REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-892/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jovan Doneski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Doneski, Medaković, Panjkret, Doneski i Mihoci u Garešnici, protiv tuženika Ina-Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1904/2021-2 od 29. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 2236/2017-57 od 13. listopada 2021., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1904/2021-2 od 29. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2236/2017- 57 od 13. listopada 2021., zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanje koje je tužitelj naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije pravno pitanje važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Naime, pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne proizlazi iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji. To stoga što postavljenim pitanjem tužitelj polazi od pogrešnog zaključka da se pobijana presuda temelji na shvaćanju da tužitelj, kao radnik na kojega se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, nema pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
5. Međutim, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da je ista utemeljena na drugačijem pravnom shvaćanju, prema kojem odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređaja za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj 60/08 i 124/10 – dalje: ZMR/08), odnosno Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj 75/13, 36/15 i 46/17 – dalje: ZMR/13) koji se kao lex specialis primjenjuju na tužitelja kao smjenskog radnika, ne predviđaju smjenski rad jer smjenski rad ne odgovara prirodi i specifičnostima rada mobilnih radnika kojima, zbog prirode posla i načina rada smjenskih radnika, nije moguće unaprijed utvrditi i propisati pravilne izmjene smjena, te na utvrđenju da je tužitelju cjelokupni rad plaćen neovisno da li korištenjem plaćenih slobodnih dana ili uvećanjem plaće (za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom).
6. Stoga pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, pravo na rad i slobodu rada zajamčeno čl. 55. Ustava Republike Hrvatske i pravo na zaradu zajamčeno čl. 56. Ustava Republike Hrvatske
8. U odnosu na tužiteljeve navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode tužitelja. Pobijana drugostupanjska presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
9. U odnosu na tužiteljeve navode koji se odnose na povredu prava na rad i slobodu rada te pravo na zaradu treba navesti da, imajući u vidu činjenična utvrđenja konkretnog slučaja (koja u ovom stadiju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo konačnim ishodom spora. Međutim, činjenica da tužitelj u ovoj parnici u nije uspio dokazati da mu kao mobilnom radniku pripada pravo na isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada sama po sebi ne znači da su mu time ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Budući tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na rad i slobodu rada, a niti pravo na zaradu, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
