Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-15/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Krunoslavu Canjugi, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženika DDM Invest III AG, 6300 Zug, Landis + Gyr Strasse 1 (ranije: Schochenmühlestrasse 4, 6340 Baar), Švicarska, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod registracijskim brojem [registarska oznaka].238.947, OIB: 42497989050, kojeg zastupa Luka Gulan, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-288/2021-27 od 22. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025..

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-288/2021-27 od 22. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Ovr-369/20 od 25. siječnja 2021. Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu, i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

5. Predmet spora je zahtjev za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe utemeljen na činjeničnim tvrdnjama o nedostatku aktivne legitimacije ovrhovoditelja, ovdje tuženika, na zastari te prigovara visini tražbine.

6. U predmetnoj pravnoj stvari je u odnosu na tužitelja kao založnog dužnika temeljem ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Na navedeno rješenje o ovrsi je ovršenik uložio žalbu te je sukladno odredbi čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13. i 93/14. 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ), ovršenik rješenjem upućen na pokretanje parničnog postupka zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ , dakle, zbog prigovora aktivne legitimacije ovrhovoditelja i prigovora visine i zastare tražbine.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno da je ovdje tuženik aktivno legitimiran za pokretanje ovršnog postupka, da zastara nije nastupila , te da tužitelj nije doveo u sumnju visinu tražbine.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Žalbenim navodima se u bitnome osporava zaključak prvostupanjskog suda o aktivnoj legitimaciji tuženika kao ovrhovoditelja.

10. Naime žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP zbog činjenice što nije dao razloge o tome zašto nije pribavio podatke o HNB radi utvrđenja činjenice je li bio ispunjen zakonski uvjet za sklapanje ugovora o cesiji između tuženika i Zagrebačke banke d.d. odnosno je li na tuženika novčana tražbina valjano prenesena.

11. Točno je da prvostupanjski sud o tom dokaznom prijedlogu tužitelja nije dao nikakve razloge, ali zbog toga prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelju nije onemogućeno raspravljanje. Da bi se moglo govoriti o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, a zbog činjenice da prvostupanjski sud nije proveo dokaz predložen po tužitelju za što nije iznio razloge ne rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom. Naime prvostupanjski sud na temelju iz čl. 220. st. 2. ZPP ima ovlaštenje odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, a te odlučne činjenice je prvostupanjski sud i utvrdio.

12. Neosnovan je i žalbeni razlog počinjenja bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer suprotno žalbenim navodima pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i nije proturječna između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika. Pri tome treba reći da se i taj žalbeni navod ističe zbog činjenice da prvostupanjski sud nije utvrđivao jesu li ispunjeni uvjeti za cesiju između tuženika i Zagrebačke banke d.d. odnosno je li HNB obaviješten o cesiji.

13. I pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja prema navodima žalbe neosnovano se pobija zbog istog razloga. No, činjenično stanje odlučno za predmet spora je pravilno i zakonito utvrđeno, bez utvrđenja činjenice je li HNB obaviješten o prijenosu tražbine.

14. Naime tužitelj je tijekom postupka osporavao aktivnu legitimaciju tuženika kao ovrhovoditelja, a to predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 2. t. 7. OZ. Iz prvostupanjske presude u pobijanom dijelu vidljivo je da je ovdje tuženik (ovrhovoditelj) prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za ovrhu radi namirenja tražbine, proizašle iz ovršne isprave, Ugovora o založnom pravu zaključen između prednika tuženika Zagrebačka banka d.d. . i tužitelja (ovršenika - založnog dužnika). Tužitelj prema žalbenim navodima povredu nalazi u činjenici, što nije ispitano jesu li ispunjene pretpostavke za valjanost ugovora o cesiji (ugovor o prijenosu) izvršenoj između ovdje tuženika kao primatelja i Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja jer nije utvrđeno je li HNB obaviješten o namjeri sklapanja ugovora o cesiji.

15. Prema odredbi čl. 80. ZOO vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

16. Prijenos novčane tražbine između tuženika kao primatelja tražbine i Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja tražbine nije zabranjen zakonom niti je tražbina vezana za osobnost ustupitelja niti se po svojoj prirodi tražbina protivi prenošenu na drugoga. Stoga je postojanje obavještenosti HNB o izvršenoj cesiji neodlučno za valjanost ugovora o cesiji kojim je na tuženika prenesena tražbina, a time i na njegovu aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja u ovršnom postupku.

17. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije utvrdio visinu duga tužitelja koji je ustupljen tuženiku valja reći da je uz ovršni prijedlog ovdje tuženik dostavio izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga iz koje isprave je razvidna visina tražbine. Taj izvod predstavlja vjerodostojnu ispravu (čl. 230. ZPP) koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje sve dok se ne dokaže suprotno. Tužitelj je upućen u parnicu, između ostalog i radi prigovora visini tražbine, a prvostupanjski sud je u parničnom postupku utvrdio visinu tražbine vještačenjem koje je pravilno prihvatio kao stručno i nepristrano. U okolnostima u kojima je u konkretnoj parnici utvrđena visina tražbine u vrijeme nakon cesije, a prije podnošenja ovršnog prijedloga, je sasvim neodlučno što nije utvrđivana visina tražbine u vrijeme cesije. Naime, tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da na tuženika nije prešla sva tražbina koju je u trenutku prijenosa Zagrebačka banka d.d. imala prema svom dužniku. U tim okolnostima je za zaključiti da je na tuženika prenesena cjelokupna tražbina visina koje je utvrđena vještačenjem.

18. U odnosu na u žalbi istaknutu povredu Ustavnog prava na pravično suđenje propisanog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje Ustav), prema kojoj svaka osoba ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovima pravima i obvezama valja reći da Ustavno pravo na pravično suđenje u smislu navedene odredbe jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Stoga, kada obrazloženje sudske odluke ne sadrži ozbiljne relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana upućuje na zaključak o postojanju arbitrarnosti u postupovnom ili materijalnopravnom smislu (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/5748/2014 od 11. prosinca 2014.). Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U- II/3226/2022 od 11. srpnja 2023. navodi: "Sudska odluka odnosno odluka drugih tijela javne vlasti smatrat će se arbitrarnom (proizvoljnom) u mjeri koja dovodi u pitanje pravičnost postupka ako ne sadrži dostatni pravno relevantne razloge, odnosno ako su razlozi za njezino donošenje utemeljeni na faktičnoj ili pravnoj pogrešci koja za svoju posljedicu imaju uskratu pravne zaštite." (npr. predmet Europskog suda za ljudska prava Urat protiv Turske broj 53561/09 i 13952/11 Paragraf 68 presuda od 27. studenog 2018.).

19. Primjenjujući navedena pravila na ovaj konkretni slučaj, ovaj drugostupanjski sud je pravnoga shvaćanja da obrazloženje pobijane prvostupanjske odluke, koja daje odlučujuće razloge za zaključak o svim spornim pitanjima i ne predstavlja arbitrarno obrazloženje, jer je taj sud iznio relevantne i dostatne razloge za svoju presudu, pa ju, dakle, obrazložio na način koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja.

20. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP.

21. Slijedom navedenog je ovaj drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 368. st. 1 ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.