REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-158/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvjetnice iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-396/2023-4 od 12. lipnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-917/2021-25 od 1. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-396/2023-4 od 12. lipnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-917/2021-25 od 1. prosinca 2022.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV- 47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104.stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

2. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.

3. Prijedlog je neosnovan u odnosu na postavljena pravna pitanja, a nedopušten u odnosu na istaknute povrede temeljnih prava tuženika.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer o njima ne ovisi ishod ovog spora.

5. Naime, valja reći da je osporena presuda u skladu s već ustaljenom praksom, te je shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda izraženo u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd-3313/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd-3242/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd-3371/2022-2 od 13. rujna 2022., Revd-2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd- 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2807/2022-2 od 20. prosinca 2022., Revd- 603/2023-2 od 22. kolovoza 2023., Revd-4407/2022-2 od 20. prosinca 2022., Revd- 3212/2022-2 od 10. siječnja 2023. Revd-2866/2022-2 od 4. listopada 2022, Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan, pa je riješeno kao u točki I. izreke.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP vezano uz pritužbu u prijedlogu kako je drugostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava tuženiku povrijedio temeljna ljudska prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, ovaj sud je zaključio da je pritužba iznesena paušalno i općenito, jer tuženik ničim nije dokazao da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a što bi dovelo do navodne povrede temeljnih ljudskih prava radi kojih nije imala pravično suđenje.

8. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da joj je u postupku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu trebalo je odbaciti sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP pa je riješeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug