Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-17/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Opće i veteranske bolnice Hrvatski ponos Knin, OIB: 70948165237, iz Knina, Svetoslava Suronje 12, zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnicama iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-879/2020-48 od 17. prosinca 2024., 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se rješenje o trošku sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-879/2020-48 od 17. prosinca 2024. preinačuje tako da se rješava:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.908,75 EUR (slovima: tisuću devetsto osam eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 17. prosinca 2024. do isplate, u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tužiteljice za preostali iznos parničnog troška od 2.130,00 EUR (slovima: dvije tisuće sto trideset eura) sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbijaju se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 17.575,23 eura na ime isplate bruto plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 1. kolovoza 2020. zajedno sa zateznim kamatama kako su one specificirane na pojedine mjesečne iznose. U točki II. izreke tužiteljici je dosuđena naknada parničnog troška u iznosu od 4.038,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv točke II. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 30. prosinca 2024. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje.

3. Protiv točke II. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 27. prosinca 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku uz obvezu tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Tužiteljica u žalbi navodi da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, dok tuženik žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pri čemu također ne navodi u čemu se sastoji navedena bitna povreda.

6.1. Ovaj sud je ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za odluku o trošku dao razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a te je tužiteljici priznao trošak u vidu nagrade za rad njezinog punomoćnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj138/23.; dalje: Tarifa) za radnje koje je pobrojao u točki 18. svog obrazloženja, a polazeći od 17.575,23 eura kao vrijednosti predmeta spora, za sve radnje koje su poduzete od podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave. Tako utvrđeni troškovi tužiteljice uvećani su za iznos knjigovodstveno- financijskog vještačenja.

7.1. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 15. rujna 2021. i 26. svibnja 2024. jer te podneske prvostupanjski sud nije smatrao nužnim za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, pa se žalba tužiteljice odnosi na iznose koje je potraživala za sastav navedenih podnesaka.

8. Tuženik temeljno osporava način na koji je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka, odnosno smatra kako se parnični trošak nije mogao dosuditi tužiteljici primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a jer da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u kojoj nije označila vrijednost predmeta spora pa do postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva da se tužiteljici mogla priznati nagrada prema vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kuna/6.636,14 eura. Nakon knjigovodstveno-financijskog vještačenja da je tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 94.032,90 eura te je ta vrijednost predmeta spora ostala sve do rasprave 20. studenog 2024. kada je tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 17.575,23 eura, a povukla tužbu za iznos od 76.457,67 eura, na koje povlačenje je tuženik pristao, ali je zatražio naknadu troškova sukladno vps-u koji je bio na snazi do povlačenja dijela tužbe. Zbog toga smatra da je za radnje koje su poduzete za vrijeme dok je vps iznosio 94.032,90 eura trebalo nagradu računati prema tom vps-u, ali prilikom odlučivanja o naknadi troškova isti dosuditi sukladno uspjehu tužiteljice, stavljajući u omjer konačno postavljen tužbeni zahtjev i zahtjev koji je postojao prije djelomičnog povlačenja tužbe. Također smatra da prvostupanjski sud nije tužiteljici trebao priznati nagradu za sastav podneska od 20. studenog 2024. jer je isti predan na dan održavanja ročišta, kao ni nagradu za ročište od 12. studenog 2024. jer tada ročište nije održano, već je ročište održano 20. studenog 2024.

9. Uvažavajući žalbe stranaka ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prilikom izračuna troškova postupka iste računao prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, ne vodeći računa o tome da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, da je djelomično povukla tužbu, pa se stoga cjelokupni parnični trošak nije mogao dosuditi samo temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a.

9.1. Člankom 186.b stavak 5. ZPP-a propisano je da u tužbi iz stavka 1. ovog članka (stupnjevita tužba) tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovog Zakona; prigodom postavljanja tužbenog zahtjeva iz stavka 4. ovog članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovog Zakona.

9.2. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu te je prilikom podnošenja tužbe, a protivno tvrdnji tuženika, označila vrijednost predmeta spora s 10.000,00 kuna, a što sada iznosi 1.327,23 eura. Zbog toga je tužiteljici trebalo priznati, polazeći od navedenog iznosa kao vrijednosti predmeta spora, nagradu za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife, za sastav podneska od 15. rujna 2021. prema Tbr. 8.1. Tarife i za zastupanje na ročištu 2. svibnja 2022. prema Tbr. 9.1. Tarife za svaku radnju po 100 bodova, odnosno za svaku radnju po 200,00 eura. Ovaj sud ocjenjuje da je u pravu tužiteljica kada smatra da joj je prvostupanjski sud trebao priznati trošak za sastav podneska od 15. rujna 2021., obzirom da se tim podneskom očitovala na odgovor na tužbu tuženika, dakle, radi se o obrazloženom podnesku.

9.3. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužiteljica je određeno navela da potražuje isplatu iznosa od 94.032,90 eura, te taj iznos predstavlja novu vrijednost predmeta spora. Za vrijeme tog vps-a tužiteljici bi prema odredbama Tarife pripadala nagrada za sastav podnesaka od 13. travnja 2023. i 26. svibnja 2024. prema Tbr. 8.1. Tarife i za zastupanje na ročištu 12. rujna 2024. prema Tbr. 9.1. Tarife za svaku radnju po 708 bodova, odnosno 1.416,00 eura, ali je tužiteljica zatražila nagradu u visini od 250 bodova ili 500,00 eura po radnji, pa kako je sud vezan troškovnikom stranaka, to za vrijeme navedene vrijednosti predmeta spora tužiteljici pripada nagrada u iznosu od 250 bodova za svaku radnju ili ukupno 750 bodova, odnosno 1.500,00 eura. Žalba tužiteljice odnosi se na sastav podneska od 26. svibnja 2024., koji joj prvostupanjski sud nije priznao, ali ga priznaje ovaj sud jer se tim podneskom očitovala na nalaz vještaka pa se radi o podnesku iz Tbr. 8.1. Tarife.

9.4. Podneskom od 20. studenog 2024., a koji je predan putem e-komunikacije neposredno prije ročišta koje je održano 20. studenog 2024. i na kojem je zaključena glavna rasprava, tužiteljica je povukla tužbu za iznos od 76.457,67 eura, odnosno zatražila je isplatu iznosa od 17.575,23 eura.

9.5. Tužiteljici se prema toj vrijednosti predmeta spora priznaje zastupanje na ročištu 20. studenog 2024. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 250 bodova, odnosno 500,00 eura, ali ne i za sastav podneska od 20. studenog 2024. kojim je postavila konačni tužbeni zahtjev, jer je taj zahtjev mogla postaviti i neposredno na ročištu koje je održano istog dana, dakle 20. studenog 2024. pa se taj podnesak ne može smatrati nužnim u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljici se priznaje i nagrada za pristup na ročište za objavu presude po Tbr. 9.3. Tarife u iznosu od 50 bodova ili 100,00 eura.

9.6. Na tako utvrđene troškove, a vodeći računa o uspjehu stranaka u postupku i činjenicu da je tuženik pristao na povlačenje tužbe, ali zatražio naknadu troškova kao da povlačenja nije bilo, tužiteljici je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a trebalo priznati trošak za vrijeme dok je vps iznosio 10.000,00 kuna odnosno 1.327,23 eura u cijelosti, a što iznosi 600,00 eura. Za vrijeme dok je vps iznosio 94.032,90 eura trebalo je primijeniti članak 154. stavak 2. ZPP-a, odnosno tužiteljici trošak koji je u toj fazi postupka utvrđen s iznosom od 1.500,00 eura priznati prema njezinom uspjehu u tom dijelu postupka u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev. Tužiteljica je uspjela u osnovi 100%, a u visini 19%, pa je ukupan uspjeh tužiteljice 59%, a tuženika 41%. Kad se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je tužiteljica uspjela s 18% te joj je tuženik u tom postotku dužan naknaditi trošak koji je nastao u tom dijelu postupka, a što iznosi 270,00 eura.

9.7. Nakon povlačenja dijela tužbe, tužiteljica je uspjela u cijelosti, pa joj se trošak koji je nastao nakon povlačenja dijela tužbe priznaje u cijelosti i iznosi 600,00 eura. Dakle, ukupni trošak na koji bi tužiteljica imala pravo iznosio bi 1.470,00 eura. Iz troškovnika punomoćnika tužiteljice ne proizlazi da isti potražuje PDV, pa joj se isti i ne dosuđuje. Tom trošku od 1.470,00 eura treba dodati trošak vještačenja u iznosu od 438,75 eura, pa je ukupni trošak kojeg bi tuženik bio dužan naknaditi tužiteljici 1.908,75 eura, koji trošak joj je i dosuđen ovom odlukom.

9.8. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 20. travnja 2023. jer sadrži prijedlog što bi trebao napraviti tuženik, za sastav podneska od 21. veljače 2024. jer se upućuje sud kako da postupi ukoliko uvaži primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, za sastav podneska od 12. lipnja 2024. jer se radi o požurnici i za sastav podneska od 20. studenog 2024. kojim je postavljen konačni tužbeni zahtjev i koji je dostavljen neposredno prije ročišta koje je održano isti dan, pa je tužiteljica mogla i na raspravi postaviti konačni tužbeni zahtjev zbog čega navedeni podnesak nije bio potreban.

9.9. Na dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), a koji teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

10. Zbog navedenih razloga točka II. izreke pobijane odluke preinačena je primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

11. Tužiteljica je sa svojom žalbom uspjela u cijelosti kada se gledaju razlozi žalbe, odnosno da je odluku o trošku osporavala samo u dijelu u kojem joj prvostupanjski sud nije priznao nagradu za sastav podnesaka od 15. rujna 2021. i od 26. svibnja 2024. Tuženik je osporio odluku o trošku u cijelosti, iako je sadržajno osporio pristup prvostupanjskog suda izračunu parničnog troška i primjeni odredbe članka 154. ZPP- a, pri čemu nije izričito naveo za koliki iznos osporava parnični trošak. Obzirom da je sagledavajući obje žalbe odluka o naknadi parničnog troška preinačena na način da je ovaj sud u konačnici dosudio tužiteljici manji novčani iznos od onoga koji joj je dosudio prvostupanjski sud, to tužiteljica sa svojom žalbom nije uspjela, pa ne bi imala pravo na naknadu parničnog troška, dok tuženik traži trošak žalbe, ali isti ne konkretizira pa o tom trošku ovaj sud nije mogao odlučiti, jer je u odnosu na trošak vezan zahtjevom stranke u kojem troškovi moraju biti određeni na način da se navede za koju radnju se trošak traži i u kojem iznosu.

11.1. Zbog toga su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbi.

Koprivnica, 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Rep