Zakon.hr

Poslovni broj:P-1084/2019-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. veljače 2025., a u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja Zorana Šarića, odvjetnika iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika Martine Liović Čavajda, odvjetnice iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 528- 50-4359013, sklopljenog dana 5. rujna 2007., između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

II/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 528- 50-4359013, sklopljenog dana 5. rujna 2007., između tužitelja i tuženika, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju ĐI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova stečenog bez osnove za razliku više plaćenih kamata isplati ukupan iznos od 1.375,11 eura (slovima:tisućutristosedamdesetpeteurai jedanaestcenti), odnosno

• iznos od 9,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2007.,

• iznos od 9,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2007.,

• iznos od 9,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2008., • iznos od 9,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2008., • iznos od 9,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2008., • iznos od 9,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2008., • iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2008., • iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2008., • iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2009., • iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2008.,

• iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2008., • iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2008.,

• iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2008.,

• iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2008.,

• iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2009.,

• iznos od 12,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2009.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2009., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2009., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2009.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2009., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. srpnja 2009., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. kolovoza 2009.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2009., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2009.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2009.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2009.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2010., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. veljače 2010., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2010., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2010., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. svibnja 2010.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2010., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2010., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. kolovoza 2010.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2010., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2010.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. studenog 2010.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2010.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2011.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2011., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2011., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2011., • iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2011.,

• iznos od 21,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2011., • iznos od 20,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2011., • iznos od 20,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. kolovoza 2011.,

• iznos od 20,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2011., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2011.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2011.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2011.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2012.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2012., • na iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2012.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2012., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. svibnja 2012.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2012., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2012., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 2012.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2012., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2012.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2012.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2012.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. siječnja 2013.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2013.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2013., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2013., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2013., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2013., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2013., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2013.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2013., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2013.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2013.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. prosinca 2013.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2014.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2014.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2014., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2014., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2014.,

• iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2014., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2014., • iznos od 15,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2014.,

na svakomjesečni iznos pa do konačne isplate koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008., sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa na dan 1. srpnja te godine.

IV/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2014., do isplate, na ime razlike više plaćenih kamata se odbija.

V/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju ĐI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove i na ime tečajne razlike isplati ukupan iznos od 6.733,81 eur (slovima: šesttisućasedamsetotridesetrieurai osamdesetjedancent), odnosno

• iznos od 6,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2007.,

• iznos od 1,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2008., • iznos od 2,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2008., • iznos od 9,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2008., • iznos od 7,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2008., • iznos od 2,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2008., • iznos od 0,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2009., • iznos od 0,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2008.,

• iznos od 4,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2008., • iznos od 11,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2008.,

• iznos od 18,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2008.,

• iznos od 2,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2009., • iznos od 31,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2009.,

• iznos od 20,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2009., • iznos od 22,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2009., • iznos od 22,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2009.,

• iznos od 20,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2009., • iznos od 18,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. srpnja 2009., • iznos od 21,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. kolovoza 2009.,

• iznos od 21,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2009., • iznos od 17,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2009.,

• iznos od 21,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2009.,

• iznos od 21,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2009.,

• iznos od 28,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2010., • iznos od 28,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. veljače 2010., • iznos od 28,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2010., • iznos od 31,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2010., • iznos od 38,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. svibnja 2010.,

• iznos od 43,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2010., • iznos od 49,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2010., • iznos od 42,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. kolovoza 2010.,

• iznos od 63,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2010., • iznos od 55,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2010.,

• iznos od 55,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. studenog 2010.,

• iznos od 68,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2010.,

• iznos od 77,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2011.,

• iznos od 68,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2011., • iznos od 67,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2011., • iznos od 63,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2011., • iznos od 73,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2011.,

• iznos od 87,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2011., • iznos od 87,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2011., • iznos od 109,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. kolovoza 2011.,

• iznos od 93,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2011., • iznos od 83,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2011.,

• iznos od 85,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2011.,

• iznos od 84,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2011.,

• iznos od 93,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2012.,

• iznos od 94,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2012., • na iznos od 94,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2012.,

• iznos od 91,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2012., • iznos od 92,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. svibnja 2012.,

• iznos od 94,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2012., • iznos od 92,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2012., • iznos od 92,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 2012.,

• iznos od 85,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2012., • iznos od 88,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2012.,

• iznos od 93,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2012.,

• iznos od 92,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2012.,

• iznos od 93,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. siječnja 2013.,

• iznos od 86,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2013.,

• iznos od 87,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2013., • iznos od 93,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2013., • iznos od 60,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2013., • iznos od 83,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2013., • iznos od 83,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2013., • iznos od 85,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2013.,

• iznos od 86,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2013., • iznos od 89,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2013.,

• iznos od 81,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2013.,

• iznos od 92,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. prosinca 2013.,

• iznos od 89,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2014.,

• iznos od 93,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2014.,

• iznos od 95,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2014., • iznos od 93,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2014., • iznos od 92,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2014.,

• iznos od 91,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2014., • iznos od 94,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2014., • iznos od 95,32 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2014.,

• iznos od 2.010,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2014.,

VI/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2007., iznosa od 5,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2007., iznosa od 2,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2008., i iznosa od 2,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2008., do isplate se odbija kao neosnovan.

VII/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.703,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VIII/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 5. rujna 2007., sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-4359013, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 30.605,92 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, na rok otplate od 7 godina. Člankom 2. stavak 1. Ugovora o kreditu ugovorena je početna kamatna stopa od 5,49% godišnje, a istim člankom predmetnog ugovora ugovorena je promjenjivost redovne kamatne stope sukladno Izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj je u cijelosti podmirio. Člankom 7. stavak 1. predmetnog ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja. Tužitelj s tuženikom nije pojedinačno pregovarao, niti je ugovorom predvidio egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je izravno oštetilo tužitelja i dovelo do povrede ugovorne ravnoteže među strankama. Sukladno navedenoj odredbi dana je mogućnost tuženiku, kao jačoj ugovornoj strani, da jednostrano određuje obvezu tužitelja bez da su tužitelju poznati način izmjene i čimbenici koji utječu na samu izmjenu kamatne stope. Tužitelj nije od strane tuženika nikada bio upoznat s rizikom od mogućeg nekontroliranog rasta tečaja CHF, već je štoviše CHF prezentiran kao stabilna valuta s minimalnim rizikom od rasta, pa samim time i uvećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. Istovremeno su za kredite u CHF bile ponuđene niže kamatne stope od kamatnih stopa za kredite u eurima, što je kredit u CHF sveobuhvatno činilo povoljnijim te je isti kao takav i prezentiran tužitelju kao potrošaču. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž- 7129/13-4, od 13. lipnja 2014., djelomično je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., prema kojoj je jednostrano određivanje visine kamatne stope proglašeno kao nepošteno, te su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnim, a ovakvu odluku potvrdio je i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/14, od 9. travnja 2015. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., također je potvrđena prvostupanjska presuda P-1402/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno kako je nepošteno ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora potrošači od strane banke nisu informirani o svim bitnim parametrima, te su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula utvrđene ništetnim. Sukladno navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog Trgovačkog suda RH nedvojbeno je kako je tuženik na štetu tužitelja neosnovano naplatio, odnosno stekao bez osnove, iznos novca koji će se utvrditi financijskim vještačenjem nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju, a sve na osnovu ništetnosti ugovornih odredbi koji uređuju valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Sukladno članku 502. c., a u svezi s člankom 502. a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je kako su sudovi vezani utvrđenjima presude iz Kolektivnog spora u pojedinačnim parnicama, u kojima će se osoba na njih pozivati. Tužitelj se tuženiku obratio dana sa zahtjevom za izdavanje dokumentacije vezano za predmetni Ugovor o kreditu, na koji zahtjev se tuženik oglušio, pa stoga tužitelj ne može postaviti točno određen tužbeni zahtjev, a sukladno članku 186. b. stavak 3., a u svezi sa stavkom 4. i 5. istog članka Zakona o parničnom postupku, tužitelj će nakon pribave potrebne dokumentacije i provedenog vještačenja, a u roku koji mu odredi sud, odrediti iznos novčane tražbine koju potražuje od tuženika zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te nakon provedenog postupka predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja, a temeljem članka 1111., u svezi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima, te članka 502. c. Zakona o parničnom postupku, za utvrđenjem ništetnosti dijela pojedinih ugovornih odredbi i isplate preplaćenih iznosa na ime razlike kamata i tečajne razlike.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnosti u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu, te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, kao i visinu potraživanja. Netočna je tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te da ista nije bila moguća dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, i kao takve obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu, niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, a sukladno svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući se radilo u cijelosti o jasnoj odredbi, koja sama po sebi ne može biti preciznija, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju, od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Tužitelj se neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/2013, od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, no unatoč navedenom ukoliko sud zauzme suprotan stav tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj P-1084/2019-9, od 28. studenog 2023., odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-224/2024-2, od 14. veljače 2024.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o kreditu broj 528-50-4359013, sklopljen dana 5. rujna 2007., potvrđen dana 13. rujna 2007., po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem Ov-18823/07; Informativni izračun efektivne kamatne stope od 5. rujna 2007.; otplatnu tablicu kredita od 5. rujna 2007.; zamolbu punomoćnika tužitelja za dostavom dokumentacije od 24. svibnja 2019.; sudsku praksu; dopis tuženika od 3. lipnja 2016.; zahtjev tužitelja za kredit; promotivne uvjete važeće u vrijeme zaključenja Ugovora; pregled kretanja tržišnih parametara od prvog kvartala 2004., do četvrtog kvartala 2013.; Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. srpnja 2007., do 30. rujna 2007.; prijepis knjigovodstvene kartice na dan 23. svibnja 2024.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting iz Osijeka i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 25. studenog 2024., te saslušao tužitelja na ročištu od 26. veljače 2025. Na ročištu od 17. svibnja 2024., tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka RI, a ostao kod prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika.

5. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 25. studenog 2024., slijedi kako je dana 5. rujna 2007., tužitelj kao Korisnik kredita, sa tuženikom kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 528-50-4359013, na iznos u visini od 30.605,92 CHF u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju Kreditora, važećem na dan korištenja kredita. Kredit se otplaćuje na slijedeći način i to dio glavnice u visini od 22.877,88 CHF se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, dok preostali dio u visini od 7.728,04 CHF dospijeva odjednom. Visina kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je iznosila 5,49% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Kroz razdoblje otplate kredita, kamatna stopa se mijenjala na slijedeći način i to od 11/2007. iznosila je 6,45% godišnje, od 05/2008. iznosila je 6,75% godišnje, od 03/2009. iznosila je 7,75% godišnje, od 07/2011. iznosila je 7,50% godišnje, od 10/2011. iznosila je 6,75% godišnje. Razlika koja je nastala promjenom visine kamatne stope iznosi 1.375,11 EUR-a. Samo je 09/2014., iznos kamate negativan i iznosi - 11,88 EUR-a. To znači da je samo pozitivna razlika kamata 1.386,99 EUR-a. Negativna kamata -11,88 EUR-a. Razlika 1.375,11 EUR-a. Visina anuiteta prema prvom otplatnom planu iznosi 364,01 CHF, a tečaj na dan korištenja (14. rujna 2007.), iznosi 4,44928 kn za 1 CHF. Nastavno na navedeno, visina mjesečne obveze anuiteta iznosi 364,01 CHF x 4,44928 kn=1.619,58 kn, odnosno 7.728,34 CHF x 4,44928 kn=34.384,21 kn. Tečajna razlika kao razlika između više i manje plaćenih iznosa je 6.733,81 EUR. Samo pozitivna tečajna razlika iznosi 6.746,32 EUR-a. Svi iznosi prikazani su u odvojenim tablicama po mjesecima i godinama.

6. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 24. siječnja 2025. Tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 1.375,11 eura, s osnova razlike više plaćenih kamata, i iznos od 6.733,81 eur, s osnova tečajne razlike zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Uređenim tužbenim zahtjevom su obuhvaćene tzv. „negativne tečajne razlike“.

7. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, već su primjedbe tuženika isključivo pravne prirode, ističe da je nalaz izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, a iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF te su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga, ovakvom simulacijom otplatnog plana na kunski se kredit primjenjuje fiksna kamata u visini početno ugovorene kamate na kredite vezane uz valutu CHF. Tužitelj je navedenim podneskom i preinačio tužbu na način da je postavio novi povećani zahtjev i to određeni zahtjev i za isplatu zakonskih zateznih kamata, a tuženik se takvoj preinaci tužbe protivi. Ako bi sud dopustio preinaku tužbe, tuženik ističe prigovor zastare jer se zastarni rok u odnosu na preinačenu tužbu ima računati prema danu podnošenja preinačene tužbe, a ranija se tužba smatra povučenom.

8. Na ročištu od 26. veljače 2025., sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, sukladno članku 190. i članku 191. ZPP-a, budući je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i budući tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a prije provedenog vještačenja. Na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5, zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz isti činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, budući tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi na matematički izračun vještaka, a primjedbe tuženika su pravne prirode, na koje se vještak ne može niti očitovati.

10. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi kako je predmetni Ugovor o kreditu s tuženikom sklopio 2007., na iznos od oko 30.000,00 CHF, u na rok otplate od 7 godina za kupnju osobnog automobila u Auto kući PSC Osijek, marke Opel Astra 1.7 CDTI karavan i to za osobne potrebe. U to vrijeme nije imao niti firmu, niti obrt. Kredit je osobno otplaćivao uplatama na šalteru banke i to redovno, a kredit je u cijelosti otplatio. Nije se interesirao u drugim bankama vezano za kredit u CHF-u, jer je kredit realizirao preko Auto kuće i nije imao izbora u kojoj valuti će podići predmetni kredit, već mu je kredit ponuđen samo u CHF-u. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, budući je to bio unaprijed sastavljen Ugovor. Pročitao je Ugovor o kreditu no nisu mu bile jasne sve ugovorne odredbe, ali je smatrao da će ta rata biti tijekom otplate kredita jednaka ili će se možda vrlo malo mijenjati, kao i kamatna stopa. Nitko ga nije upozorio na promjenjivu kamatnu stopu, njen rast i mogućnost povećanja tečaja CHF-a u odnosu na kunu i da bi mogao toliko porasti, te da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu jer nije niti išao u banku, već je sve rješavala Auto kuća. Kada je išao uplaćivati rate u banku, u banci su ga obavještavali da je rata porasla zbog tečaja CHF-a u odnosu na kunu i zbog povećanja kamatne stope, ali mu nisu objasnili zbog čega, već su rekli da mora plaćati tako povećane rate, što je i učinio, iako se interesirao u banci zašto se to događa. U banci su rekli da je to tako i da se tu ništa ne može promijeniti. Znao je što znači valutna klauzula, no nije znao da će tečaj CHF-a u odnosu na kunu toliko porasti. Rata se s početnih 1.600,00 kuna povećala do 2.600,00 kuna. Da je znao da će toliko porasti rata, ne bi sigurno podigao takav kredit, odnosno takav kredit ne bi imao mogućnosti niti podići. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz tužitelja u dijelu gdje se navodi da je u ponudi bio samo kredit u CHF-u, jer iz dokumentacije proizlazi kako je u ponudi bilo kredita i u eurima i u kunama, a tužitelj je u cijelosti ostao kod svog iskaza, budući mu je ponuđen isključivo kredit u CHF i nije imao izbora podići kredit u kunama ili eurima.

11. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja, budući je isti dan logično, okolnosno, uvjerljivo i nije u suprotnosti s materijalnim dokazima.

12. Prigovor zastare je neosnovan u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Zastarni rok za restituciju od pet godina počinje ponovo teći tek od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule od 14. lipnja 2018. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

13. Prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su-IV-47/2020-2, od 30. siječnja 2020., a koje obvezuje sve niže sudove, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, iz slučaja članak 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su-IV-33/2022-2, od 31. siječnja 2022., slijedi da ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

14. Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., dakle, 14. lipnja 2019. Zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za CHF (valutna klauzula) nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., dakle, 15. lipnja 2023., iz čega jasno proizlazi da zastara nije nastupila.

15. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007., 125/2007., 79/2009.), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

16. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18. Člankom 102. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

19. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

20. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009. i 112/2012.) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

21. Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

22. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-4359013, sklopljen dana 5. rujna 2007., potvrđen dana 13. rujna 2007., po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem Ov-18823/07; na iznos od 30.605,92 CHF, po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 7 godina, a tužitelj se obvezao isplatiti dio glavnice u visini od 22.877,88 CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dok preostali dio glavnice kredita u iznosu od 7.728,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća isplatiti u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,49% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 364,01 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,44928 kuna za 1 CHF, odnosno 1.619,58 kuna mjesečno, a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju kredita za CHF na dan plaćanja i kredit je u cijelosti otplaćen rujnu 2014. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

23. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/07.

24. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijela ugovornih odredbi iz članka 2. Ugovora o kreditu broj 528-50-4359013, sklopljenog dana 5. rujna 2007., između tužitelja i tuženika, kojim je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49% godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika i članka 7. Ugovora, kojim se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti za CHF po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, stoga odluka kao pod I i II/izreke presude.

25. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, stekao određenu nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a, u svezi s člancima 1111. i 1115. ZOO-a ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), pa je sud obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 8.108,82 eura i to na ime promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke na štetu tužitelja, u iznosu od 1.375,11 eura i na ime razlike tečaja u iznosu od 6.733,81 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod III i V/izreke presude. Provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđena je tečajna razlika u ukupnom iznosu od 6.733,81 eur, kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike, a samo pozitivne tečajne razlike iznose 6.746,32 eura, no tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike koja je utvrđena vještačenjem. Navedeni iznos predstavlja tečajnu razliku po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja kojeg je tužitelj plaćao do otplate kredita, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao pod V/izreke presude. Tužitelj nije niti mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev prije dostave dokumentacije od strane tuženika i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

26. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2014., do isplate, na ime razlike više plaćenih kamata, budući je u rujnu 2014., iznos kamata bio negativan i iznosio je 11,88 eura, a tužitelj tužbom potražuje na ime razlike kamata upravo iznos od 1.375,11 eura, a ne pozitivnu razliku kamata u iznosu od 1.386,99 eura, pa je slijedom navedenog odlučeno kao pod IV/izreke presude.

27. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2007., iznosa od 5,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2007., iznosa od 2,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2008., i iznosa od 2,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2008., do isplate, na ime tečajne razlike, budući tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 6.733,81 eur, kao razlike između više i manje plaćenih iznosa, dok samo pozitivna tečajna razlika iznosi 6.746,32 eura, stoga odluka kao pod VI/izreke presude.

28. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

30. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 24. siječnja 2025., u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima od 18. travnja 2023., 17. svibnja 2024., i 26. veljače 2025., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 250,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.703,09 eura, stoga odluka kao pod VII/izreke presude.

31. U preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška je neosnovan i to za trošak sudske pristojbe na tužbu preko iznosa od 53,09 eura, do iznosa od 54,85 eura, kao i trošak sastava podneska od 24. svibnja 2024., u iznosu od 10,00 eura uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, trošak vještačenja preko iznosa od 400,00 eura do iznosa od 413,27 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 54,85 eura, budući je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama, stoga odluka kao pod VIII/izreke presude.

U Osijeku, dana 11. ožujka 2025.

S U D A C:

Lidija Šmit

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte