suradnika zbog objave fotografije koja je izrađena i njezinom voljom (jer je tuženik fotografiju izradio u dogovoru s tužiteljicom), uslijed čega bi zbog objave fotografije trpjela duševne boli takvog intenziteta koji bi predstavljao pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete i u odbijajućem dijelu zahtjeva, jer to ne proizlazi ni iz jednog provedenog dokaza pa niti iz njezinog iskaza, jednako kao niti gubitak ugleda u javnosti imajući u vidu da identitet tužiteljice, zbog načina na koji je fotografirana ne bi utvrdile prosječne osobe izvan javnog života i djelovanja, kako je to naprijed ocijenjeno. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjskom presudom zahtjev u tom dijelu odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja koje opravdava ocjenu da nije dokazana činjenica duševnih boli takvog intenziteta i trajanja koja bi predstavljala pravičnu novčanu naknadu u iznosu u kojem je zahtjev odbijen pobijanim dijelom prvostupanjske presude (čl. 221.a ZPP).

19. Sukladno navedenom, jer nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog, neosnovanu žalbu tužiteljice trebalo je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki III. izreke.

20. Nadalje, u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 107.000,00 kn na ime naknade imovinske štete zbog gubitka zarade, prvostupanjski sud utvrđuje na temelju iskaza tužiteljice i svjedokinje NB te uvidom u njihovu elektroničku komunikaciju:

- da je prema toj komunikaciji između tužiteljice i navedene svjedokinje (koja je distributer medicinsko kozmetičkog brenda High Care koji se bavi distribucijom medicinske kozmetike i anti age tretmana) od 10. prosinca 2018. u 22:59 sati, vidljivo da se istom otkazuje raniji načelni usmeni dogovor (koji nikada nije formaliziran zaključenjem ugovora), prema kojem tužiteljica da je prihvatila prijedlog da bude ambasador navedenog branda (neinvanzivni Anti Age tretmani) za period od godinu dana za regiju Adria što uključuje Hrvatsku, Srbiju, BiH, Crnu Goru i Sloveniju, s cijenom honorara ambasadorice branda od cca 107.000,00 kn, s plaćanjem u mjesečnim obrocima, jer navedeni brand nije u mogućnosti realizirati navedeni načelni usmeni dogovor obzirom da se lice tužiteljice našlo sa injekcijom na internet stranici tuženika kojim se reklamiraju njihove invazivne usluge, a oni su dogovorili suradnju i promoviraju sasvim drugi neinvazivni smjer i da stoga moraju potražiti drugu osobu kao zaštitno lice,

- da navedeni brand (prema iskazu svjedokinje) prije tog načelnog usmenog dogovora s tužiteljicom a i nakon otkaza njihove suradnje, nikada nije imao angažiranog ambasadora na navedeni način, a da za navedenu promociju nakon otkazane suradnje s tužiteljicom nisu nikoga drugog angažirali za svoju kampanju umjesto tužiteljice, da je kasnije došao i period pandemije, te da injekcijski tretman plazmom (PRP tretman) nije invazivna metoda sa stajališta navedene svjedokinje koja je, kako to proizlazi iz njenog iskaza, dogovarala s tužiteljicom navedenu suradnju i naknadu budući se poznaju od 2010.,

- da je tužiteljica, prema njenom iskazu, sudjelovala u emisiji Celebrity make over by VB te da joj je rađen PRP tretman, što je poznato i navedenoj svjedokinji.

21. Prvostupanjski sud u razlozima presude dalje utvrđuje da je zaključak o osnovanosti zahtjeva utemeljio na navedenim iskazima tužiteljice i svjedokinje NB i njihove elektroničke komunikacije, smatrajući da je između navedenog branda i tužiteljice dogovorena suradnja na naprijed navedeni način, koja je otkazana upravo iz razloga što je „ponuditelj angažmana“ u tijeku pripreme kampanje u studenom 2018. pronašao predmetnu fotografiju tužiteljice na Internet stranici tuženika na kojoj je lice tužiteljice s iglom i špricom što ukazuje na invazivne metode, a što je u suprotnosti s njihovim brandom.

