Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

10. Gž 303/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, suca izvjestitelja i člana vijeća i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Pule, Forum 1, OIB: 79517841355, zastupanog po generalnom punomoćniku OV, mag.iur., protiv tuženika KL, Zagreb, OP., ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, radi predaje - povrata, odlučujući o žalbi tuženika KL Zagreb protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-219/2019 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika KL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-219/2019 od 22. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku da sa sjevernog centralnog dijela ravnog krova javne zgrade društveni centar Karlo Rojc, Pula, Gajeva 3, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukloni antenske stupove koji su označeni točkama A, B, C i D te vodove instalacija čija trasa je označena plavom bojom, sve na skici (listovi 97 i 98 spisa) postojećeg stanja 1 i 2 iz nalaza i mišljenja vještaka izrađenom po GEO BIRO d.o.o. koji nalaz čini sastavni dio ove presude, te da tužitelju preda u posjed sjeverni centralni dio ravnog krova zgrade koji je na skici postojećeg stanja 1 i 2 iz nalaza i mišljenja vještaka izrađenom po GEO BIRO d.o.o. koji nalaz čini sastavni dio ove presude označen plavom bojom te omeđen točkama A-B-D-C-A slobodan od stvari i to antenskih stupova i vodova instalacija, sve to u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 4.297,80 kn/ 570,42 eura, kuna u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti tuženik prema tužitelju sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik Hrvatski telekom d.d. (dalje tuženik) iz svih žalbenih razloga u bitnom ukazujući da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. i članka 338. stavak 4. te članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je Ugovor otkazan dopisom tužitelja od 21. studenog 2018., jer je tuženik nastavio koristiti zakupljeni prostor i nakon 31. prosinca 2018., a tužitelj, nakon 1. siječnja 2019. nije ga pozivao na predaju prostora te je za siječanj i veljaču 2019., sukladno Ugovoru ispostavio račune za naknadu po Ugovoru, pa je time Ugovor, što prvostupanjski sud propušta pravilno ocijeniti, konkludentnim radnjama produljen. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz obavezu tužitelja da mu nadoknadi trošak postupka uvećano za trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima da je tužitelj vlasnik zgrade na čijem krovu je, temeljem Ugovora o davanju na uporabu dijela krova zaključenim među strankama 3. srpnja 2008. na određeno vrijeme do 31. prosinca 2018. (dalje Ugovor), tuženik postavio antenski sustav za potrebe svog poslovanja, kao i da je tužitelj, sukladno odredbi članka 8. Ugovora, dopisom od 21. studenog 2018., a kojeg je tuženik uredno primio, iskazao da ne želi produljenje Ugovora i pozvao tuženika da mu dana 31. prosinca 2018. preda zakupljeni prostor, a što tuženik nije učinio, pa prvostupanjski sud, primjenjujući odredbe članka 545. i članka 546. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), te odredbe članka 161. i članka 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV), zaključuje da je tužitelj, sukladno odredbi članka 8. Ugovora, dopisom od 21. studenog 2018. uredno iskazao volju da se Ugovor ne produlji, a da je tuženik bez valjanog pravnog osnova ostao u posjedu spornog prostora zgrade, te tužbeni zahtjev postavljen na povrat predmetne površine krova zgrade nalazi osnovanim i prihvaća ga, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).

6. Odredbom članka 8. ZPP je propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Dakle sud je dužan, iako izvedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju, to svoje uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju spisa, a u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude valjano i kritički ocijenio provedene dokaze, a njegova utvrđenja nedvojbeno imaju logičnu osnovu u dokazima na koje se prvostupanjski sud i poziva, pa stoga ne stoje žalbene tvrdnje da je u postupku ocjene provedenih dokaza i donošenja zaključaka povrijeđena odredba članka 8. ZPP.

8. Ne stoji niti žalbena tvrdnja da je povrijeđena odredba članka 338. stavak 4. ZPP koja propisuje sadržaj obrazloženja pisanog otpravka presude, jer je u obrazloženju pobijane presude sud naveo koje je dokaze proveo, koje su nesporne, a koje sporne činjenice koje je utvrđivao te je iznio ocjenu provedenih dokaza i svoja utvrđenja na temelju istih dokaza, te je valjano obrazložio svoj zaključak donesen na temelju provedenih dokaza, odnosno utvrđenih činjenica, pa je stoga obrazloženje pobijane presude u pisanom otpravku u cijelosti sukladno naprijed navedenoj odredbi, pa time ne stoji žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1., u svezi članka 338. stavak 4. ZPP.

9. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik, a na koju i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka pobijane presude nije u suprotnosti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku pa se presuda može valjano ispitati.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

11. Neosnovano se u žalbi tvrdi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije došlo do prešutnog produljenja Ugovora, odnosno produljenja konkludentnim radnjama stranaka, jer da je tuženik nastavio koristiti predmetni prostor krova i nakon 1. siječnja 2019., a da je tužitelj za period korištenja (siječanj i veljaču 2019.) uredno ispostavio račune za korištenje istog prostora, pa da je time Ugovor produljen.

12. Naime, prema odredbi članka 8. Ugovora isti je ugovoren na određeno vrijeme i završava sa datumom 31. prosinca 2018., s time da, u slučaju ako Grad Pula ne bi najkasnije 15 dana prije završetka Ugovora preporučenim pismenom tražio predaju u posjed ugovorene površine zgrade, da bi se imalo smatrati da je Ugovor prešutno obnovljen za naredni period od 5 godina.

13. Kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud tužitelj je dopisom od 21. studenog 2018., kojega je dostavio tuženiku preporučenom pošiljkom 26. studenog 2018., dakle u roku iz članka 8. Ugovora, dao do znanja tuženiku da ne želi produljenje Ugovora, te zatražio predaju prostora krova zgrade po isteku Ugovora dana 31. prosinca 2018., a do koje predaje, kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika od 31. prosinca 2018., nije došlo jer tuženik nije uklonio antenski sustav niti pristupio na primopredaju prostora, pa je dakle volja i namjera tužitelja da do produljenja Ugovora ne dođe jasno iskazana dopisom i pristupom na preuzimanje prostora, a sve sukladno odredbi članka 8. Ugovora.

14. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj jasno i valjano tuženiku dao do znanja da ne želi produljenje Ugovora i pozvao ga na predaju korištenog prostora na dan 31. prosinca 2018., odnosno na dan isteka roka na koji je zaključen, odnosno prestanka važenja Ugovora.

15. Činjenica da je tuženik, nakon zaprimanja dopisa tužitelja od 21. studenog 2018., svojim dopisom od 20. prosinca 2018. izrazio volju i potrebu produljenja Ugovora, a bez da je na produljenje svoju suglasnost dao tužitelj, ne utječe valjanost produženja Ugovora niti potvrđuje prešutnu volju tužitelja jer je tužitelj, kako to proizlazi iz naprijed citiranog zapisnika, na dan prestanka važenja Ugovora pristupio radi preuzimanja predmetnog prostora, pa time dodatno i pokazao svoju namjeru da Ugovor nikako ne bude produljen.

16. Također niti činjenica, koja se ukazuje u žalbi, da je tužitelj ispostavio račun tuženiku za korištenje prostora za siječanj i veljaču 2019., ne potvrđuje da bi time pristao na produljenje ugovora konkludentnim radnjama, jer je tužba u ovoj pravnoj stvari, radi predaje u posjed, podnesena 29. ožujka 2019., a računi su izdani, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, u iznosu kunske protuvrijednosti 1.000,00 eura, kako je to bilo propisano člankom 5. stavak 1. Ugovora za ugovoreni period do 31. prosinca 2018., s time da treba reći, a što je tužitelj isticao i tijekom postupka, da je člankom 5. stavak 5. Ugovora ugovoreno da u slučaju ako dođe do prešutnog produljenja Ugovora da će cijena za naredni period biti uvećana za 40%, pa dakle da je tužitelj pristao na produljenje Ugovora, kako se to tvrdi u žalbi, tada bi svakako za ovaj period nakon 1. siječnja 2019. ispostavljao račun za naknadu u visini kunske protuvrijednosti 1.400,00 eura, kako to proizlazi iz članka 5. stavak 5. Ugovora, pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ispostavljanje ovih računa ne potvrđuje namjeru za produljenje Ugovora od strane tužitelja, s time da treba reći da je tužitelj istovjetne račune ispostavio tuženiku i za period ožujka i travnja 2019., dakle u vrijeme kada je već započeo ovaj postupak, a što potvrđuje njihove navode da se radi o traženju izvanugovorne naknade za korištenje njegovog prostora od strane tuženika bez valjane pravne osnove.

17. Dakle i po stavu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud, primijenio odredbe članka 245. i članka 546. ZOO, kada je zaključio da je u konkretnom slučaju Ugovor, koji je zaključen na određeno vrijeme, prestao 31. prosinca 2018., protekom vremena na koji je zaključen, te da je tužitelj valjano iskazao volju da se isti ne produljuje, odnosno da nije prešutno, niti u žalbi navedenim konkludentnim radnjama, došlo do produljenja Ugovora, pa kako je valjano zaključio da je zgrada na kojoj se nalazi predmetni prostor u vlasništvu tužitelja, a da tuženik nema valjanog osnova za posjed, kao i da nije dragovoljno isti posjed predao tužitelju, valjano primijenio i odredbe članka 161. i članka 163. ZV, kada je tužbeni zahtjev našao osnovanim i naložio tuženiku predaju predmetnog prostora tužitelju.

18. Tuženik presudu prvostupanjskog suda pobija u cijelosti, no iz sadržaja žalbe ne proizlazi iz kojega razloga i na koje troškove se žali, a ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP, kada je trošak postupka dosudio tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu, a niti da mu je troškove dosudio protivno odredbi članka 155. ZPP.

19. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda odnosno presuditi kao u izreci.

U Zadru 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov