REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1378/24-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog AR, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-769/24 od 16. svibnja 2024. izmijenjene 22. svibnja 2024., nakon održane javne rasprave 11. ožujka 2025. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu ARR i optuženog AR, dana 11. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i G rođene Đ, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju kuhar, sa završenom SSS, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 800,00 eura, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, osuđivan, vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je:

- 12. ožujka 2021., oko 16:50 sati, u Zagrebu, Jankomir 33, u trgovačkom centru City Centar West, u trgovini Interspar, u nakani neovlaštenog stjecanja predmeta, s prodajnih polica uzeo i za sebe zadržao različite proizvode i to trimer marke Braun M6K 3220 601, 3 komada Grof domaće šunke 104 g i 6 komada Dimmes pršuta 100 g, sveukupne vrijednosti 147,84 eura, sve vlasništvo trgovačkog društva Spar Hrvatska d.o.o.,

- dakle, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 optuženi AR se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

a na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

zamjenjuje se

RADOM ZA OPĆE DOBRO NA NAČIN DA SE JEDAN DAN ZATVORA ZAMIJENJUJE ZA DVA SATA RADA.

III. Na temelju članka 55. stavak 5. i 6. KZ/11 određuje se da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optuženog AR, koji treba u roku od 8 (osam) dana od kada bude pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju javiti se tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo za probaciju će nakon dobivanja pristanka optuženog odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

IV. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 ukoliko se optuženi AR ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ili mu se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno će tijelo za probaciju o tome obavijestiti suca izvršenja.

V. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 u slučaju da optuženi AR svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako optuženi ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno će tijelo za probaciju produžiti rok za izvršavanje rada za opće dobro.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi AR dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeseteura), a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog AR, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

2. Optuženi AR pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući se optuženi očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da u cijelosti priznaje da je počinio kazneno djelo na način na koji mu je to stavljeno optužnicom na teret te da su točni svi činjenični navodi iz optužnice. Izrazio je iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, te dodao da je u inkriminirano vrijeme bila Corona, da se nije se mogao zaposliti te je kazneno djelo počinio kako bi se mogao prehraniti, međutim zadnje tri godine je u stalnom radnom odnosu te sredstva za život pribavlja isključivo svojim radom. Nakon što je zastupnica optužbe izmijenila prijedlog vrste i mjere kazne, optuženi se sa takvim prijedlogom suglasio.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je službena zabilješka o dojavi od 12. ožujka 2021. (list 7 spisa), izvješće o privremenom ograničavanju slobode kretanja od 12. ožujka 2021. (list 8 spisa), izvješće o preuzetoj robi od 12. ožujka 2021. (list 9 spisa), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa pripadajućom DVD snimkom nadzornih kamera od 12. svibnja 2021. (list 24 i 25 spisa), izlist prodajne cijene proizvoda od 29. listopada 2021. i 31. prosinca 2021. (list 30 spisa), reproducirana je DVD snimka nadzorne kamere od 12. ožujka 2021. (poleđina lista 18 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 49-52 spisa).

5. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

6. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je prekršajno neosuđivan, te da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, dok je otegotno cijenio kaznenu osuđivanost u sedam navrata zbog kaznenih djela krađe i teške krađe na uvjetne osude, s time da je u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bilo osuđivan u tri navrata na uvjetnu osudu, dok su ostale presude uslijedile nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela.

9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeta je u obzir vrsta i vrijednost otuđenih predmeta, te da oštećeniku nije nastala šteta obzirom da su mu otuđene stvari vraćene, međutim to se može pripisati činjenici da je optuženi od strane zaštitara zatečen sa otuđenim stvarima kada se pokušao udaljiti iz trgovine. Isto tako uzete su u obzir i pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je teška materijalna odnosno financijska situacija koja je optuženog natjerala na počinjenje kaznenog djela, što istog nikako ne opravdava u počinjenju djela, ali ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni. Također, uzeto je u obzir da je optuženi prihvatio prijedlog vrste i mjere kazne predložene po zastupnici optužbe, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.

10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, međutim ocjena je suda da nije nužno izvršiti izrečenu kaznu zatvora, već je za postizanje svrhe kažnjavanja dostatno kaznu zatvora izrečenu optuženom zamijeniti radom za opće dobro. Pri tome je sud s jedne strane vodio računa da je optuženi do sada kazneno osuđivan u sedam navrata zbog kaznenih djela krađe i teške krađe, međutim u okviru kaznene osuđivanosti sud je uzeo u obzir da je u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio osuđivan u tri navrata na uvjetne osude, dok su ostale presude uslijedile nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela. Uzimajući u obzir da izrečene uvjetne osude očigledno nisu utjecale na optuženog u smislu da svoje ponašanje uskladi sa općeprihvaćenim društvenim normama u prilog čemu govori i naknadna osuđivanost zbog istog kaznenog djela, onda je razvidno da se svrha kažnjavanja više ne može ostvariti uvjetnom osudom. S druge strane okolnost da je optuženi priznao kazneno djelo, izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela u korelaciji sa njegovim korektnim držanjem pred sudom te činjenicom da je već tri godine zaposlen te da isti, kako je naveo u svojoj obrani sada sredstva za život pribavlja svojim radom pokazuje da je svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela. Optuženom će ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da ostankom na slobodi i radom za opće dobro pokaže kako je navedena kazna sada konačno djelovala i utjecala na njega u smislu specijalne prevencije i da ovakvo postupanje više neće biti pravilo ponašanja u njegovom životu. Naime, optuženi mora biti svjestan da unatoč teškoj financijskoj situaciji niti osnovne životne potrebe ne može zadovoljavati činjenjem kaznenih djela tako da će sada imati priliku pokazati da je ovakvo postupanje ostavio iza sebe i da je konačno shvatio svu nedopuštenost ovakvog načina postupanja i pribavljanja imovinske koristi te da će u budućnosti, kako je i naveo u obrani, sredstva za život pribavljati svojim radom. Stoga, imajući u vidu duljinu izrečene kazne i sve naprijed istaknute okolnosti, ocjena je suda kako nije potrebno izvršenje kazne zatvora na koju je optuženi osuđen, već da je istu dovoljno zamijeniti radom za opće dobro na koji način će biti postignuta svrha specijalne prevencije, te će utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Pri tome je određeno da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optuženog koji je obvezan u roku od osam dana od dana kada bude pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju javiti se istom i dati svoj pristanak, nakon čega će nadležni probacijski ured odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Isto tako, optuženi je upozoren da ukoliko se ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ili mu se poziv neće moći uručiti odnosno dostaviti na adresu koju je sudu dao ili ukoliko ne da svoj pristanak na izvršavanje rada za opće dobro, o tome će odmah biti obaviješten sudac izvršenja. Ukoliko optuženi svojom krivnjom neće izvršavati rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako ne izvršava rad za opće dobro bez svoje krivnje, biti će produljen rok za izvršavanje rada za opće dobro.

11. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 50,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja u iznosu od 800,00 eura te da nema obvezu uzdržavanja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj: KO-DO-769/24 uz zapisnik s rasprave od 11. ožujka 2025.

2. optuženi AR, [adresa].