22. Osnovano tuženik ukazuje u žalbi da u razlozima presude nije adekvatno raspravljen i ocijenjen prigovor tuženika koji je isticao tijekom prvostupanjskog postupka osporavajući iskaze tužiteljice i navedene svjedokinje ističući u žalbi - da ugovor između tužiteljice i navedenog branda nije sklopljen i da su predmetni iskazi iskonstruirani za potrebe ovog postupka, imajući u vidu da presuda nema razloga o okolnostima koju prvostupanjski sud utvrđuje u razlozima presude - da suradnja tužiteljice i branda nikada nije formalizirana zaključenjem ugovora, pa nije jasno smatra li prvostupanjski sud da se radilo o pregovorima ili o sklopljenom ugovoru (jer u razlozima presude navodi da je riječ o brandu kao „ponuditelju angažmana“).

23. Pored toga, prvostupanjska presuda nema razloga niti o drugim prigovorima tuženika a koji predstavljaju činjenična utvrđenja u razlozima presude - da navedeni brand nikada nikoga drugog nije angažirao za svog ambasadora kako prije nego je po navedenim iskazima dogovorena suradnja, tako i nakon što je suradnja otkazana, da injekcijski tretman plazmom (PRP tretman) nije invazivna metoda (iskaz svjedokinje NB), da je tužiteljici u javnoj emisiji rađen navedeni PRP tretman (iskaz tužiteljice), pa nije jasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da je suradnja tužiteljice i branda otkazana zbog fotografije lica tužiteljice s iglom i špricom uz zaključak da takva fotografija ukazuje na invazivne metode što je u suprotnosti s brandom kojeg zastupa navedena svjedokinja.

24. Kako se zbog navedenih nedostataka prvostupanjska presuda u predmetnom dijelu ne može ispitati, ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, uslijed čega je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno zbog čega nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđeni iznos od 107.000,00 kn na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade. Slijedom toga, prihvaćanjem osnovane žalbe tuženika, valjalo je ukinuti pobijanu presudu, u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kako bi tijekom istog prvenstveno otklonio nedostatke ukazane ovom odlukom, a potom bio u mogućnosti, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i donijeti valjanu i zakonitu odluku o tom dijelu predmeta spora, nastavno čemu je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u rješenju pod točkom IV. izreke.

25. Pored toga, kako je za sada neizvjestan konačni uspjeh stranaka u postupku, povodom njihovih žalbi, ukinuta je i prvostupanjska odluka i točka III. izreke o obvezi naknade parničnog troška.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog suda broj Pn-2778/2019- 48 od 22. studenoga 2021.

26. Predmetnim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja broj Pn- 2778/2019-37 kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 2.170,00 kn, polazeći od utvrđenja da do donošenja predmetnog rješenja tužiteljica, unatoč pozivu suda, nije dostavila dokaz da je od strane nadležnog tijela u upravnom postupku oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, budući je u tužbi istaknula da je predmetni zahtjev podnijela zbog nemogućnosti plaćanja sudskih pristojbi, slijedom čega odbija prigovor kao neosnovan i potvrđuje rješenje pozivom na odredbe čl. 4. st. 4. i čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23 – dalje; ZSP).

27. Neutemeljeno tužiteljica ponavlja žalbene prigovore koje je isticala i u prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja - da ju je prvostupanjski sud preuranjeno pozvao na plaćanje pristojbe jer nije pravomoćno dovršen postupak pred tijelom državne uprave u kojem je podnijela zahtjev za oslobađanje od obveze plaćanja pristojbi u ovom postupku, te da je visina pristojbe previsoko odmjerena.

28. Prvostupanjski sud je, protivno žalbenim prigovorima, pravilno ocijenio da je u smislu čl. 4. st. 1. toč. 4. ZSP obveza plaćanja pristojbe presude dospjela s danom kada je tužiteljici presuda dostavljena odnosno isti dan kada je presuda donesena. Naime, u smislu odredbe čl. 172. ZPP pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka (što uključuje i sudske pristojbe) i pravo na stručnu pravnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć odnosno sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine broj 143/13).

29. Kako tužiteljica do dospjelosti obveze plaćanja pristojbe presude nije priložila pravomoćno rješenje nadležnog Ureda državne uprave kojim bi bila oslobođena plaćanja pristojbe, ukoliko smatra da nije u mogućnosti platiti istu, neosnovano ističe žalbeni prigovor preuranjenosti poziva za plaćanje pristojbe. Pored toga, visina pristojbe pravilno je utvrđena u iznosu od 2.170,00 kn sukladno Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi kao sastavnog dijela Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21), pa kao nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog, neosnovanu žalbu tužiteljice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje te temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u rješenju pod točkom V. izreke.

30. Odluka iz točke VI. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić