REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-954/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženice LR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mateji Šoli, odvjetnici u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, te u pravnoj stvari po tuženičinoj protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-483/2022-8 od 2. svibnja 2023., Općinskog suda u Karlovcu, u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužiteljeva žalba pa se presuda poslovni broj: P-483/2022-8 od 2. svibnja 2023., Općinskog suda u Karlovcu preinačuje u točki III. izreke te u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev iz protutužbe tuženice LR koji glasi: "Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica PR iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetna LR rođenoj RR, [adresa]. samovlasnica dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio pomoćne zgrade, dvorište i oranica, ukupne površine 269 čhv, i to dio pomoćne zgrade površine 11 čhv, dvorište površine 118 čhv, oranica površine 140 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je tužena-proutužiteljica pokazala na očevidu održanom dana 26. travnja 2018. i koji je prikazan na "Skici očevida" od 23.08.2018. koja je sastavni dio ove presude, na način da je sa zapadne strane omeđen linijom crvene boje koja spaja točke A, B, C, D, E, na sjeveroistočnom dijelu je omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jugoistočnom dijelu je omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na istočnom dijelu omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužitelj-protutuženik RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužene-protutužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac i u drugim javnim knjigama i očevidnicima, sve u roku od 15 dana".

II. U preostalom se dijelu odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i presuda poslovni broj: P-483/2022-8 od 2. svibnja 2023., Općinskog suda u Karlovcu potvrđuje u točki I./I. izreke u cijelosti.

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točkama I./II. i IV. izreke te određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe, kao i tuženičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika AR radi utvrđenja da je vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] dio pomoćne zgrade, dvorište i oranica od 269 čhv, koja se sastoji od dijela pomoćne zgrade od 11 čhv, dijela dvorišta od 118 čhv i oranice od 140 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je na sjeveroistočnom omeđen zidom koji je na skici vještaka koja je sastavni dio ove presude označen točkama E-H-G-F, na jugozapadnom dijelu omeđen međom sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u sjeverozapadnom dijelu omeđen je međom sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a u jugoistočnom dijelu međom sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tuženica PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti posljedice upisa u zemljišne knjige te je ujedno odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (u točkama I./I. i II. izreke).

1.1. Istom presudom odlučeno je i o zahtjevu tuženice iz protutužbe u pogledu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je njezin zahtjev prihvaćen i to najprije radi utvrđenja da je tuženica vlasnica cjelokupnog suvlasničkog dijela tužitelja- protutuženika AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je uknjižen u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela, te RR (Franjo), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela znači ukupno 2/3 dijela sve u odnosu na cijelost k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak za poljem, površine 24 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti 1/1, što je tužitelj-protutuženik RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužene-protutužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac i u drugim javnim knjigama i očevidnicima, sve u roku od 15 dana (u točki II. izreke).

1.2. Prvostupanjskom je presudom potom prihvaćen i zahtjev tuženice iz protutužbe radi utvrđenja da je, tužena-protutužiteljica PR iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetna LR rođenoj RR, [adresa]. samovlasnica dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio pomoćne zgrade, dvorište i oranica, ukupne površine 269 čhv, i to dio pomoćne zgrade površine 11 čhv, dvorište površine 118 čhv, oranica površine 140 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je tužena-proutužiteljica pokazala na očevidu održanom dana 26. travnja 2018. i koji je prikazan na "Skici očevida" od 23.08.2018. koja je sastavni dio ove presude, na način da je sa zapadne strane omeđen linijom crvne boje koja spaja točke A, B, C, D, E, na sjeveroistočnom dijelu je omeđen međom sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jugoistočnom dijelu je omeđen međom sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na istočnom dijelu omeđen međom sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužitelj-protutuženik RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužene-protutužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac i u drugim javnim knjigama i očevidnicima, sve u roku od 15 dana (u točki III. izreke).

1.3. O troškovima je postupka prvostupanjski sud odlučio tako da je tužitelju- protutuženiku naložio naknaditi tuženici-protutužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.168,36 eura, odnosno 16.337,50 kuna sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude 2. svibnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana (u točki IV. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj), kako u pogledu odluke kojom je odbijen njegov zahtjev iz tužbe, tako i u pogledu dijela odluke kojim je prihvaćen zahtjev tuženice-protutužiteljice (dalje: tuženica) iz protutužbe (iz točke III. izreke prvostupanjske presude) te u odluci o troškovima postupka.

2.1. Presudu u navedenim dijelovima pobija zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi su kontradiktorni s pismenima i drugim dokazima koji se nalaze u spisu te da sud nije odlučivao o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 28. siječnja 2020., već o nekom od prijašnjih specifikacija, budući da se nalaz vještaka mijenjao zbog promjena Državne geodetske uprave u načinu i metodama rada.

2.2. Ističe kako prvostupanjski sud ne samo što nije proveo ono što je naložio drugostupanjski sud (nadopunio dokazni postupak te po potrebi saslušao svjedokinju HR, kao i uzeti u obzir zapisnik s ročišta 3. svibnja 1984. u dijelu iz kojeg proizlazi da su na mjestu nagodbe zakopani međašni kameni), nego nije ni promijenio obrazloženje. Budući da je drugostupanjski sud ukazao na potrebu saslušanja svjedokinje HR na okolnost međašnih kamena a ona je umrla, tužitelj je predložio jedinog sljedećeg svjedoka kojeg je mogao, koji je izravno svjedočio dogovoru stranaka nagodbe, iako formalno nije bio u zapisniku a to je suprug pokojne HR, pa odbijanje prvostupanjskog suda da sasluša predloženog svjedoka predstavlja grubo kršenje prava tužitelja u dokazivanju svojih tvrdnji u ovom postupku.

2.3. Također ukazuje kako je predložio ovog svjedoka sukladno članku 299. ZPP jer je HR umrla a ne zato što je imao tu mogućnost zbog pripremnog ročišta, jer je drugostupanjski sud vratio postupak u fazu glavne rasprave a ne pripremnog ročišta, pa se ono nije moglo ni održati. Smatra da je prvostupanjski sud morao postupiti prema članku 288.a ZPP prema kojem je obveza suda da postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastoji da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora, te u mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora. S obzirom na to da je saslušanje svjedokinje HR postalo nemoguće, prvostupanjski sud je barem trebao ponovno sagledati njezin iskaz, posebno ponovno obrazložiti zašto ga smatra pristranim i nevjerodostojnim te ga dodatno analizirati, sukladno članku 377. ZPP. Prvostupanjski sud navodi da iskaz HR nije točan jer je iz nagodbe vidljivo da je IR tuženoj dao „donji dio zemljišta na južnoj strani“, međutim, taj zaključak suda je pogrešan jer se taj „donji dio zemljišta na južnoj strani“ ne odnosi na predmetnu nekretninu, već na k. č. br. [katastarska čestica] oranica Stari Majer, kako je u nagodbi i navedeno („1/2 dijela parcele k. č. br. [katastarska čestica] oranica „Stari Majer“ od 1 jutra upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to donji dio na južnoj strani“). Ističe da je svjedokinja vrlo jasno izjavila kako su se stranke sporazumjele i da su tako predmetnu nekretninu uživali i pok. IR i RR i njegova majka a da je voćke kasnije posadila tuženica te da su se stranke sporile oko njih, pa to ukazuje da tuženica nikada nije mogla steći pravo vlasništva na spornom dijelu jer je u nepoštenom posjedu kojeg je zauzela silom tek 2008., što tužitelj ne spori.

2.4. Smatra potpuno nelogičnim da bi tuženica izgradila ogromni betonski zid s ogradom na vrhu kao navodno potporni zid u dva navrata a da ni jedan nije na stvarnoj međi niti ima logike da prilikom gradnje tog zida ne bi napravila adekvatan prolaz za zemljište ispod zida do kojeg ne bi morala dolaziti, kako je sama u iskazu rekla „putem kojim je velika nizbrdica zbog koje je pala i iščašila nogu“. Ističe da sve iskaze svjedoka na kojim temelji svoj zaključak o poštenom posjedu tuženice, pa i one koje ne priznaje kao relevantne, prvostupanjski sud potpuno paušalno ocjenjuje a njihove iskaze, kao i zaključke o njihovoj dokaznoj vrijednosti, prepisuje iz ukinute presude.

2.5. Napominje da je prvostupanjski sud odbio tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva koji je nesporan, jer je odlučivao o nepostojećem tužbenom zahtjevu, budući da je konačni tužbeni zahtjev postavio sukladno aktualnom zahtjevu od 28. siječnja 2020. specificiranom prema dopuni nalaza od 16. prosinca 2019., kojim je tražio dio zemljišta na skici omeđen točkama E,I,J,K,L,M,N,3,1,2,G,H,E u površini od 671 m2, od toga je sporni prijepor ispod zida samo dio omeđen točkama 1, B, C, D, E, H, G, 2, 1 u površini od 50 m2, dok je ostatak u ovom sporu bio nesporan. Prvostupanjski sud je mogao, sve da i smatra da tužitelju ne pripada prijepor od 50 m2, tužitelju dosuditi ostatak traženog, budući da ni jednom riječi nije objasnio zašto barem taj dio tužitelju ne dosuđuje, kad uopće nije sporan između stranaka, jer se radi o dijelu zemljišta koji tuženica nije pokazala kao prijepor i koji nesporno tužitelj uživa a taj dio zemljišta je obuhvaćen tužbenim zahtjevom i predstavlja dio postavljenog tužbenog zahtjeva.

2.6. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude te postavlja zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 364,14 eura.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojemu se u cijelosti protivi tužiteljevim žalbenim navodima te predlaže da drugostupanjski sud odbije tu žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu a postavlja i zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet su spora još zahtjevi stranaka (iz tužbe i protutužbe) radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću dijelova nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju stranke smatraju faktično podijeljenom tako da je tužitelj dobio veći a tuženica manji dio, ali je sporan način diobe pa time i veličina svakog dijela, tako da tužitelj tvrdi kako je dioba izvršena po točkama E-H-G-F a tuženica tvrdi da je dioba izvršena po točkama A-B- C-D-E i da je ona u posjedu tog dijela nekretnine još od 1983. kada je s tužiteljevim prednikom a svojim bratom UR postigla sudsku nagodbu u predmetu kod prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/83, dok tužitelj tvrdi da je u skladu s tom nagodbom tuženica izgradila zid i da joj slijedom toga pripada dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ograđen tim zidom i pripojen k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj tuženica i njezin suprug imaju kuću, dok preostali dio, uključujući i dio na kojemu je izrasla velika jela i oko nje, pripao u diobi njegovu ocu čiji je on nasljednik.

6. U ovom je postupku već bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj: P- 80/2017-45 od 12. travnja 2021. kojom je bio odbijen tužiteljev a prihvaćen tuženičin zahtjev jer je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza našao utvrđenom činjenicu da su tužiteljev otac i tuženica kao suvlasnici nekretnine još 1983. odnosno 1984. ušli u posjed dijelova nekretnine tako da je tuženici pripao dio koji graniči s k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj su suprug i ona izgradili kuću po međi koja se proteže kao ravna crta od stabla jele do špica zida koji je već postojao u vrijeme sklapanja nagodbe te da je od tada tuženica u posjedu spornog dijela nekretnine na kojemu je 2008. posadila voćke i koji kosi, neovisno od toga što zid, dio kojega je naknadno izgradila (nakon sklopljene nagodbe), nije izgrađen na dogovorenoj crti diobe, s tim što prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tuženičin iskaz pa tako i tvrdnju da se radi o potpornom zidu kojim je htjela spriječiti odron zemlje i bujicu nizbrdo.

6.1 Rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž-893/2021-3 od 6. rujna 2022. ukinuta je navedena presuda u točkama I., II., III. i V. izreke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Pritom je ovaj sud uputio prvostupanjski sud da, uslijed nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nadopuni dokazni postupak pa po potrebi ponovno sasluša svjedokinju HR i svakako uzme u obzir zapisnik s ročišta održanog 3. svibnja 1984. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/83 u cijelosti, dakle i u dijelu iz kojega proizlazi da su na k. č. br. [katastarska čestica] (vrtu između kuća predlagatelja i protustranke) "zakopani međašni kameni" pa zatraži od stranaka izjašnjenje što se dogodilo s tim međašnim znacima budući da na ročištima održanima 2007. i 2009. nisu pronađeni, sve ako i dalje odluči temelji svoju odluku na pravnoj osnovi dosjelosti računajući od 1983. – 1984. godine.

7. Sada pobijanom prvostupanjskom presudom ponovno je odbijen tužiteljev a prihvaćen tuženičin zahtjev jer je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza našao utvrđenom činjenicu da su tužiteljev otac i tuženica kao suvlasnici nekretnine još 1983. odnosno 1984. ušli u posjed dijelova nekretnine tako da je tuženici pripao dio koji graniči s k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj su suprug i ona izgradili kuću po međi koja se proteže kao ravna crta od stabla jele do špica zida već u vrijeme sklapanja nagodbe te da je od tada tuženica u posjedu spornog dijela nekretnine na kojemu je 2008. godine posadila voćke i koji kosi, neovisno od toga što zid, dio kojega je naknadno izgradila (nakon sklopljene nagodbe), nije izgrađen na dogovorenoj crti diobe.

7.1. Tuženičin je zahtjev prihvaćen po osnovi dosjelosti jer je prvostupanjski sud našao utvrđenim da je tuženica u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica] koji obuhvaća i sporni dio između zida i crte A-B-C-D duže od 30 godina.

8. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da presuda prvostupanjskog suda nije u cijelosti zakonita i pravilna pa je žalba djelomično osnovana.

9. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9.1. Pritom valja napomenuti kako je neosnovan žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud nije odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 28. siječnja 2020., jer se tužitelj na ročištu održanom 9. ožujka 2021. očitovao kako ostaje kod tužbenog zahtjeva od 14. veljače 2019., te je o tom zahtjevu prvostupanjski sud i donio pobijanu odluku.

9.2. Nije osnovan ni žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud neosnovano odbio saslušati svjedoka ER i dati o tome valjano obrazloženje, jer iz samog zapisnika s ročišta održanog 3. svibnja 1984. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/83 na kojem su se postavljali međašni znakovi proizlazi da on nije sudjelovao na tom ročištu pa ovaj sud ocjenjuje da taj svjedok nije mogao imati nikakvih neposrednih saznanja o navedenom, pa ni s tim u vezi nema nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda.

10. Međutim, prema ocjeni ovog suda, tužiteljeva je žalba osnovana iz razloga što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje proizlaze iz spisa a o nekima je izveo i nepravilan zaključak pa su tako ostvarene pretpostave za primjenu članka 373.a ZPP a nije u cijelosti pravilno primijenio ni materijalno pravo.

11. Tijekom ovog parničnog postupka tužitelj tvrdi da je u izvanparničnom postupku radi diobe suvlasničke zajednice koji se kod prvostupanjskog suda vodio pod poslovnim brojem: R1-115/83 sklopljena sudska nagodba između tuženika i pravnog prednika tužitelja OR, na ročištu održanom 21. studenog 1983., koja je specificirana na ročištu održanom 3. svibnja 1984. te da su se stranke na ročištima sporazumjele kojoj pripada koji dio zajedničke nekretnine i utvrdile među po kojoj je tuženica izgradila zid, dakle pored stabla jele koja je pripala predniku tužitelja.

11.1. Tuženica pak tvrdi da je u posjedu spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više od 30 godina, te smatra da to potvrđuje pravomoćno rješenje prvostupanjskog suda doneseno u parnici zbog smetanja posjeda pod poslovnim brojem: P-560/15.

12. Prvostupanjski sud je svoju raniju presudu poslovni broj: P-80/2017-45 od 12. travnja 2021. bio utemeljio na činjenici da je dioba od početka izvršena po crti koja spaja stablo jele i špic zida i da je tuženica još 1984. tako preuzela posjed i stekla pravo vlasništva dosjelošću još 1994. i to zakonitim i poštenim posjedom u trajanju od deset godina prema članku 28. stavku 2. bivšeg Zakona o vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91).

12.1. Navedena je presuda u pretežitom dijelu (u točkama I., II., III. i V.) ukinuta, kako je već i navedeno, budući da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je dokazni postupak trebalo dopuniti tako da sud, po potrebi, ponovno sasluša svjedokinju HR i uzme u obzir zapisnik s ročišta održanog 3. svibnja 1984. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/83 u cijelosti, dakle i u dijelu iz kojega proizlazi da su na k. č. br. [katastarska čestica] "zakopani međašni kameni" te zatražiti od stranaka izjašnjenje što se dogodilo s tim međašnim znacima budući da na ročištima održanima 2007. i 2009. nisu pronađeni.

13. Međutim, s obzirom na to da je svjedokinja HR, koja je jedina, pored tuženice i pokojnog OR, kao protustranka u tom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice prisustvovala označavanju međa na terenu na licu mjesta 3. svibnja 1984., preminula, prvostupanjski sud nije u mogućnosti razjasniti činjenično stanje na način kako mu je to naložio ovaj sud, a s obzirom na to da parnične stranke nisu predložile daljnje dokaze, osim saslušanja ER koji je dokaz prvostupanjski sud pravilno odbio provesti (iz ranije navedenih razloga), te kako nisu predlagale svoje dopunsko saslušanje, prvostupanjski sud je činjenično stanje trebao utvrditi iz provedenog dokaznog postupka.

14. Prema ocjeni ovog suda, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica još 1984. stupila u posjed spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenog na slici vještaka točkama A-B-C-D-E-H-G-F-A.

14.1. Naime, već je ranije u ukidnom rješenju ovog suda poslovni broj: Gž-893/2021-3 od 6. rujna 2022. navedeno kako još nije do kraja razjašnjeno kako je točno 1983. odnosno 1984. predložena dioba između tužiteljeva prednika i tuženice, odnosno je li 2007. došlo do drugačijeg sporazuma i kakav je njegov značaj. Ta je činjenica ostala i nadalje sporna.

14.2. Kada se ponovno sagledaju provedeni dokazi, oni na temelju iz kojih je prvostupanjski sud utvrđivao navedenu spornu odlučnu činjenicu, ovaj sud utvrđuje da:

- je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/1983 dana 8. travnja 1983. tuženica kao predlagateljica podnijela prijedlog protiv protustranaka OR (svog brata i pravnog prednika tužitelja) i HR (njihove sestre) kojim zahtijeva diobu suvlasničke zajednice nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojih su stranke tog postupka bile suvlasnici svaka u 1/3 dijela;

- su 21. studenog 1983. pravni prednik tužitelja IR i tuženica PR sklopili sudsku nagodbu kojom je IR pristao tuženici na ime njenog suvlasničkog dijela predati u vlasništvo dio kč. br. [katastarska čestica] oranice "Stari Majer", upisane u k. o. [katastarska općina] (i to donji dio na južnoj strani) te put u širini od jelke koja je posađena do glavne ceste, s time da jelka pripada DR i da tuženica nema više nikakvog potraživanja iz diobe a širina će puta biti određena na licu mjesta;

- je sud uz prisutnost mjerničkog vještaka Stipe Mlinarevića izišao na lice mjesta 3. svibnja 1984. i da su stranke u skladu sa sklopljenom nagodbom od 21. studenog 1983. "pokopali međašne kamene" i suglasne su "da se danas zakopani međašni kameni u vrtu između kuća predlagateljice i protustranke smatraju kao stalne međašne oznake te da od danas svaka stranka stupa u posjed toga dijela zemljišta" i da je vještak pozvan u roku od tri mjeseca dostaviti sudu diobnu osnovu i nacrt, koji nikad nisu ostavljeni u spis;

- je IR preminuo 2001. godine;

- je rad u predmetu R1-115/1983 nastavljen tek 2007. godine po prijedlogu aktualnog tužitelja AR kao nasljednika OR koji je u prijedlogu naveo da i dalje postoji pravni interes za završetak postupka budući da dioba o kojoj su stranke 21. studenog 1983. postigle sudsku nagodbu te je održan i očevid od 3. svibnja 1984. nije provedena u zemljišnim knjigama jer vještak nije dostavio diobni nacrt a stranke su stupile u posjed nekretnina prema postignutoj nagodbi, koje se stanje nije promijenilo;

- je na ročištu 10. rujna 2007., koje je održano pred drugim sucem i u nazočnosti drugog vještaka, u pogledu kč. [katastarska čestica] kao parcele koja se nalazi između parcela na kojima se nalaze kuće stranaka i na kojoj se nalazi jelka koja se spominje u sudskoj nagodbi i koju je potrebno podijeliti tako da južni dio zajedno s jelkom pripadne KR, na licu mjesta usuglašeno da će međa ići od jelke i spojiti se sa špicom zidića koji je predlagateljica (PR) podigla, ali zid se nalazi na predmetnoj čestici prema identifikaciji vještaka, te da su u skladu s tim postavljene i međašne oznake a vještaku je Čedomiru Sekuliću sud odredio rok od 60 dana u kojemu će izraditi nalaz i mišljenje;

- je potom 16. studenog 2009. održano novo ročište na koje je pristupio vještak Damir Salopek a stranke su i dalje ostale kod prijedloga da se izvrši razvrgnuće na način kako je to već utvrđeno na ročištu 10. rujna 2007. a sve prema nagodbi sklopljenoj 21. studenog 1983. te da je vještak Damir Salopek naveo kako cijepanje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovisi o Zakonu o graditeljstvu pa će u roku od osam dana dostaviti u spis popis potrebnih radova i njihovu cijenu;

- je vještak Damir Salopek 17. studenog 2009. dostavio u spis tražene podatke iz kojih proizlazi ukupna cijena u iznosu od 19.500,00 kuna, uključujući i izradu parcelacijskog elaborata, sve bez poreza na dodanu vrijednost;

- je dopisom od 30. ožujka 2011. navedeni vještak obavijestio sud kako je obavio dio potrebnih predradnji što podrazumijeva, prema njegovoj ponudi od 17. studenog 2009., geodetsko snimanje postojećeg stanja i izradu elaborata posebne geodetske podloge (PGP) a pošto predlagateljica nije reagirala da je protustranka RR platio kompletne radove za izradu elaborata PGP te da predlagateljica prilikom vršenja geodetskog snimanja nije dopustila snimanje njezinog dijela posjeda;

- je dopisom od 5. siječnja 2012. vještak obavijestio sud kako je nakon ovjere elaborata PGP Nikola Časni pokrenuo postupak za legalizaciju svojih objekata u cilju ishođenja rješenja o formiranju građevinske parcele oko svojih objekata te kako bi se mogao izraditi odgovarajući parcelacijski elaborat u svrhu rješavanja vlasničkih odnosa, ali RR još nije uspio legalizirati svoje objekte pa da vještak stoga nije u mogućnosti dovršiti izradu parcelacijskog elaborata;

- je sud rješenjem od 12. siječnja 2012. odredio prekid postupka do pravomoćnog završetka tog upravnog postupka;

- je predlagateljica 30. svibnja 2012. predložila nastavak postupka a 20. ožujka 2014. dostavila u spis prijavni list koji je sačinio ovlašteni inženjer geodezije ŽR te je postupak nastavljen rješenjem od 5. rujna 2014. nakon što je protustranka u podnesku od 4. lipnja 2014. navela da je predlagateljica nakon očevida svojevoljno postavila međašne znakove (kolce) i posadila voćke na dijelu njegove nekretnine a nakon toga angažirala mjernika koji je sastavio nekakav parcelacijski elaborat koji sada pokušava provesti u postupku, ali kako je zbog ekonomičnosti ipak suglasan da predlagateljica dostavi kompletan parcelacijski elaborat sudu kako bi mjernični vještak izvršio provjeru točnosti podataka pa ukoliko bi taj elaborat, koji je predlagateljica izradila samoinicijativno po geodetu kojega je sama izabrala, odgovarao nalogu suda on bi se kao stranka u postupku mogao očitovati o tome bi li se taj elaborat mogao iskoristiti u ovom postupku;

- je protustranka podneskom od 8. siječnja 2015. obavijestila sud kako nije suglasan s navedenom parcelacijom jer ne odgovara podjeli koju su stranke provele u naravi još 1984. kada je međa određena i od tada se prema utvrđenoj međi čestice i uživaju te ujedno predložio nastavak postupka;

- je rješenjem od 19. siječnja 2015. obustavljen daljnji postupak za izradu parcelacijskog elaborata i stranke su upućene u parnicu sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva, protiv kojeg je rješenja PR podnijela žalbu a žalba je odbijena kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Gž-

41/2015-2 od 16. prosinca 2016.;

- je protustranka RR podnio tužbu 16. veljače 2017. tražeći utvrđenje da je on vlasnik dijela kč. [katastarska čestica] i tvrdeći da je dioba izvršena još 1984. prema sudskoj nagodbi od 21. studenog 1983. specificiranoj na ročištu 3. svibnja 1984. nakon čega je na utvrđenoj međi PR izgradila zid tako da je dioba izvršena po tom zidu a pored jele koja je pripala njegovu predniku;

- je sporni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 59 m2 te da se na njemu nalazi 12 voćaka koje je posadila tuženica, starosti do 8 godina (utvrđeno na uviđaju 26. travnja 2018.), da se radi o dijelu livade koja se očito kosi, da je prijepor omeđen betonskim zidom s jedne strane izgrađenim od strane tuženice i članova njene obitelji, da se na rubnom dijelu spornog zemljišta nalaze T stup i stablo jele te da je sporni dio zemljišta omeđen točkama A-B-C-D-E-H-G-F-A;

- iz iskaza svjedokinje HR proizlazi kako je ona sudjelovala u diobi 1984. te je bila prisutna kad su se dogovorili kuda će ići međa, i to kuda je tužitelj i pokazao, po zidu koji je tuženica izgradila, čiji je prvi dio izgrađen odmah nakon nagodbe te je bila i nekakva žičana ograda a ne zna kad je drugi dio izgrađen i izričito navodi da je sporni dio zemljišta 1984. pripao DR, dok ne zna je li međa bila ista 2007. te nije vidjela tko je sadio voćke;

- iz iskaza svjedoka MR (koji je kum tužitelja i očevi su im bili kumovi), saslušanog 26. travnja 2018., proizlazi kako je voćke posadila tuženica pred otprilike 7 ili 8 godina (dakle najranije 2010.), kako je vidio tuženicu da radi „ispod“ zida nakon 2008., da je postojalo pola zida od asfalta prema unutra a bila je i žičana ograda u nastavku tog betonskog zida koja je 2001. maknuta te je tuženica sagradila zid na istom mjestu, da su on i njegov otac orali sporni dio do zida od 1980. do 2002. ili 2003., sve do otprilike 1 metar od zida a nakon toga ga je tužitelj kosio do spora s tuženicom;

- iz iskaza svjedoka GR proizlazi kako nije vidio ni tužitelja ni tuženicu da koriste sporni dio zemljišta, ne zna tko je i kada sagradio zid, a vidio je sina tuženice kako sječe živicu pred dvije ili tri godine;

- iz iskaza svjedoka TR, koji je prijatelj sina tuženice, proizlazi kako je 2008., 2009. ili 2010. dao sadnice šljive sinu tuženice koje je tuženica i posadila te da je 2012. ili 2013. te 2015. pomogao šišati živicu i viđao tuženicu kako kosi travu na spornom dijelu predmetne nekretnine;

- iz iskaza svjedoka ZR proizlazi kako je obitelj tuženice prvi dio zida betonirala prije 1990. a novi dio oko 2000. te je on radio taj potporni zid, misli kako je voćke posadila tuženica, ali ju nije vidio, ne zna točno koji je dio zemljišta pripadao DR, tužitelja ili njegove roditelje nije nikad vidio na spornom dijelu zemljišta, ne zna ništa o sukobu tuženice i njenog brata OR ni o sukobu s tužiteljem;

- iz iskaza svjedoka JR, prijatelja sina tuženice, proizlazi kako je 1996. kad se radio asfalt do kuće tuženice pomagao postavljati rubne kamenove te je 2001. pomagao pri nadograđivanju novog dijela zida kad je odlagao gredice na spornom dijelu na čemu mu nitko nije prigovorio, te da je kasnije vidio sina tuženice kako kosi taj dio a saznanje o mjestu gdje se nalazi međa po svom kazivanju dobio je upravo od njega;

- iz iskaza svjedoka ŽR, geodeta, proizlazi kako je na spornom dijelu prvi put bio 2013. na poziv tuženice a ukupno je bio četiri puta, snimio je oznake koje su bile zatečene i koje su odgovarale nagodbi sutkinje Šegavić u njihovom predmetu, te nije bilo prigovora na njegov rad od strane tužitelja i tuženice;

- iz iskaza tužitelja proizlazi kako je tuženica u sudskoj nagodbi 1983. tražila put u dvorište i dio oranice zvane Stari Majer no nagodba nije bila provedena a svatko je uživao svoje kako je vrijeme prolazilo, njegov otac do zida, da je zid poslije sklapanja sudske nagodbe izgrađen do polovine međe gledajući od puta odnosno od ulaza prema parceli, da je voćke posadila tuženica 2009. te da otad održava voćke i sporni dio a prije je pokretanja ovog postupka on uživao predmetni dio zemljišta do zida i obrezivao živicu do zida i prije njega njegov otac, je bio dogovor da međa ide od jelke do špice novog zida, ali se nisu dogovorili iz razloga što je tuženica ušla u sporni dio zemljišta prije no što je došao geodet Damir Salopek, kako put danas predstavlja ulaz u dvorište tuženice koji je naveden u nagodbi te da 2007. a međa nije uređena na očevid i

- iz iskaza tuženice proizlazi kako je otac tužitelja pomagao njezinu suprugu prilikom izgradnje zida, da je 1984. napravljena nagodba u dogovoru s tužiteljevim ocem koji je rekao da je jelka živa međa i da će njemu pripasti do nje a od jelke do međe da će pripasti njoj, uključujući i živicu koju je posjekla 2014., da su 1984. tako uvedeni u posjed ona i brat od strane suda i to njemu južni dio a njoj sjeverni te da tako uživaju do danas, da je najprije imala vrt a 2007. ili 2008. posadila voćke i posijala djetelinu, kako tužitelj nikada nije rekao ni riječi, da je potporni zid napravljen za kuću da se ne ruši zemlja i nije bio zid u nagodbi 1984., kako je ona uvijek išla obrađivati sporni dio zemljišta, kako je trajna međašna oznaka bila živa jela i mali betonski zidić koji je napravio otac tužitelja prije nego što je umro 2001.

15. Iz navedenog proizlazi kako tuženica ne osporava da je tužitelj u posjedu sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do crte označene na skici lica mjesta na dan uviđaja 26. travnja 2018. točkama A-B-C-D-E a tužitelj ne osporava da je tuženica u posjedu do crte označene na skici lica mjesta točkama E-H-G-F.

16. Proizlazi doduše da je tuženica i u posjedu dijela nekretnine između tih crta, ali, prema ocjeni ovog suda, nije dokazala da je preuzela samoposjed spornog dijela još 1984. a ni prije rujna 2007. jer to ne proizlazi ni iz jednog provedenog dokaza, osim iz njezinog stranačkog iskaza koji ovaj sud ocjenjuje pristranim budući da je ona kao stranka u ovom postupku osobno zainteresirana za ishod spora, pa se na njemu ne može temeljiti sudska odluka.

17. Protivno tome, iz iskaza svjedokinje HR, koja je jedina od saslušanih svjedoka bila nazočna označavanju međe na terenu 1984., proizlazi da je sporni dio predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tada pripao DR, predniku tužitelja.

17.1. Navedeni je dokaz prvostupanjski sud bez opravdanog razloga smatrao pristranim i u suprotnosti sa sklopljenom sudskom nagodbom od 21. studenog 1983., iako se radi o svjedokinji koja je nesporno jedina uz prednika tužitelja i tuženicu bila na uviđaju 3. svibnja 1984. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/83 na kojem su postavljeni predmetni međašni znakovi; dok je istovremeno (opet neosnovano) dao povjerenje iskazu tuženice koja je očito zainteresirana za ishod ovog postupka u njenu korist.

18. Nadalje, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je tuženica ušla u posjed spornog dijela nekretnine tek nakon ročišta održanog 10. rujna 2007. kada je, prema vlastitim navodima, posadila voćke na spornom dijelu (iako iz navoda svjedoka TR i tužitelja proizlazi da je to bilo kasnije, 2008. ili 2009. ali to i nije odlučno), tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 16. veljače 2017. nikako nije protekao rok od deset godina pa ona nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću posjedovanjem spornog dijela u tom kasnijem razdoblju jer je podnošenjem tužbe njezin posjed prestao biti pošten i nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15; dalje: ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

19. Tuženica dakle nije dokazala da je prije rujna 2007. bila u vlasničkom samoposjedu spornog dijela kč. [katastarska čestica] ispod zida, ali je nesporno da je u to vrijeme ili nešto kasnije (2008. ili 2009. godine) stupila u posjed tog dijela nekretnine i na njemu posadila voćke, i to ne samovlasno već u skladu s dogovorom stranaka na ročištima za uviđaj održanima 10. rujna 2007. i 16. studenog 2009. iz kojega proizlazi "da će se nekretnina podijeliti po pravcu međe koji je nesporno utvrđen i ide od jelke i spaja se sa špicom zidića koji je predlagateljica podigla i koji je prikazan na licu mjesta metalnim stupićem a parcela će se podijeliti tako da južni dio zajedno s jelkom pripadne KR a sjeverni dio LR."

19.1. Na ročištu 10. rujna 2007. navedeno je i da se zid koji je podigla PR nalazi na kč. [katastarska čestica], prema identifikaciji vještaka, što je i točno.

19.2. U zapisnicima je s uviđaja 10. srpnja 2007. i 16. studenog 2009. konstatirano kako je predmet uredovanja razvrgnuće prema nagodbi sklopljenoj 21. studenog 1983., dok se ročište održano 3. svibnja 1984., na kojemu su postavljeni međašni kameni koje su stranke (tada tužiteljev otac IR te tuženica i njihova sestra HR) smatrali stalnim oznakama prema kojima svaka od stranaka stupa u posjed tog dijela zemljišta, uopće ne spominje.

20. Tuženica PR stoga, protivno zaključku prvostupanjskog suda, nije dokazala da je u samoposjed spornog dijela kč. br. [katastarska čestica] omeđenog točkama A-B-C- D-E-H-G-F-A ušla 1984. kada je definirano razgraničenje iz sudske nagodbe od 21. studenog 1984. a ni kasnije sve do najranije rujna 2007. te da je ubrzo nakon 1984. izgradila prvi dio zida (gledano od ceste, na određenoj udaljenosti od jelke – nešto manje od dva metra) a potom oko 2000. godine i drugi dio zida tako da je od tada u samoposjedu dijela kč. br. [katastarska čestica] do zida gledano s gornje nekretnine na kojoj ona i suprug imaju kuću.

21. Uzimajući stoga u obzir sadržaj iskaza svjedokinje HR, okolnost da je tuženica u dva navrata – oko 1986. i 2000. godine - izgradila zid i okolnost da nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio da je tuženica prije 2008. bila u posjedu zemljišta južno od zida, nikako nije moguće zaključiti da je tuženica bila u posjedu odnosno da je 1984. godine na taj način predložen sporazumni način diobe i uspostavljen posjed nekretnine k. č. [katastarska čestica] pa tuženica po toj osnovi – osnovi posjeda iz 1984. - nije stekla pravo vlasništva te nekretnine južno od zida koji je sama izgradila nakon 1984.

21.1. Logično bi stoga bilo da je tužiteljev otac kao drugi diobnik 1984. godine stupio u samoposjed dijela kč. [katastarska čestica] koji je smješten južno od sadašnjega zida ili barem približno s obzirom na to da zid nije ravan a izgrađen je kasnije – prvi dio 1986. godine koji je dio dosta ukošen prema tuženičinoj kući ali počinje na manjoj udaljenosti od jelke (oko 1,5 metra) i na tom mjestu postoji širok ulaz u tuženičinu nekretninu a potom se pruža u desno prema tuženičinoj nekretnini do točke G u kojoj počinje drugi dio zida i pruža se u lijevo do točke E pa se zid kao cjelina pruža kao lagani polukrug.

21.2. Kad se uzme u obzir i značajna visina zida u odnosu na ostatak kč. [katastarska čestica] koji se pruža južno od zida, logično je da tada nije drugačije provedeno razgraničenje posjeda te nekretnine.

21.2.1. Tuženica doduše tvrdi da je zid izgrađen isključivo kao potporni zid radi sprječavanja odrona zemlje s gornjeg dijela, ali ni to nije logično uzimajući u obzir da je ta zemlja naknadno nasuta odnosno da ranije nije postojala toliko izražena visinska razlika.

22. Ostaje još pitanje koji značaj ima činjenica što su tužitelj i tuženica 2007. i 2009. postigli dogovor da se dioba ipak izvrši po crti koja ide od jelke pravocrtno na krajnju točku ranije spomenutog zida – točku E te da je tuženica 2008. ili 2009. doista stupila u posjed tog dijela nekretnine južno od zida i na tom dijelu posadila voćke kao i koji je značaj rješenja donesenog u izvanparničnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice (poslovni broj: R1-115/83-69 od 19. siječnja 2015.) kojim je obustavljen daljnji postupak "radi izrade parcelacijskog elaborata" i stranke upućene u parnicu sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva.

23. Uzimajući u obzir sve činjenice koje proizlaze iz stanja spisa, uključujući i činjenicu da su stranke 2007. i 2009. u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice postigle sporazum o načinu na koji će se izvršiti dioba k. č. br. [katastarska čestica] a koji je iz nekih razloga drugačiji od onoga koji proizlazi iz sudske nagodbe koja je u tom izvanparničnom predmetu sklopljena 1983. godine, te svu složenost odnosa među strankama i okolnost da izvanparnični postupak diobe zapravo nije dovršen donošenjem odluke o razvrgnuću ni u skladu s postignutim sporazumom ni na neki drugi način, već je postupak obustavljen, pa dovodeći takve činjenice u vezu s člancima 49., 50. i 55. ZVDSP, ovaj drugostupanjski sud konačno ocjenjuje neosnovanima tužbene zahtjeve iz tužbe i protutužbe.

24. Članci 49. i 50. ZVDSP sadrže odredbe o načinu razvrgnuća koje može biti dobrovoljno (članak 49.) i sudsko (članak 50.).

24.1. U članku je 49. ZVDSP propisano da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga (stavak 1.) te da svaki suvlasnik može zahtijevati da o tome odluči sud ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća (stavak 4.) a u članku 50. da je sud, kad provodi razvrgnuće, vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten (stavak 1.).

25. U članku su 55. ZVDSP propisani pravni učinci razvrgnuća tako da: svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuću stječe na temelju sporazuma o razvrgnuću ili pravomoćne odluke suda o razvrgnuću, a na zakonom određeni način, pravo vlasništva i/ili neko drugo pravo, izvodeći ga iz onoga svoga suvlasničkog dijela s kojim je sudjelovao u tom razvrgnuću, a koji mu istodobno prestaje (stavak 1.), je zakonom određeni način stjecanja i prestanka prava vlasništva, odnosno suvlasništva i drugih stvarnih prava na temelju sporazuma, odnosno odluke suda iz stavka 1. ovoga članka predaja pokretnina u samostalan posjed, odnosno uknjižba prava na nekretninama u zemljišnim knjigama, ako nije što drugo propisano (stavak 2.).

26. U ovom slučaju treba uzeti u obzir da je vođen postupak sudskog razvrgnuća koji je pokrenula tuženica PR protiv tužiteljeva oca OR još 1983. godine, u okviru kojega je doduše sklopljena svojevrsna sudska nagodba o načinu razvrgnuća, ali to nije bilo razvrgnuće na temelju sporazuma, već su stranke zahtijevale sudsko razvrgnuće. Nije se dakle radilo o dobrovoljnom razvrgnuću, već su stranke u sudskom razvrgnuću postigle sporazum o načinu razvrgnuća kojim je sud podredno bio vezan jer je u prvom redu vezan strogim zakonskim odredbama (članak 50. stavak 1. ZVDSP).

27. Godine je 1983. između tuženice i tužiteljeva oca OR dakle postignut određeni sporazum o načinu razvrgnuća i to u formi sudske nagodbe, ali je konačnu odluku o tom razvrgnuću trebao donijeti sud jer stranke nisu odustale od sudskog razvrgnuća, kao što nisu odustali ni aktualni tužitelj i tuženica ni nakon smrti OR, već su 2007. godine predložili da se sudski postupak nastavi i dovrši te ponovno predložili način razvrgnuća tek u skladu s kojim je tuženica najranije u rujnu 2007. doista ušla u posjed točno određenog dijela zajedničke nekretnine na kojemu je tada posadila i voćke.

27.1. Tužitelj međutim više nije suglasan da se razvrgnuće suvlasništva na toj nekretnini izvrši na način da tuženici pripadne i dio ispod zida, iako je 2007. i 2009. bio suglasan, što znači kako više ne postoji takav sporazum o načinu razvrgnuća a nije postignut u formi sudske nagodbe niti je sud donio pravomoćno rješenje o načinu razvrgnuća već je obustavio izvanparnični postupak i uputio stranke u parnicu "sa zahtjevom radi utvrđenja prava vlasništva" nakon što je protustranka RR **.**.2015. dostavio u spis podnesak u kojemu navodi kako ne pristaje ni na kakvu drugačiju podjelu od one iz 1984. godine (list 96 spisa).

28. Sudski postupak razvrgnuća na kraju nije proveden ni prema sporazumu stranaka o načinu razvrgnuća ni na drugi način, već je postupak obustavljen a tužitelj je 16. veljače 2017. podnio tužbu radi utvrđenja da je vlasništvo spornog dijela (do zida) stekao dosjelošću jer da je njegov otac još 1984. godine ušao u samoposjed na temelju sudske nagodbe a tuženica je potom podnijela protutužbu radi utvrđenja tog dijela nekretnine također dosjelošću navodeći da je ona te 1984. godine ušla u samoposjed na temelju iste nagodbe.

29. Tuženica međutim nije dokazala da je bila u posjedu spornog dijela prije rujna 2007. a od tada do podnošenja tužbe u ovom predmetu (16. veljače 2017.) nije prošlo ni 10 godina koliko je potrebno za redovitu dosjelost prema članku 159. stavku 2. ZVDSP.

30. S druge strane, ni tužitelj nije dokazao da je on, odnosno ranije njegov prednik, bio u vlasničkom samoposjedu spornog dijela od 1984. godine i da su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tim više što je u rujnu 2007. predložio da se dioba izvrši na način kojim bi sporni dio pripao tuženici te nije reagirao kada je ona nakon toga posadila voćke na tom spornom dijelu.

31. Jasno je zapravo da su se stranke i dalje smatrale suvlasnicima ustrajući na sudskom razvrgnuću prema sporazumu o načinu razvrgnuća, do kojega razvrgnuća nije došlo jer je tužitelj odustao od prethodnog sporazuma o načinu razvrgnuća iz 2007. godine koji nije bio sklopljen u formi sudske nagodbe a bio je različit od sadržaja sudske nagodbe postignute 21. studenog 1983. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/83.

31.1. Tužitelj se zato više ne može pozivati na sudsku nagodbu iz 1983. i 1984. jer je ona izmijenjena sporazumom iz 2007. i 2009. godine bez obzira na to što je on u siječnju 2015. odustao od te izmjene, jer se radi o jednostranom odustanku.

32. Ovaj drugostupanjski sud stoga ocjenjuje kako su stranke i dalje u suvlasništvu nekretnine k. č. [katastarska čestica] te da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu drugog suvlasnika na bilo kojem fizičkom dijelu te nekretnine pa im stoga i dalje predstoji razvrgnuće koje mogu postići na temelju sporazuma (ugovora o razvrgnuću) ili kao sudsko razvrgnuće.

33. Iz navedenih je razloga valjalo djelomično prihvatiti tužiteljevu žalbu pa preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki III. izreke i odbiti tuženičin zahtjev iz protutužbe, a u preostalom dijelu tu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke kojom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev.

34. Preinačena je i odluka o troškovima postupka jer su sada, zbog podjednakog uspjeha u sporu, ostvarene pretpostavke iz članka 154. stavka 4. ZPP za određivanje da svaka stranka snosi svoje troškove, što uključuje i troškove žalbe pa tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbe, kao ni tuženici troškovi odgovora na žalbu koji se i ne smatraju troškovima potrebnima za vođenje parnice prema članku 155. stavku 1. ZPP.

35. Zbog svega je navedenoga, a na temelju članaka 373.a i 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić