REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3459/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica CGI, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu 6.074,64 EUR (šest tisuća sedamdeset četiri eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2020. do isplate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 1.500,00 EUR (tisuću petsto eura) sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 4.049,77 EUR (četiri tisuće četrdeset devet eura i sedamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2020. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. srpnja 2020. (datum naznačen na omotu na listu 31 spisa) ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je 6. rujna 1996. osiguranik tužitelja CG u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede. Ističe da je spomenutu prometnu nesreću skrivio ŽG – vozač automobila registarske oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj upućuje na to da je odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-423/1999 od 15. studenog 2011. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-285/2002 od 14. veljače 2002. Nadalje, tužitelj navodi da je CG rješenjem tužitelja broj 46403/OB 03005708190 od 23. studenog 2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu i to upravo zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći. Tužitelj ističe da je svom osiguraniku po osnovi invalidske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2018. do 30. lipnja 2020. isplatio 76.282,34 kn, a da je isplatom spomenutog iznosa za tužitelja nastala šteta. Tijekom postupka tužitelj upućuje na primjenu Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 10.124,41 EUR (76.282,34 kn) sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2020., odnosno od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. S druge strane, tuženik osporava postojanje uzročne veze između ozljeđivanja osiguranika tužitelja i njegovog odlaska u invalidsku mirovinu, upućujući da je od prometne nesreće i donošenja rješenja tužitelja kojim svom osiguraniku priznaje pravo na invalidsku mirovinu proteklo 14 godina. Također, ističe prigovor zastare i upućuje da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Podneskom od 2. prosinca 2022. tužitelj specificira tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 6.074,64 EUR (45.769,40 kn) sa zateznim kamatama od

13. srpnja 2020. do isplate.

4. Na ročištu održanom 11. travnja 2024. (list 99 spisa) stranke su učinile nespornim da su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći utjecale na umirovljenje osiguranika tužitelja u omjeru 60 %.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem obračuna isplata invalidske mirovine (list 3 spisa), mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 4-5 spisa), nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti (list 6-9 spisa), presude Općinskog suda u Vrbovskom poslovni broj K-18/98 (list 10-14 spisa), rješenja tužitelja (list 15-17 spisa), nalaza i mišljenja vještaka na ponovnom kontrolnom predmetu (list 18-20 spisa), presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2450/2016 (list 21-23 spisa), presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj (list 24-30 spisa) te spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2450/2016 i spisa tužitelja broj 46403 za osiguranika KG (u priklopu).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razmjernog iznosa invalidske mirovine (u omjeru 60 %) koju je isplatio u razdoblju od 1. veljače 2018. do 30. lipnja 2020. svom osiguraniku ZG koji je pretrpio ozljede u prometnoj nesreći 6. rujna 1996., za koji štetni događaj je odgovoran ŽG (osiguranik tuženika).

8. Između stranaka je nesporno da je za nastalu prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika, a nije sporno niti da su ozljede koje je osiguranik tužitelja pretrpio u istoj nesreći pridonijele njegovom umirovljenju u omjeru 60 %. S druge strane, sporna je osnova tužbenog zahtjeva te da li je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara.

9. Podneskom od 2. prosinca 2022. (list 62 spisa) tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim od tuženika traži isplatu 4.049,77 EUR sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2020. do isplate pa tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika traži isplatu 6.074,64 EUR sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2020. do isplate. Treba reći da je do povlačenja tužbe u navedenom dijelu tužbenog zahtjeva došlo u fazi parničnog postupka u kojoj je za povlačenje tužbe potreban pristanak tuženika, odnosno tek nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. S obzirom da se tuženik o povlačenju tužbe nije izjasnio u roku 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe, smatra se da je na isto i pristao u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Stoga je sud utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

10.1. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate pojedinih iznosa invalidske mirovine osiguraniku tužitelja.

10.2. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

10.3. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kad je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

11.1. Čitanjem rješenja tužitelja klasa: UP/I-141-02/10-01/OB: 03005708190, urbroj: 341-05-05/3-10-13518 od 23. studenog 2010. (list 15-17 spisa) sud je utvrdio da je osiguraniku ZG priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 29. srpnja 2010. Također, iz rješenja proizlazi da je osiguraniku priznato spomenuto pravo zbog ozljede nastale izvan rada.

11.2. Nadalje, čitanjem obračuna isplata tužitelja od 8. srpnja 2020. (list 3 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku ZG u razdoblju od 1. veljače 2018. do 30. lipnja 2020. isplatio 76.282,34 kn po osnovi invalidske mirovine, odnosno da je tužitelj svom osiguraniku za razdoblje od 1. veljače do 30. lipnja 2018. isplatio12.626,60 kn, zatim da je za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. isplatio 15.559,92 kn, da je za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. isplatio 15.737,82 kn, da je za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. isplatio 16.122,06 kn i da je za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. isplatio 16.235,94 kn.

11.3. Dakle, iz naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je osiguraniku ZG priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede koja je nastala izvan rada te da mu je tužitelj po toj osnovi u razdoblju od 1. veljače 2018. do

30. lipnja 2020. isplatio 10.124,41 EUR.

12.1. Treba reći da se teret dokaza da je tužitelju zaista nastala šteta, odnosno da uopće postoji razlika koju je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju i visina takve eventualne štete u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, nalazi na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP). Tužitelj u tijeku postupka ne dostavlja, odnosno ne predlaže izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je tužitelju šteta uopće nastala u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, to jest na temelju kojih bi se moglo utvrditi postojanje iznosa razlike između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Doduše, tuženik je tijekom postupka predlagao provođenje financijskog vještačenja (list 38 spisa), no kasnije je od takvog prijedloga odustao (list 103 spisa). Dakle, iako je među strankama nesporno da su ozljede koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnom štetnom događaju utjecale na umirovljenje tužitelja u omjeru 60 %, iz dokaza koje je sud izveo tijekom postupka nije moguće utvrditi da li je tužitelju uopće nastala šteta, odnosno (ako zaista jest) eventualno u kojem opsegu je takva šteta tužitelju nastala.

12.2. Treba dodatno naglasiti da u slučaju primjene odredba ZOMO-a (na primjenu kojeg propisa upućuje tužitelj tijekom postupka, no primjeni kojeg propisa prema stavu ovog suda nema mjesta u ovoj pravnoj stvari) financijsko vještačenje ne bi bilo potrebno provoditi s obzirom da je čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO-a propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u pogledu novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, odnosno u pogledu novčanih davanja koja su isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine.

13. Slijedom navedenog, sud je o činjenici postojanja štete zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da tužitelju nije nastala šteta na temelju koje potražuje isplatu utuženog iznosa u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da ne postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da tužitelju nije nastala šteta, sud nije razmatrao preostale navode tuženika, odnosno nije utvrđivao da li je istaknuti prigovor zastare tuženika osnovan s obzirom da isto nema utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari.

15. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

16.1. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora (6.074,64 EUR) i troškovnikom tuženika (list 105 spisa).

16.2. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim za sastav podneska od 4. listopada 2023. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te za zastupanje na ročištima održanim 12. travnja 2022., 13. travnja 2023., zatim 11. travnja 2024. i 10. veljače 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25 posto (Tbr. 46 Tarife) iznosi 1.500,00 EUR. Usvojen je i tuženikov zahtjev za isplatom zateznih kamata na navedeni trošak (list 105 spisa) i to od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a te je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku