REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3299/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin Posavec, Zagreb, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-216/2023-3 od 14. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6381/21-15 od 16. siječnja 2023., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-216/2023-3 od 14. ožujka 2024. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu te je uz navedena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14, dalje Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija).
2. Tuženik je u odgovoru predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu.
4. Tužiteljica je u prijedlogu postavila sljedeća pitanja:
„1.) Je li u postupcima izvansudske ovrhe iz čl. 284. Ovršnog zakona i izravne naplate po čl. 209. Ovršnog zakona potreban pristanak ovršenika (dužnika) za promjenu ovrhovoditelja u slučaju prijenosa tražbine na novog vjerovnika kad se izvansudska ovrha ili postupak naplate pred Agencijom vode temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika koje je postalo pravomoćno i ovršno prije stupanja na snagu Ovršnog zakona (NN 93/14) odnosno prije 01. rujna 2014.?
2.) Smatraju li se postupci izvansudske ovrhe iz čl. 284. Ovršnog zakona i postupak izravne naplate pred Agencijom iz čl. 209. Ovršnog zakona ovršnim postupcima posebne vrste u smislu primjene odredaba Ovršnog zakona ili se radi o provedbenim radnjama u ovršnim postupcima u kojima se provodi ovrha na novčanim sredstvima/tražbinama ovršenika?ˮ
5. Postavljena pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u sporu s obzirom na to da tužiteljica postavljajući gore navedena pitanja polazi od pogrešne pretpostavke da se kod izvansudske ovrhe koja se pred Financijskom agencijom vodi na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika radi o nastavku postupka iz kojeg je proizašlo takvo rješenje o ovrsi, pa tužiteljica vrijeme pokretanja takve (izvansudske) ovrhe razmatra s obzirom na vrijeme pokretanja postupka pred javnim bilježnikom. Međutim, suprotno navodima iz prijedloga tužiteljice, u predmetnom slučaju tuženik je na temelju ovršne isprave, kojom je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, pokrenuo novi (izvansudski) postupak kojim je tražio provedbu ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava pred Financijskom agencijom, dok tužiteljica pogrešno implicira da bi se radilo o istom ovršnom postupku u kojem je tijekom njegova trajanja došlo do promjene vjerovnika.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.
7. Tužiteljica je istaknula i to da nižestupanjski sudovi nisu dali jasne razloge vezano za primjenu odredbi Ovršnog zakona što je dovelo do osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, koje povrede su uzrokovale povredu prava tužiteljice na jednakost pred zakonom i prava na pravično suđenje. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da su nižestupanjske presude detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima te se tužiteljici ukazuje na to da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju kada je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Zato je prijedlog tužiteljice u tom dijelu na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. trebalo odbaciti (toč. II. izreke rješenja).
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
