Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-668/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mersihi Mulalić, odvjetnici u Sisku, S. i A. Radića 6/6, protiv tuženice BC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], Zagreb, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9354/2023-31 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženice BC i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9354/2023-31 od 29. svibnja 2024. u dijelu pod toč. I izreke, te u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju EĆ naknadi parnični trošak u iznosu od 1.436,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9354/2023-31 od 29. svibnja 2024. u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženo tuženici BC da tužitelju EĆ naknadi parnični trošak preko iznosa od 1.436,98 EUR pa do iznosa od 1.510,90 EUR, odnosno za iznos od 73,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, i sudi na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku BC iz Zagreba, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 2.747,9 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. ZOO-a tekućim i to:

-na iznos od 1,26 eur počev od 31.03.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 10,23 eur počev od 31.10.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 0,8 eur počev od 30.11.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 12,78 eur počev od 31.12.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 14,62 eur počev od 31.01.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 15,46 eur počev od 28.02.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 13,16 eur počev od 31.03.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 13,6 eur počev od 30.04.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 10,09 eur počev od 31.05.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 7,51 eur počev od 30.06.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 8,2 eur počev od 31.07.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 9,56 eur počev od 31.08.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 9,44 eur počev od 30.09.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 8,07 eur počev od 31.10.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 10,65 eur počev od 30.11.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 12,72 eur počev od 31.12.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 15,66 eur počev od 31.01.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 14,99 eur počev od 28.02.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,98 eur počev od 31.03.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,23 eur počev od 30.04.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 19,71 eur počev od 31.05.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 32,5 eur počev od 30.06.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 29,86 eur počev od 31.07.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 37,91 eur počev od 31.08.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 35,13 eur počev od 30.09.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 30,66 eur počev od 31.10.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 40,09 eur počev od 30.11.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 52,09 eur počev od 31.12.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 43,6 eur počev od 31.01.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 46,58 eur počev od 28.02.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 42,79 eur počev od 31.03.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 43,47 eur počev od 30.04.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 59,55 eur počev od 31.05.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 61,12 eur počev od 30.06.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 74,56 eur počev od 31.07.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 67,66 eur počev od 31.08.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 60,1 eur počev od 30.09.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 59,29 eur počev od 31.10.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 58,71 eur počev od 30.11.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 62,31 eur počev od 31.12.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 65,45 eur počev od 31.01.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 65,88 počev od 29.02.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 63,7 eur kn počev od 31.03.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 65,17 eur počev od 30.04.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 66,17 eur počev od 31.05.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 64,48 eur počev od 30.06.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 64,93 eur počev od 31.07.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 63,66 eur počev od 31.08.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 60,93 eur počev od 30.09.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 63,84 eur počev od 31.10.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 65,24 eur počev od 30.11.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 64,26 eur počev od 31.12.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 58,76 eur počev od 31.01.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 63,43 eur počev od 28.02.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 63,84 eur počev od 31.03.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 62,01 eur počev od 30.04.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 56,31 eur počev od 31.05.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 56,16 eur počev od 30.06.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 57,56 eur počev od 31.07.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 59,81 eur počev od 31.08.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 62,92 eur počev od 30.09.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 61,31 eur počev od 31.10.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 62,45 eur počev od 30.11.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 63,74 eur počev od 31.12.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 62,19 eur počev od 16.01.2014.g.pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.510,90 EUR, s kamatama tekućim od 29. svibnja 2024. do isplate po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja te tuženici naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku, budući da obrazloženje presude ne sadrži sve što mora sadržavati, kao i one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istoga Zakona, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe kako sud prvog stupnja navode tuženice kako su sporne odredbe tužitelju bile razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u cijelosti zanemaruje. Tužitelj je imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHF ili ugovora bez valutne klauzule, te je na te okolnosti dostavila isprave u spis i predložila saslušanje tužitelja, koje dokaze je sud prvog stupnja odbio provesti, iako je tužitelj mogao iskazivati o mogućnosti pojedinačnog pregovaranja i informacijama o rizicima koje je dobio prije zaključenja Ugovora. Ističe i kako je prigovorio nalazu vještaka financijske struke iz razloga što je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit, što nesporno nije ugovoreno, koje prigovore sud prvog stupnja nije otklonio. Također, sud prvog stupnja se ni na koji način ne očituje na istaknuti prigovor zastare pa presuda u tom dijelu nema razloga. Sud prvog stupnja ne obrazlaže ni zašto tuženicu smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Ističe i kako je pobijana presuda posljedica pogrešne primjene odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, jer sud prvog stupnja smatra da je ništetnost konkretnih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite, pa posljedično nije utvrđivao okolnosti vezane za odluku o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, te je tuženica dovedena u poziciju koja grubo krši temeljno pravo tuženice na pravično suđenje. Sud prvog stupnja ne utvrđuje niti jednu od pretpostavki iz čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača. Osporava i odluku o troškovima postupka te smatra da je tužitelju pogrešno trošak za sve poduzete radnje dosuđen prema vrijednosti boda od 2 EUR, iako je navedena vrijednost boda na snagu stupila tijekom postupka. Navodi i da ukoliko je tužitelj sudsku pristojbu za presudu platio u polovini iznosa u roku od 3 dana, tada tužitelj može imati pravo na povrat samo onog iznosa kojeg je uistinu platio, a ne dvostruko većeg.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da obrazloženje pobijane presude sadrži sve što sukladno navedenoj zakonskoj odredbi mora sadržavati.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50-3866071 od 5. siječnja 2007. sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF) isplati iznos od 2.747,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče počev od 31.ožujka 2008. pa do 16. siječnja 2014.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po ukidnom rješenju ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-238/2023 od 31. svibnja 2023., ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoren način otplate kredita u valuti CHF, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP), slijedom čega je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora ništetna.

10. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

11. Tužitelj je u konkretnom slučaju podnio tužbu 16. veljače 2021., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka iz čl. 225. ZOO u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, a koji rok se računa od pravomoćnosti presuda donesenih po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

12. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, 110/15 i 14/19), te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

13. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

14. Tuženica u žalbi, kao i tijekom postupka, navodi kako se status potrošača tužitelja te stvarna svrha sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ne može utvrditi bez izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja u konkretnom predmetu, a da pri tome ne predlaže i izvođenje dokaza saslušanjem službenika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog Ugovora, odnosno takav dokaz je predlagala ali je od njega naknadno odustala. Naime, tužitelj je svoje tvrdnje kako s tuženicom nije pojedinačno pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu, već je isključivo prihvatio ponudu koja mu se nudila od strane tuženice u formi ugovora, koji je unaprijed bio sastavljen po tuženici, dakle, da radi se o tipskom ugovoru koji se ne razlikuje od drugih ugovora koji su zaključivani s drugim korisnicima kredita, iznio u tužbi i tijekom postupka, dok tuženica nije predložila dokaz da su okolnosti zaključenja predmetnog Ugovora bile drugačije, pa se saslušanjem samog tužitelja ne bi postigla nikakva svrha.

15. Iz nespornih činjenica vidljivo je da je tužitelj sa tuženicom Ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba za kupnju motornog vozila, što mu u odnosu na banku kojoj je davanje kredita, kao jednog od proizvoda bankarske djelatnosti kojom se tuženica bavi, daje status prosječnog potrošača, posebno stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni Ugovor sklopljen u svrhu trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita.

16. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, je utvrđeno da je tužitelj zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita platio veći iznos od ukupno 2.747,90 EUR za utuženo razdoblje, pa mu je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.

17. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

18. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

19. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Kako je u konkretnom slučaju tuženica nepoštena od dana stjecanja, to je tužitelju zakonsku zateznu kamatu valjalo dosuditi na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana kada ga je preplatio, a kako je to obračunato u nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke.

21. Neosnovano tuženica u žalbi ističe kako je pogrešno sud prvog stupnja prilikom dosude parničnog troška primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje Tarifa). Naime, prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstva primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U konkretnom slučaju odluka o trošku postupka donesena je 29. svibnja 2024., dakle, u vrijeme kada je navedena Tarifa stupila na snagu.

22. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, osim u dijelu kada je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,92 EUR, koju po odredbi čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23 – dalje ZSP) nije dužan platiti, pa stoga nema niti pravo istu potraživati od tuženice.

23. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč I izreke, te u dijelu pod toč. II izreke za iznos od 1.436,98 EUR, a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II izreke preko iznosa od 1.436,98 EUR pa do iznosa od 1.510,90 EUR, odnosno za iznos od 73,92 EUR, te u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

24. Tuženici nije priznat zatraženi trošak na ime sastava žalbe, budući da je sa žalbom uspjela samo u odnosu na parnični trošak i to u neznatnom dijelu.

Zadar, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Delin