REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Š 5
Poslovni broj: UsI-1134/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja ŠŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković, Mate Burazin, u Karlovcu, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske), OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi prava na naknadu zbog blizine odlagališta, 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske (sada: Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske), Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/23-21/11, URBROJ: 517-14-1-23-2 od 26. travnja 2023. i prvostupanjskog rješenja Grada Karlovca, Upravnog odjela za gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-351-06/22-01/27, URBROJ: 2133-1-06/02-23-2 od 11. siječnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Karlovca, Upravnog odjela za gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-351-06/22-01/27, URBROJ: 2133-1-06/02-23-2 od 11. siječnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu i visinu novčane naknade zbog blizine odlagališta komunalnog otpada [adresa] u [adresa], za stambenu građevinu izgrađenu na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-351-02/23-21/11, URBROJ: 517-14-1-23-2 od 26. travnja 2023. odbijena kao neosnovana.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, isto kao i u žalbi da se njegova stambena građevina nalazi oko 100 m od odlagališta komunalnog otpada Ilovac te da zbog neugodnih mirisa ima zdravstvenih poteškoća odnosno problema s disanjem te prilaže medicinsku dokumentaciju. Smatra da je pogrešno utvrđeno u upravnom postupku da on nema pravo na naknadu jer je predmetnu nekretninu kupio nakon izgradnje odlagališta komunalnog otpada Ilovac, a to iz razloga što kada je kupio predmetnu nekretninu da tada odlagalište komunalnog otpada nije bilo u tolikoj mjeri opterećeno otpadom pa mirisi nisu bili toliko neugodni. Ukazuje kako raznih mirisa i onečišćenja zraka ne bi bilo da Komunalno društvo Ilovac zbrinjava komunalni otpad na pravilan način. Navodi da su i prije 1979. prednici živjeli na toj nekretnini iz čega proizlazi da se je i prije nego li je kupio predmetnu nekretninu 1998. živjelo na istoj. Predložio je da se u sporu kao dokaz provede njegovo saslušanje. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da mu se prizna pravo na naknadu zbog blizine odlagališta komunalnog otpada. Tužitelj je ujedno zatražio i naknadu troška ovog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
5. U tijeku spora održana je rasprava dana 4. ožujka 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Stoga je rasprava na temelju odredbe čl. 89. st. 4., a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
6. Na navedenoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala je kod tužbe i svih predloženih dokaza.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora, a odbio je dokaz da se u sporu provede saslušanje tužitelja iz razloga što su se odlučne činjenice za rješenje ove upravne stvari mogle utvrditi uvidom u spis predmeta upravnog postupka i ovog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/21, dalje: ZGO) propisano je da vlasnik postojeće stambene odnosno stambeno-poslovne građevine u kojoj ima prijavljeno prebivalište i koja se nalazi na udaljenosti do 500 metara mjereno od vršne točke katastarske čestice na kojoj se nalazi odlagalište do vršne točke katastarske čestice na kojoj se nalazi stambena odnosno stambeno-poslovna građevina, uz uvjet da je vlasništvo nad nekretninom stekao prije početka građenja te građevine za odlaganje otpada, ima pravo na novčanu naknadu zbog blizine odlagališta. St. 2. istog članka propisano je da je obveznik plaćanja naknade pravna osoba koja upravlja odlagalištem. St. 3. istog članka propisno je da na zahtjev vlasnika nekretnine iz st. 1. tog članka nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba na čijem području se nalazi odlagalište donosi rješenje kojim se utvrđuje pravo na naknadu i visina novčane naknade zbog blizine odlagališta.
10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj podnio dana 3. listopada 2022. Upravnom odjelu za gradnju i zaštitu okoliša Grada Karlovca, zahtjev za utvrđivanje prava na naknadu u 2022. za stambenu građevinu na adresi [adresa], u [adresa], a zbog blizine odlagališta komunalnog otpada Ilovac.
11. Nadalje, nije sporno da se stambena građevina tužitelja na adresi [adresa], izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi na udaljenosti do 500 metara od odlagališta otpada Ilovac.
12. Također nije sporno da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu na temelju Ugovora o kupoprodaji od 12. ožujka 1998. i to nakon početka građenja odlagališta komunalnog otpada Ilovac tj. nakon 1. siječnja 1979.
13. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da se predmetna stambena građevina nalazi u krugu od 500 metara od odlagališta komunalnog otpada Ilovac u [adresa] te da je tužitelj vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekao 1998., dakle nakon početka građenja odlagališta komunalnog otpada Ilovac 1. siječnja 1979.
14. Tužitelj smatra da bi se odšteta trebala platiti bez obzira kada je nekretnina stečena (bivšem ili sadašnjem vlasniku).
15. Međutim, s obzirom na zakonsko uređenje, pravilan je zaključak upravnih tijela da tužitelj ne ispunjava uvjete za naknadu zbog blizine odlagališta komunalnog otpada njegovoj stambenoj građevini i to iz razloga što je vlasništvo na nekretnini stekao nakon početka građenja odlagališta komunalnog otpada. Stoga tužitelj ne ispunjava sve uvjete iz citiranog čl. 102. st. 1. ZGO koji moraju biti kumulativno ispunjeni za utvrđivanje prava na naknadu zbog blizine odlagališta.
16. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
17. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković, Mate Burazin, u Karlovcu, Vranicanijeva 5/I
- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80
