REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-246/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-15/2022-2 od 18. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-286/2019-27 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-15/2022-2 od 18. srpnja 2022. u dijelu pod toč. II. i III. izreke te se predmet u ukinutom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 19.668,59 kuna bruto za zateznim kamatama na pojedinačne iznose te glavnice tekuće kako je naznačeno u izreci te presude te da mu nakadi trošak parničnog postupka u visini 11.000,00 kuna (toč. I. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska u dijelu toč. I. izreke za 12.960,33 kune bruto sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je tamo navedeno (toč. I.a izreke) te u pogledu troškova postupka za 9.650,00 kuna (toč. I.b izreke), dok je preinačena prvostupanjska presuda i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev preko 12.960,33 kune bruto do 19.668,59 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. II.a izreke) te za trošak postupka preko 9.650,00 kuna do 11.000,00 kuna (toč. II.b izreke) te je naloženo tužiteljici nakaditi tuženici parnični trošak žalbenog postupka u visini 393,73 kune dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška postupka odbijen (toč. III. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5132/2022-2 od 8. ožujka 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:
"Da li su sudovi dužni primjenjivati Zaključak 148. do 20. prosinca 2015. godine?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju – iz sadržaja revizije proizlazi, u dijelovima pod toč. II. i III. izreke te presude – pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13) i čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 – dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i 49. st. 10. KU/18.
9. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 (u bitnom identično čl. 49. st. 10 KU/18) određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.
11. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr- 1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.
12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.
13. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli
Zaključak broj 148 koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.
U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.
Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.".
14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.
Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.
Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.
Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.
Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.".
15. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.
16. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.
17. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.
18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:
"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".
19. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.
20. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.
21. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.
22. Odredbom čl. 52. KU/13 odnosno čl. 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.
23. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18.
24. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.
25. Drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku odluku u dijelu kojem je odbio dio potraživanja do prosinca 2015., je izrazio načelno pravilno pravno shvaćanje o potrebi razgraničenja vremenske primjene gore navedenih dvaju zaključaka zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora. Međutim, ostaje nejasno iz obrazloženja te odluke, kako je, primjenom upravo tumačenja br. 148. za razdoblje do prosinca 2015. (što predstavlja upravo način obračuna kako ga predstavlja tužitelj), odbio tužbeni zahtjev koji se odnosi na razdoblje primjene tog zaključka. Ostaje u tom smislu nejasno koji se dio od odbijenog dijela tužbenog zahtjeva odnosi na iznos koji se odnosi na dio potraživanja koji proističe iz (revizijom osporene) problematike obračuna fonda sati. Razjašnjenju nejasnoća ne pridonosi ni činjenica da je odbijajući (6.708,26 kn) dobiven pukim oduzimanjem prihvaćajućeg dijela od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva, pored činjenice da ostaje nejasan i način na koji se došlo do prihvaćajućeg dijela tužbenog zahtjeva, jer se niti taj iznos ne može identificirati sa vrijednostima iz vještačenja. Svakako, u tom smislu, izostaje obrazloženje odnosno ikakvi jasni razlozi u pobijanoj odluci. Štoviše, iz obrazloženja drugostupanjske odluke bi proizlazilo da je taj sud, iako se pozvao na pravilno shvaćanje (prva rečenica ovoga odlomka), to shvaćanje propustio supstancijalno primijeniti na konkretan slučaj.
26. Stoga je, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo ukinuti pobijenu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje za u pobijanom dijelu koji će otkloniti uočene nejasnoće i donijeti novu, zakonitu odluku.
27. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
