Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-608/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zvonimir Stiperski i Berislav Balenović, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 8a, protiv tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & Partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-85/2023-14 od 20. svibnja 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-85/2023-14 od 20. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom je suđeno:
„1. Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, Podružnica Sisak, Sisak, S. i A. Radića 10, isplatiti tužitelju ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 31.643,51 kuna / 4.199,81 Eur uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznose od:
34,50 kn/4,57 Eur
od 31.03.2008. do isplate;
150,41 kn/19,96 Eur od 31.10.2008. do isplate;
30,05 kn/ 3,98 Eur
od 30.11.2008. do isplate;
158,51 kn/ 21,03 Eur od 31.12.2008. do isplate;
178,14 kn/23,64 Eur
od 31.01.2009. do isplate;
186,76 kn/24,78 Eur od 28.02.2009. do isplate;
159,70 kn/21,19 Eur od 31.03.2009. do isplate;
164,00 kn/21,76 Eur od 30.04.2009. do isplate;
128,75 kn/17,08 Eur od 31.05.2009. do isplate;
98,66 kn/13,09 Eur od 30.06.2009. do isplate;
105,40 kn/13,98 Eur od 31.07.2009. do isplate;
122,73 kn /16,28 Eur od 31.08.2009. do isplate;
120,79 kn /16,03 Eur od 30.09.2009. do isplate;
104,24 kn /13,83 Eur od 31.10.2009. do isplate;
135,20 kn /17,94 Eur od 30.11.2009. do isplate;
157,78 kn /20,94 Eur od 31.12.2009. do isplate;
194,09 kn /25,76 Eur od 31.01.2010. do isplate;
184,63 kn /24,50 Eur od 28.02.2010. do isplate;
231,52 kn /30,72 Eur od 31.03.2010. do isplate;
221,27 kn /29,36 Eur od 30.04.2010. do isplate;
242,66 kn /32,20 Eur od 31.05.2010. do isplate;
384,62 kn/51,04 Eur od 30.06.2010. do isplate;
354,29 kn/47,02 Eur od 31.07.2010. do isplate;
436,11 kn/57,88 Eur od 31.08.2010. do isplate;
409,80 kn/54,38 Eur od 30.09.2010. do isplate;
354,09 kn/46,99 Eur od 31.10.2010. do isplate;
461,82 kn/61,29 Eur od 30.11.2010. do isplate;
595,98 kn/79,10 Eur od 31.12.2010. do isplate;
503,51 kn/66,82 Eur od 31.01.2011. do isplate;
537,06 kn/71,28 Eur od 28.02.2011. do isplate;
491,98 kn/65,29 Eur od 31.03.2011. do isplate;
498,76 kn/66,19 Eur od 30.04.2011. do isplate;
678,03 kn/89,99 Eur od 31.05.2011. do isplate;
690,10 kn/91,59 Eur od 30.06.2011. do isplate;
844,81 kn/112,12 Eur od 31.07.2011. do isplate;
769,80 kn/102,17 Eur od 31.08.2011. do isplate;
687,10 kn/91,19 Eur od 30.09.2011. do isplate;
676,78 kn/89,82 Eur od 31.10.2011. do isplate;
669,43 kn/88,84 Eur od 30.11.2011. do isplate;
705,78 kn/93,67 Eur od 31.12.2011. do isplate;
744,01 kn/98,74 Eur od 31.01.2012. do isplate;
746,89 kn/99,12 Eur od 29.02.2012. do isplate;
721,26 kn/95,72 Eur od 31.03.2012. do isplate;
733,30 kn/97,32 Eur od 31.07.2012. do isplate;
745,92 kn/99,00 Eur od 31.05.2012. do isplate;
726,91 kn/96,47 Eur od 30.06.2012. do isplate;
733,30 kn/97,32 Eur od 31.07.2012. do isplate;
722,58 kn/95,90 Eur od 31.08.2012. do isplate;
695,36 kn/92,29 Eur od 30.09.2012. do isplate;
724,12 kn/96,10 Eur od 31.10.2012. do isplate;
739,97 kn/98,21 Eur od 30.11.2012. do isplate;
734,44 kn/97,47 Eur od 31.12.2012. do isplate;
672,87 kn/89,30 Eur od 31.01.2013. do isplate;
725,31 kn/96,26 Eur od 28.02.2013. do isplate;
727,85 kn/96,60 Eur od 31.03.2013. do isplate;
705,79 kn/93,67 Eur od 30.04.2013. do isplate;
647,08 kn/85,88 Eur od 31.05.2013. do isplate;
645,51 kn/85,67 Eur od 30.06.2013. do isplate;
658,18 kn/87,35 Eur od 31.07.2013. do isplate;
681,92 kn/90,50 Eur od 31.08.2013. do isplate;
718,22 kn/95,32 Eur od 30.09.2013. do isplate;
699,52 kn/92,84 Eur od 31.10.2013. do isplate;
710,27 kn/94,26 Eur od 30.11.2013. do isplate;
722,55 kn/95,89 Eur od 31.12.2013. do isplate;
699,40 kn/92,82 Eur od 15.01.2014. do isplate,
po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015. određuje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.308,20 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda je proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno razlozi presude su proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Tvrdi da sud ne obrazlaže na koji je način utvrdio ništetnost valutne klauzule kao zakonom dopuštene (čl. 22. Zakona o obveznim odnosima) i uobičajeno korištene klauzule u ugovorima o kreditu. U ugovoru o kreditu i u otplatnoj tablici ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama. Tužitelj je svojevoljno ušao u ugovorni odnos s tuženikom te je pristao na sadržaj ugovora o kreditu i na odredbu o valutnoj klauzuli kako je ista formulirana ugovorom. Prigovara zastari tražbine tužitelja koja je počela teći, za svaki otplaćeni anuitet, prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog anuiteta i protekla je u zastarnom roku od pet godina od dospijeća pojedinih anuiteta sukladno odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa iz čl. 502.a Zakona o parničnom postupku ne prekida zastaru za konkretno potraživanje, a ni odluka donesena u parnici pokrenutoj takvom tužbom ne može "nadomjestiti" tužbu vjerovnika iz konkretnoga obveznog odnosa. Pobija i odluku o troškovima postupka u cijelosti. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da mu nadoknadi parnični trošak, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano se tuženica u žalbi poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) budući da presuda nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava te se presuda može ispitati.
5.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 4.199,81 eura (31.643,51 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,5345 kn) s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Utvrđeno je da je između tužitelja i tuženice 22. siječnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila na temelju kojega je tuženica odobrila i isplatila tužitelju iznos od 28.292,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važeće na dan korištenja kredita te da je ugovorena otplata kredita u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.
8. Sporna je ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli u CHF te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja.
9. Prvostupanjski sud, cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je između ostalih banaka i u odnosu na tuženicu utvrđena ništetnost valutne klauzule u CHF za ugovore sklopljene u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., a imajući u vidu da je pozivom na čl. 502.c ZPP vezan pravnim utvrđenjima iz prethodno navedene pravomoćne presude, zauzima stav da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF ništetne pa da sukladno čl. 324. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) ugovor u tom dijelu nema učinak.
9.1. Prvostupanjski sud, imajući u vidu da su tužitelju na transparentan način trebali biti objašnjeni rizici ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, na način da može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih ugovornih odredbi, zauzima stav da je kod tuženice na temelju ništetnih ugovornih odredaba došlo do stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO.
9.2. Cijeneći da prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje za ekonomsko-financijsko poslovanje Lidije Jurković, dipl. oec., razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na dan korištenja kredita iznosi 31.643,51 kn, odnosno 4.199,81 eura, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st. 1. ZOO prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate pozivom na čl. 1115. ZOO, a s obzirom na zaključak da je tuženica nepošten stjecatelj.
10. U odnosu na tuženičin prigovor zastare, prvostupanjski sud utvrđuje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te je zastara počela teći ispočetka od pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, dakle od donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 (14. lipnja 2018.), pa kako je tužba podnesena 8. lipnja 2021., to nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine.
11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) pa tužitelju dosuđuje parnični trošak u iznosu od 1.2308,20 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio kondemnatorni tužbeni zahtjev za povrat preplaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule.
13. Žalbeni navodi kojima tuženica osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, nisu osnovani. Naime, sukladno čl. 118. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15. i 14/19.) i čl. 502.c ZPP pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženicu (točka 2. izreke), zbog čega je sud vezan za utvrđenja o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženica sklapala s potrošačima u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor. Pri tome, valja napomenuti da tuženica tijekom postupka nije tvrdila niti dokazivala da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti tužitelj pristao na sklapanje predmetnog ugovora. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
14. Žalbeni navodi kojima se tuženica poziva da je financijsko vještačenje provedeno kao da je riječ o ugovorenom kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom nisu osnovani. To iz razloga jer sud nije mijenjao ugovornu volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a koje odredbe već po samom zakonu od početka ne proizvode pravne učinke prema ugovornim stranama i nisu sastavni dio ugovora. Prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.
15. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. i čl. 1111. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev za povrat preplaćenog u iznosu od 4.199,81 eura sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO s obzirom da je tuženica nesavjestan stjecatelj.
16. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor u odnosu na tražbinu tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule ocijenio neosnovanim. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zauzeo stav da je podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO i da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku.
16.1. Stoga je prvostupanjski sud, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pravilno zaključio da do podnošenja predmetne tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO pa da prigovor zastare u odnosu na tražbinu tužitelja nije osnovan.
17. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
18. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zadru 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov