Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3490/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Neven Kozolić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koje zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-588/2021-20 od 23. svibnja 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-588/2021-20 od 23. svibnja 2024. godine u pobijanome dijelu pod točkama I, II i IV izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-588/2021-20 od 23. svibnja 2024. godine u pobijanome dijelu pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskoga suda naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.467,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 1.751,12 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2024. godine do isplate (točka II izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnoga postupka u preostalome iznosu od 221,12 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2024. godine do isplate (točka III izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka IV izreke). Rješenjem prvostupanjskoga suda odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nadležnosti prvostupanjskoga suda (točka I izreke), te je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 21,13 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude pod točkom I, II i IV izreke kao i protiv rješenja pod točkom II izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 365. st. 2. ZPP, s prijedlogom da se prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, te da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskome sudu Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

2.1. Potrebno je napomenuti i da, iako iz uvoda žalbe proizlazi da je tuženik žalbu izjavio samo protiv presude, iz sadržaja žalbe proizlazi da je tuženik žalbu podnio i protiv rješenja, a s obzirom da sadržajem žalbe osporava i odluku suda prvog stupnja kojom je sud utvrdio da je tužba djelomično povučena.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za povratom preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

5. U ovome stadiju postupka sporni su osnova i visina potraživanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi sadržajno ističe tuženik.

7. Neosnovano tuženik žalbom osporava prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 21,13 eura navodeći da nije postojao niti jedan valjani razlog da sud usvoji preinaku tužbenoga zahtjeva. Naime, tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 5. travnja 2023. godine konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno predmetnom nalazu i mišljenju na način da je isti smanjio. Sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZPP preinaka tužbe nije smanjenje tužbenoga zahtjeva, a tuženik se nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe sukladno odredbi članka 193. st. 2. ZPP-a.

8. Sud prvog stupnja tijekom prvostupanjskog postupka ispitao je i sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, dana 31. ožujka 2006. sklopili Ugovor o [broj kredita] kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.348,15 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je tužiteljica predmetni ugovor zaključila u svojstvu potrošača,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora predviđen način otplate uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila za privatne potrebe,

- da je odredba čl. 7. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula nepoštena, te posljedično tome i ništetna,

- da postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 2.467,19 eura.

10. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

11. Tuženik u žalbi ističe i da je sud propustio provesti sve dokaze predložene od strane tuženika. Međutim, sud prvog stupnja je tijekom dokaznog postupka saslušao tužiteljicu, tuženik je odustao od saslušanja zaposlenika banke tuženika, dok javni bilježnik nije saslušavan. Naime, saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti (tako odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. godine).

12. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik osporava primjenu presude iz postupka kolektivne pravne zaštite. Naime, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sadržaj presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te pravilno ocijenio da je istom vezan. Međutim, neovisno o navedenoj vezanosti o presudi iz kolektivne pravne zaštite, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio, kako sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, tako i iskaz tužitelja, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli tužiteljici bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelju, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Neosnovani su stoga i žalbeni navodi koji se odnose na primjenu pravila o teretu dokazivanja jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve dokaze koji su izvedeni u postupku, te pravilno utvrdio da je tužitelj dokazao sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegova tužbenog zahtjeva.

13. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je u svom iskazu naveo da je kredit podigao u svrhu kupnje automobila za svoje osobne potrebe, što proizlazi i iz ugovora o kreditu koji je upravo za tu svrhu i odobren, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03 – dalje: ZZP). To pogotovo kada se ima u vidu okolnost da iz niti jednog dokaza ne proizlazi da tužitelj ne bi imao svojstvo potrošača.

14. Tuženik neosnovano u žalbi osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda o visini tužiteljeve tražbine koje utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Naime, nalaz i mišljenje vještaka izrađen je sukladno zadatku određenog od strane suda prvog stupnja, te na isti stranke i nisu imale primjedbi. Stoga je nalaz i mišljenje vještaka i prema stavu ovog suda u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi visina tužiteljeve tražbine.

15. U odnosu na žalbeni navod tuženika da sud nije cijenio postojanje tzv. negativnih razlika odnosno da tražbinu tužitelja nije umanjio za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet potrebno je navesti da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., kao i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 999/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-997/2023 od 5. ožujka 2024. i Rev-876/2023 od 21. ožujka 2024.). U konkretnom slučaju, tuženik u postupku nije na određeni način istaknuo niti prigovor prijeboja, niti je istaknuo protutužbeni zahtjev tako da je pravilno sud prvog stupnja postupio kada potplaćene iznose nije uzeo u obzir kod utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine.

16. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tužiteljeva tražbina zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Stoga rok zastare počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno u odnosu na ništetnost ugovorene valutne klauzule od 14. lipnja 2018. godine. Kako je tužba podnijeta 1. veljače 2021. godine ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), tako da tražbina tužitelja nije zastarjela što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem broj Su IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.

17. Pravilna je odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, odredbom članka 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

18. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP u svezi s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO kada je restitucijski tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

19. Žalitelj nije osporavao konkretnim žalbenim navodima odluku o troškovima parničnoga postupka, a ovaj sud nije ovlašten paziti na pravilnu primjenu materijalnoga prava u odnosu na odluku o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu kao i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu. Zato je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš