Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-620/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2) PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule, Rovinjska ulica 9, protiv tuženika: 1) HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2) CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d. o. o., iz Rijeke, Blaža Polića 4, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-412/2022-26 od 19. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika pod 1) HJ i 2) CJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-412/2022- 26 od 19. lipnja 2023. u toč. I., II., III., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Ugovor o darovanju sklopljen 2. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Rite Udovičić, pod posl. br. OU-229/2019, kojim I. tuženica HJ daruje II. tuženiku CJ 1/2 dijela stana u prizemlju, u zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/zgr., zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], knjiga PU Cere, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i terase, ukupne površine 48,77 m2 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, gubi učinak prema I. tužiteljici SJ u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine I. tužiteljice SJ prema I. tuženici HJ u iznosu 4.444,36 eura / 33.486,00 kn1 .

II. Ugovor o darovanju sklopljen 2. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Rite Udovičić, pod posl. br. OU-229/2019, kojim I. tuženica HJ daruje II. tuženiku CJ 1/2 dijela stana u prizemlju, u zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/zgr., zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], knjiga PU Cere, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i terase, ukupne površine 48,77 m2 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, gubi učinak prema II. tužitelju PJ u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine II. tužitelja PJ prema I. tuženici HJ u iznosu 5.733,63 eura / 43.200,00 kn.

III. Tuženici su dužni trpjeti da tužitelji svoje tražbine iz t. I. i II. presude prema I. tuženici HJ namire prodajom 1/2 dijela stana u prizemlju, u zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/zgr., zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], knjiga PU Cere, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i terase, ukupne površine 48,77 m2 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da ugovor o darovanju sklopljen 2. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Rite Udovičić, pod posl. br. OU-229/2019, kojim I. tuženica HJ daruje II. tuženiku CJ 1/2 dijela stana u prizemlju, u zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/zgr., zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], knjiga PU Cere, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i terase, ukupne površine 48,77 m2 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, gubi učinak prema I. tužiteljici SJ u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine I. tužiteljice SJ prema I. tuženici HJ na ime zateznih kamata (na iznose kako slijedi: 1.000,00 kn od 15. rujna 2017., 1.000,00 kn od 15. listopada 2017., 1.000,00 kn od 15. studenog 2017., 1.000,00 kn od 15. prosinca 2017., 1.000,00 kn od 15. siječnja 2018., 1.000,00 kn od 15. veljače 2018., 1.000,00 kn od 15. ožujka 2018., 1.000,00 kn od 15. travnja 2018., 1.000,00 kn od 15. svibnja 2018., 1.000,00 kn od 15. lipnja 2018., 1.000,00 kn od 15. srpnja 2018., 1.000,00 kn od 15. kolovoza 2018., 1.000,00 kn od 15. rujna 2018., 1.000,00 kn od 15. listopada 2018., 1.000,00 kn od 15. studenog 2018., 1.000,00 kn od 15. prosinca 2018., 1.000,00 kn od 15. siječnja 2019., 1.000,00 kn od 15. veljače 2019., 1.000,00 kn od 15. ožujka 2019., 1.000,00 kn od 15. travnja 2019., 1.000,00 kn od 15. svibnja 2019., 1.000,00 kn od 15. lipnja 2019., 1.000,00 kn od 15. srpnja 2019., 1.000,00 kn od 15. kolovoza 2019., 1.200,00 kn od 15. rujna 2019., 1.200,00 kn od 15. listopada 2019., 1.200,00 kn od 15. studenog 2019., 1.200,00 kn od 15. prosinca 2019., 1.200,00 kn od 15. siječnja 2020., 1.200,00 kn od 15. veljače 2020., 1.200,00 kn od 15. ožujka 2020., 1.200,00 kn od 15. travnja 2020., 1.200,00 kn od 15. svibnja 2020., 1.200,00 kn od 15. lipnja 2020., 1.200,00 kn od 15. srpnja 2020., 1.200,00 kn od 15. kolovoza 2020., 1.666,00 kn od 15. rujna 2020., 1.666,00 kn od 15. listopada 2020., 1.666,00 kn od 15. studenog 2020., 1.666,00 kn od 15. prosinca 2020., 1.666,00 kn od 15. siječnja 2021., 1.666,00 kn od 15. veljače 2021., 1.666,00 kn od 15. ožujka 2021., 1.666,00 kn od 15. travnja 2021., 1.666,00 kn od 15. svibnja 2021., 1.666,00 kn od 15. lipnja 2021. , 1.666,00 kn od 15. srpnja 2021., 1.666,00 kn od 15. kolovoza 2021., 1.666,00 kn od 15. rujna 2021., 1.666,00 kn od 15. listopada 2021., 1.666,00 kn od 15. studenog 2021., 1.666,00 kn od 15. prosinca 2021., 1.666,00 kn od 15. siječnja 2022., 1.666,00 kn od 15. veljače 2022., 1.666,00 kn od 15. ožujka 2022., 1.666,00 kn od 15. travnja 2022., i na iznos 166,00 kn od 15. svibnja 2022., sve do isplate); te za namirenje tražbine II. tužitelja PJ prema I. tuženici HJ na ime zateznih kamata (na iznose kako slijedi: 1.200,00 kn od 15. rujna 2017., 1.200,00 kn od 15. listopada 2017., 1.200,00 kn od 15. studenog 2017., 1.200,00 kn od 15. prosinca 2017., 1.200,00 kn od 15. siječnja 2018., 1.200,00 kn od 15. veljače 2018., 1.200,00 kn od 15. ožujka 2018., 1.200,00 kn od 15. travnja 2018., 1.200,00 kn od 15. svibnja 2018., 1.200,00 kn od 15. lipnja 2018., 1.200,00 kn od 15. srpnja 2018., 1.200,00 kn od 15. kolovoza 2018., 1.200,00 kn od 15. rujna 2018., 1.200,00 kn od 15. listopada 2018., 1.200,00 kn od 15. studenog 2018., 1.200,00 kn od 15. prosinca 2018., 1.200,00 kn od 15. siječnja 2019., 1.200,00 kn od 15. veljače 2019., 1.200,00 kn od 15. ožujka 2019., 1.200,00 kn od 15. travnja 2019., 1.200,00 kn od 15. svibnja 2019., 1.200,00 kn od 15. lipnja 2019., 1.200,00 kn od 15. srpnja 2019., 1.200,00 kn od 15. kolovoza 2019., 1.200,00 kn od 15. rujna 2019., 1.200,00 kn od 15. listopada 2019., 1.200,00 kn od 15. studenog 2019., 1.200,00 kn od 15. prosinca 2019., 1.200,00 kn od 15. siječnja 2020., 1.200,00 kn od 15. veljače 2020., 1.200,00 kn od 15. ožujka 2020., 1.200,00 kn od 15. travnja 2020., 1.200,00 kn od 15. svibnja 2020., 1.200,00 kn od 15. lipnja 2020., 1.200,00 kn od 15. srpnja 2020. i na 1.200,00 kn od 15. kolovoza 2020., sve do isplate); kao i da se za te tražbine tužitelji namire prodajom 1/2 dijela stana u prizemlju, u zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/zgr., zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], knjiga PU Cere, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i terase, ukupne površine 48,77 m2 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

V. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima troškove postupka isplatom 820,88 eura / 6.184,92 kn (osamsto dvadeset eura i osamdeset osam centi / šest tisuća sto osamdeset četiri kune i devedeset dvije lipe) sa zateznim kamatama od 19. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.''

2. Protiv citirane presude u toč. I., II., III., V. i VI. izreke žalbu su izjavili tuženici pod 1) i 2) (dalje: tuženici) zbog bitne povede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge suprotne izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i dokumentacije u spisu, a tiče se odlučnih činjenica. Tuženica pod 1) je tijekom postupka ispravama u obliku potvrda o uplati dokazala da je započela ocu tužitelja uplaćivati dužne iznose uzdržavanja s osnove presude poslovni broj P Ob-15/2019 potvrđene presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob - 1436/2021-2 od 9. ožujka 2022. Ocu tužitelja pod 1) i 2) uplaćuje svaki mjesec određeni iznos, sukladno mogućnostima i ne bježi od svoje odgovornosti te kod nje postoji volja za isplatom cjelokupnog duga. S isplatama je započela u mjesecu svibnju 2022., mjesec dana nakon što je saznala da je prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Prvostupanjski sud ne cijeni relevantne i istinite potvrde tuženice na ime obveze uzdržavanja i ne smatra ih potrebnim za donošenje odluke, pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je prilikom njezinog donošenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužitelji pod 1) i 2) u tužbi i u postupku nisu dokazali ispunjenje općih i posebnih pretpostavki za pobijanje pravnih radnji dužnika iz čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznim odnosima koje moraju biti kumulativno ispunjene. Opće pretpostavke pobijanja su: dospjelost vjerovnikove tražbine, insolventnost dužnika, dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika. Smatraju potrebnim istaći da je tuženica do dana podnošenja žalbe uplatila izravno na račun oca tužitelja iznos od 3.000,00 EUR koji se odnosi na dugovanje s osnove uzdržavanja. To je otprilike trećina sveukupnog dugovanja utvrđenih presudom. Presudom je tuženici naloženo plaćanje iznosa od 1.666,00 kn mjesečno od 1. rujna 2020. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi, pa s obzirom da se tužiteljica pod 1) zaposlila nakon prestanka srednjoškolskog obrazovanja u kolovozu 2022., a punoljetna je postala 8. srpnja 2022., to joj je prestalo pravo na uzdržavanje, a od suda utvrđeni budući iznosi za uzdržavanje prestali su postojati jedan ili dva mjeseca nakon podnošenja tužbe. Stoga prvostupanjski sud pogrešno smatra da tuženica svojim prihodima ne može pokriti predmetno dugovanje. Prvostupanjski se sud propustio odmaknuti od formalističkih propisa koji su sami sebi svrha, odnosno predmetno činjenično stanje oživotvoriti i donijeti odluku sukladno pravom stanju stvari. Pobijanjem predmetnog ugovora o darovanju tuženicima se krši načelo prava vlasništva. Nerazumno je i nelogično očekivati da bi tuženica cjelokupni iznos dugovanja mogla podmiriti u roku od 15, 30 ili 60 dana, tim više što je pravno neuka osoba i smatrala je da će se iznos duga umanjiti odnosno prebiti za iznos koji kao skrbnica tužitelja potražuje od njihova oca, na što ima pravo temeljem presude iz 2012. Kako je dobila nepovoljnu presudu u kojoj se određuje i uzdržavanje za tužitelja pod 2), pribrala se i počela vraćati dugovanje shodno mogućnostima. U slučaju ovakve tužbe tražbina mora dospjeti do trenutka izvršenja dužnikove pravne radnje koja se pobija. Pravna radnja dužnika, u konkretnome darovni ugovor može se pobijati samo za tražbinu tužitelja koja je dospjela do trenutka besplatnog raspolaganja dužnika.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda može ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja pod 1) SJ i 2) PJ radi pobijanja dužnikove pravne radnje, Ugovora o darovanju od 2. prosinca 2019. i ovjerenog kod javnog bilježnika Rite Udovičić iz [adresa] broj: OU- 229/2019 zaključenog između tuženice pod 1) HJ kao darovatelja i tuženika pod 2) CJ kao obdarenika te radi namirenja novčanog potraživanja tužitelja pod 1) i 2) prema tuženici pod 1) u iznosu od 4.444,36 EUR (33.486,00 kn) iz iznosa dobivenog prodajom ½ dijela stana u prizemlju u površini od 48,77 m[2] , u zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. U postupku je utvrđeno slijedeće:

- da je presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, broj P Ob-15/2019 od 27. listopada 2021. djelomično potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1436/2021-2 od 9. ožujka 2022. naloženo tuženici pod 1) HJ kao majci doprinositi za uzdržavanje mlt. sina PJ, tužitelja pod 2) iznos od 1.200,00 kn mjesečno počev od 1. rujna 2017. pa do 17. kolovoza 2020. te je istoj tuženici kao majci naloženo doprinositi za uzdržavanje tada mlt. kćeri SJ, tužiteljice pod 1), iznos od 1.000,00 kn mjesečno, počev od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019., dok za to budu postojali zakonski razlozi (l.s. 12 i 22),

- da iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju broj O-1389/18 UPP/OS-94/18 javnog bilježnika Rite Udovičić iz [adresa] proizlazi da je iza pok. ZJ rođ. **.**.1959. i preminulog **.**.2018., oca tuženika, utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu čini stan u prizemlju u zgradi u [adresa] M. [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 48,77 m[2] te pokretnine, slijedom čega su njegovim nasljednicima, temeljem zakona i ustupa proglašeni: na stanu u [adresa] HJ, kćer ostavitelja, za ½ dijela te CJ, sin ostavitelja, za ½ dijela, tuženici u predmetnom sporu,

- da je tuženica pod 1) HJ s tuženikom pod 2), svojim bratom CJ dana 2. prosinca 2019. zaključila Ugovor o darovanju kojim mu je darovala "cijeli svoj suvlasnički dio od ½ dijela stana na prizemlju u zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od

48,77 m[2] " (l. s. 78),

- da je protiv tuženice pod 1) pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela povrede prava uzdržavanja djece,

- da su tužitelji 8. lipnja 2022. Financijskoj agenciji podnijeli zahtjeve za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj P Ob-15/2019, koja naplata nije provedena jer tuženica pod 1) na računu nije imala novčanih sredstava i

- da iz podneska Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 17. veljače 2023. proizlazi da tuženica pod 1) "nije u radnom odnosu od 20. 09. 2020." (l.s. 132).

9. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO), svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

9.1. To znači da pravo pobijanja pripada svakom vjerovniku dospjele tražbine i bez obzira kad je tražbina nastala, što dalje znači i bez obzira je li njegova tražbina nastala prije ili poslije poduzete dužnikove pravne radnje koja se tužbom pobija (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Gzz-109/02-2 od 20. svibnja 2003. i Županijski sud u Varaždinu u presudi broj Gž-209/17-2 od 7. lipnja 2017.).

9.2. Prema odredbi čl. 67. st. 3. ZOO, kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji što je u konkretnome slučaj, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

9.3. Ovo znači da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenim pravnim radnjama, neoborivo pretpostavlja (praesumptio iuris et de iure) da je dužnik znao i morao znati, a isto tako i onaj u čiju korist je raspolaganje učinjeno, da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta vjerovnicima. Time je otpala potreba dokazivanja od strane vjerovnika da je u vrijeme besplatnog raspolaganja kod dužnika i tuženika pod 2) CJ, kao besplatnog korisnika, postojalo svjesno znanje odnosno skrivljeno neznanje da se poduzetim besplatnim raspolaganjem vjerovnicima (tužiteljima) nanosi šteta.

10. Bitno je da je tražbina vjerovnika dospjela u trenutku podnošenja tužbe, a ne je li nastala prije ili poslije besplatnog raspolaganja dužnika, kako to u žalbi ističu tuženici. U vrijeme podnošenja tužbe (9. lipnja 2022.), tužiteljeve tražbine prema tuženici pod 1) dospjele su za isplatu, pa je tužbom za pobijanje dužnikovih pravnih radnji mogao biti obuhvaćen i Darovni ugovor od 2. prosinca 2019.

11. S obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjene opće pretpostavke za pobijanje Darovnog ugovora zaključenog između tuženika pod 1) i 2), tražbine tužitelja su dospjela do podnošenja tužbe, da je raspolaganje tuženice pod 1) bilo besplatno, te da je tuženica pod 1) insolventna, ne radi i nema imovine, pa su tužitelji oštećeni jer ne mogu namiriti svoje tražbine, pa će pobijanje Darovnog ugovora omogućiti namirenje tih tražbina.

11.1. Ispunjena je i posebna pretpostavka jer se kod darovanja neoborivo pretpostavlja da je dužnik (darovatelj) znao da tim darovanjem nanosi štetu tužiteljima i da je njezin brat , tuženik pod 2), kao obdarenik to znao, odnosno moglo mu je biti poznato, bez mogućnosti dokazivanja suprotnog.

11.2. Tužitelji su kao vjerovnici tužbu podnijeli pravovremeno (9. lipnja 2022.), u roku od tri godine od učinjenog darovanja (2. prosinca 2019.) u skladu s odredbom čl. 71. st. 1. ZOO, pa je prvostupanjski sud usvajanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. st. 2. i 3. ZOO, kada je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev.

12. Irelevantni su žalbeni navodi tuženika da je tuženica pod 1) do dana podnošenja tužbe na račun oca tužitelja OJ uplaćivala određene novčane iznose na ime dugovanja s osnove uzdržavanja tužitelja, kao i njezini žalbeni navodi da je "nerazumno i nelogično očekivati" da cjelokupni iznos dugovanja može podmiriti u određenom roku.

13. Stoga žalba tuženika pod 1) i 2) nije osnovana.

14. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika pod 1) i 2) i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I., II., III., V. i VI. izreke.

15. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. IV. izreke ostaje neizmijenjena.

Zadar, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov