Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-202/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Petru Markoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-570/2020- 38 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja BS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-570/2020-38 od 26. travnja 2024. u točkama VI., VII., VIII., IX. i X. izreke presude.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom XI. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno zahtjevu tužitelja BS za naknadom troškova parničnog postupka i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3214764087 od dana 27.10.2008.g. a koji glasi: „50.100,00 CHF (slovima:pedesettisućastošvicarskihfranaka) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3214764087 od dana 27.10.2008.g. a koji glasi: „u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

III. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 3214764087 od dana 27.10.2008.g. a koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti 1.032,72 CHF (slovima: tisuću trideset dva švicarska franka i sedamdeset dva rape) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće za CHF na dan plaćanja.“

IV. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 3214764087 od dana 27.10.2008.g. a koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

V. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.899,58

EUR (slovima: pettisućaosamstodevedesetdeveteuraipedesetosamcenti) zajedno s zakonskim zateznim kamata od dospjeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

VI. Odbija se kao neosnovan prvi od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 3214764087 od dana 27.10.2008.g u iznosu od 50.100,00 CHF uz rok otplate 60 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu od 8,70 % godišnje sklopljen između ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 kao kreditora ništetan i bez pravnog učinka."

VII. Odbija se kao neosnovan drugi od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 1. Ugovora o kreditu broj 3214764087 od dana 27.10.2008.g. a koji glasi: „ uz valutnu klauzulu“.

VIII. Odbija se kao neosnovan drugi od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 17. Ugovora o kreditu broj 3214764087 od dana 27.10.2008.g. a koji glasi: „EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit.“"

IX. Odbija se kao neosnovan drugi od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana da tužitelju BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 59,84 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje do 31.07.2015.g. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

X. Odbija se kao neosnovan drugi od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana da tužitelju BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 545,52 CHF u EURSKOJ/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. na dan dospijeća, zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje do 31.07.2015.g. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena:

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.08.2009.g., tekućim od 16.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.09.2009.g., tekućim od 16.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.10.2009.g., tekućim od 16.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.11.2009.g., tekućim od 16.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.12.2009.g., tekućim od 16.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.01.2010.g., tekućim od 16.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.02.2010.g., tekućim od 16.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.03.2010.g., tekućim od 16.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.04.2010.g., tekućim od 16.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.05.2010.g., tekućim od 16.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.06.2010.g., tekućim od 16.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.07.2010.g., tekućim od 16.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.08.2010.g., tekućim od 16.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.09.2010.g., tekućim od 16.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.10.2010.g., tekućim od 16.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.11.2010.g., tekućim od 16.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.12.2010.g., tekućim od 16.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.01.2011.g., tekućim od 16.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.02.2011.g., tekućim od 16.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.03.2011.g., tekućim od 16.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.04.2011.g., tekućim od 16.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.05.2011.g., tekućim od 16.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.06.2011.g., tekućim od 16.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.07.2011.g., tekućim od 16.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.08.2011.g., tekućim od 16.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.09.2011.g., tekućim od 16.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.10.2011.g., tekućim od 16.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.11.2011.g., tekućim od 16.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.12.2011.g., tekućim od 16.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.01.2012.g., tekućim od 16.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.02.2012.g., tekućim od 16.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.03.2012.g., tekućim od 16.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.04.2012.g., tekućim od 16.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.05.2012.g., tekućim od 16.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.06.2012.g., tekućim od 16.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.07.2012.g., tekućim od 16.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.08.2012.g., tekućim od 16.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.09.2012.g., tekućim od 16.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.10.2012.g., tekućim od 16.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.11.2012.g., tekućim od 16.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.12.2012.g., tekućim od 16.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.01.2013.g., tekućim od 16.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.02.2013.g., tekućim od 16.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.03.2013.g., tekućim od 16.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.04.2013.g., tekućim od 16.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,66 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 15.05.2013.g., tekućim od 16.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,16 CHF u eurskoj/kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća 17.05.2013.g., tekućim od 18.05.2013.g.

pa do isplate."

XI. Svaka stranka snosi svoje troškve postupka.''

2. Protiv presude u točkama VI., VII., VIII., IX., X. i XI. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U odnosu na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost cijelog ugovora smatra da se radi o ništetnom ugovoru budući da se radi o bitnim sastojcima ugovora. Odredba o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke je bitan sastojak ugovora, budući da je kamata bitan sastojak ugovora o kreditu odnosno ona definira cijenu a ništetnost odredbe o cijeni čini ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti, jer bez navedene odredbe ugovor uopće ne bi bio ugovor o kreditu, već neki drugi ugovor. Isto tako odredba o valutnoj klauzuli u CHF ako je ništetna, nema ukupnog iznosa kredita, dakle cijeli ugovor bi trebao biti ništetan. Zaključak suda da ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost cijelog ugovora iz razloga jer ugovor može opstati i bez tih odredbi, jest pogrešan. Sud je utvrdio da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, međutim sud ne smatra da je ništetan cijeli ugovor. Isto tako odbijanje pojedinih točaka tužbenog zahtjeva u kojima tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u situaciji kada je sud utvrdio ništetnim odredbu u valutnoj klauzulu u CHF kreditu u tom istom ugovoru o kreditu jest u potpunosti neosnovana. U odnosu na odbijanje dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplatu zbog promjenjive kamatne stope, tužitelj ističe da Zakon o parničnom postupku propisuje samo mogućnost da se potrošači pozivaju na utvrđenja iz kolektivnih presuda, a ne obvezu da se pozivaju na iste. Ukoliko se potrošač ne poziva na kolektivne presude, već na ništetnost, ne primjenjuje se automatski i utvrđenja iz kolektivnih parnica. Protivi se tvrdnji da je u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva zbog preplate kamatne stope nastupila zastara. U točki IX. je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje iznos od 59.84 EUR unatoč činjenici da navedeni iznos uopće nije dio tužbenog zahtjeva, pa se radi o omašci suda. Pobija se odluka o troškovima postupka jer je sud donio odluku da svaka strana snosi svoje troškove postupka, s obrazloženjem da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Tužitelj ističe da se u predmetnom slučaju radi o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže. Odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo bi pravičnu ravnotežu između interesa stranaka, jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja (potrošača). Radi se o pogrešnom zaključku suda, jer je u kondemnatornom zahtjevu tužitelj uspio s 90%, dok je tuženik uspio s 10% zahtjeva, pa je sud trebao tužitelju dosuditi 80% zatraženog troška. Nije jasno kako je sud propustio dosuditi tužitelju trošak vještačenja, jer se radi o nužnom trošku. Predlaže se preinačiti presudu u pogledu odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva, podredno vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 i Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka.

6. Sud prvog stupnja pravilno se pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, a da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

8. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

9. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 27. listopada 2008.

Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu

- da je kredit vraćen

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je predmetni kredit uzeo u svrhu adaptacije obiteljske kuće

- da je sredstva dobivena kreditom potrošio za adaptaciju obiteljske kuće

- da je kredit uzeo u švicarskim francima jer je to jedino što su mu ponudili u banci

- da nije mogao pregovarati niti o jednoj odredbi ugovora, nitko mu nije objašnjavao pojam i značenje kamatne stope i valutne klauzule

- da mu nitko nije dao do znanja da postoje rizici vezano uz valutnu klauzulu niti su mu ikakvi rizici objašnjeni

- da je predmet prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora

- da eventualno kumulirani tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu i kamatnu stopu, te zahtjev za isplatom utuženog iznosa koji je tuženik naplatio od tužitelja temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi

- da je sporno može li se tužitelj pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, je li Ugovor ništetan u cijelosti odnosno jesu li odredbe koje se odnose valutnu klauzulu i kamatnu stopu ništetne, visina utuženog potraživanja i pitanje zastare

- da je nakon financijskog vještačenja tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na način da podneskom od 21. rujna 2023. po osnovi onoga što je tuženik primio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli umjesto iznosa od 5.959,42 eura potražuje iznos od 5.899,58 eura

- da je iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja "DARFIN" d.o.o., izrađenog po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću utvrđeno da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovne ugovorene kamatne stope iznosi 545,52 CHF

- da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za koje je nalazom utvrđen više plaćen iznosi 5.899,58 eura

- da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je između ostalog i prednik ovdje tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promijenjena u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku promjene stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača

- da je navedena odluka donesena u predmetu po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više tuženika, s tim da je prednik ovdje tuženika bio u tom predmetu 5. tuženik

- da što se tiče valutne klauzule u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je prednik tuženika upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak

- da su navedene odluke prošle kontrolu višeg suda s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog, odbio reviziju prednika ovdje tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž- 7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. te s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog, odbio reviziju ovdje tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.

- da je Ugovor o kreditu, koji sadrži spornu odredbu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zaključen je 27. listopada 2008. što znači da je zaključen upravo u razdoblju za koje je razdoblje naprijed citiranim presudama utvrđeno da je tuženik zaključivao ugovore o kreditu s nepoštenim ugovornim odredbama

- da po ocjeni prvostupanjskog suda ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ne povlači ništetnost ugovora o kreditu u cjelini

- da ugovor može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi

- da za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavne su odredba čl. 102. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 i 125/07 - dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora

- da je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, te odredba čl. 324. st. 1. ZOO prema kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen

- da je utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelji kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli

- da predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno od tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove potraživati preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi

- da je zbog navedenog sud ocijenio neosnovanim prvi od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva, te je odlučio kao pod točkom VI. izreke presude

- da je i dio drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu i utvrđenje ništetnosti čl. 17. Ugovora o kreditu prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim

- da je navedenom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita, koji je tuženik isplatio tužitelju

- da ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača

- da tužitelj ne navodi razloge zbog kojih bi čl. 1. Ugovora o kreditu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa

- da navedena ugovorna odredba nije utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu, a rezultati raspravljanja i ukupnost utvrđenih relevantnih činjenica, a niti činjenične tvrdnje samog tužitelja, ne daju valjano uporište za zaključak da bi se u navedenom dijelu radilo o nepoštenim ugovornim odredbama niti da postoje neki drugi zakonom propisani razlozi ništetnosti

- da je zbog navedenog odlučeno kao pod točkama VII. i VIII. izreke presude

- da je prvostupanjski sud djelomično ocijenio neosnovanim i visinu dijela drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva isplatu po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 59,84 eura (za koji iznos je tužitelj djelomično povukao tužbu, a na što tuženik nije pristao) pa je sud morao meritorno odlučiti

- da je tužitelj po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zahtijevao isplatu iznosa od 5.959,42 eura, dok je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 5.899,58 eura, pa je razlika u iznosu od 59,84 eura ocijenjena neosnovanom, te je presuđeno kao pod točkom IX. izreke presude

- da je tužba podnesena 22. srpnja 2020., pa je prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja, koje temelji na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli neosnovan

- da je prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja koje temelji na ništetnoj odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate, ocijenjen osnovanim, pa je presuđeno kao pod točkom X. izreke presude

- da se odluka o trošku temelji na čl. 154. st. 4. ZPP, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima

- da je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, toč. XI. izreke presude.

10. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, a što je sud prvog stupnja utvrdio. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

12. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

14. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 27. listopada 2008. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03, koji je propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 2. travnja 2008., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ne povlači ništetnost ugovora o kreditu u cjelini, te da ugovor može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi. Temeljem čl. 102. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 i 125/07 - dalje: ZZP/07) propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe. Temeljem čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prvostupanjski sud pravilno smatra da je utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi, jer je utvrđenjem djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno od tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove potraživati preplaćene iznose. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prvi od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva, kao i dio drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu i utvrđenje ništetnosti čl. 17. Ugovora o kreditu. Prvostupanjski sud je utvrdio da predmetne odredbe ne uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača. Navedena ugovorna odredba nije utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu, a rezultati raspravljanja i ukupnost utvrđenih činjenica, kao niti činjenične tvrdnje tužitelja, ne daju sudu uporište za zaključak da bi se u navedenom dijelu radilo o nepoštenim ugovornim odredbama. Prvostupanjski sud je utvrdio neosnovanim visinu dijela drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, kojim tužitelj zahtijeva isplatu po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 59,84 eura (za koji iznos je tužitelj djelomično povukao tužbu, a tuženik nije pristao), pa je sud pravilno meritorno odlučio. Naime, tužitelj je po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zahtijevao isplatu iznosa od 5.959,42 eura, dok je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 5.899,58 eura, pa je razlika u iznosu od 59,84 eura ocijenjena neosnovanom. Prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja koje temelji na ništetnoj odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate, pravilno je ocijenjen osnovanim pa je presuđeno kao pod točkom X. izreke prvostupanjske presude.

17. Treba reći da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

18. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 22. srpnja 2020., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 13. lipnja 2019. , pa je pravilno presudio prvostupanjski sud kada je utvrdio da je za to potraživanje nastupila zastara.

19. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

20. Odlučujući o troškovima postupka, sud prvoga stupnja je suprotno žalbenim navodima pravilno postupio kada je presudio pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP. Navedenom odredbom propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio primjerenim da s obzirom na uspjeh stranaka u sporu u približno jednakim dijelovima te vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka shodno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, no pritom nije pravilno ocijenio plaćene predujmove za provedena vještačenja, na što s pravom ukazuje u žalbi tužiteljica. Predujmovi za provedena vještačenja predstavljaju nužne izdatke koji su bili potrebni da bi se moglo odlučivati o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, te isti u cijelosti pripadaju tužitelju.

21. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju dosuditi plaćene, u troškovniku zatražene opravdane troškove za vještačenja u iznosu od 265,45 eura u cijelosti i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Zbog navedenog, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP) kao zakonitu u točkama VI., VII., VIII.,

IX. i X. izreke presude.

23. U nepobijanom dijelu (točke I., II., III., IV. i V. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

24. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana, osim u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina