REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-424/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barač-Ručević, članova vijeća, u izvanparničnom postupku predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, OIB 52966791065., i predloženika: 1) ĐM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu, 2) MM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) mlljt. GM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici KM, dipl. pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Trg Franje Tuđmana 3, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, postupajući po prijedlogu predloženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr Ob-15/2024-2 od 24. rujna 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-290/2024-3 od 8. svibnja 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog predloženika FM za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog predloženika Đ za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predloženik ĐM je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr Ob-15/2024-2 od 24. rujna 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob- 290/2024-3 od 8. svibnja 2024., uz tvrdnju da su ista nezakonita.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio je više pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: "1. Mora li sud rješenjem odlučiti o tome koje dokaze prihvaća izvesti i zašto? 2. Mora li sud rješenjem odlučiti o tome koje dokaze ne prihvaća izvesti i zašto?
3. Smije li sud zanemariti dokazne prijedloge stranaka i propustiti obrazložiti zašto je to zanemario?
4. Mora li sud obrazložiti zašto predložene dokaze nije izveo?
5. Mora li sud svakoj stranci u postupku omogućiti da iznosi dokaze kojima bi potkrijepila odnosno utvrdila svoje navode, a pogotovo one od kojih ovisi meritorno rješavanje spora?
6. Je li vještak dužan usmeno obrazložiti svoj pisani nalaz pogotovo kad su na isti izneseni prigovori?
7. Smije li sud donijeti odluku samo prepisujući prethodnu odluku (donesenu u prethodnom postupku) bez izvođenja dokaza?
8. Smije li sud zanemariti izvođenje personalnih dokaza?
9. Mora li sud omogućiti strankama davanje iskaza prije donošenja odluke?
10. Smije li sud donijeti odluku o privremenoj mjeri bez izvođenja dokaza?"
3. Kao razlog važnosti naznačenim pitanjima pozvao se na odluke revizijskog suda broj: Rev 368/2022-2 od 12. travnja 2022., Rev 2408/2016-2 od 11. svibnja 2022., Rev- 660/16-2 od 3. rujna 2018., Rev- 118/04-2 od 18. svibnja 2005., Rev 1260/14-2 od 14. veljače 2018., Rev 2277/2018 od 17. listopada 2018., U-III/2182/2014 od 17. lipnja 2014., U-III-2776/18 od 5. lipnja 2019., odluke Ustavnog suda RH broj: U-III- 3360/2014 od 6. lipnja 2016., U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., U-III-3874/2008 od 4. travnja 2012., U-III-4304/2011 od 15. listopada 2014., te na više odluka drugostupanjskog suda i nekoliko odluka ESLJP-a.
4. Pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), prijedlog je utemeljen i na tvrdnji da su mu u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'', ''Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), do čega je došlo "uslijed osobito teških povreda odredaba parničnog postupka" iz članka 354. stavka 2. ZPP, i to: prava na pravično suđenje (29. st. 1. Ustava), zaštitu osobnog i obiteljskog života (čl. 35. Ustava), jednakost pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava), kao i Konvencijsko pravo iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo da na zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj, te pravo iz čl. 8. Konvencije: na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
7. Polazeći od odredbe članka 385.a i članka 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. U odnosu na naznačena pitanja valja istaknuti, da predlagatelj uz prijedlog nije, kako mu to nalaže odredba čl. 387. st. 3. ZPP-a, dostavio dokaz da je tijekom postupka predlagao saslušanje određenih svjedoka niti da je predlagao provođenje određenih vještačenja, na što se sada u prijedlogu poziva i na što su usmjerena postavljena pitanja, ali i tvrdnje o povredi temeljnih ljudskih prava, a niti je iz priloženih nižestupanjskih odluka vidljivo da je takve prijedloge i prigovore postavljao, odnosno da je u tom pravcu iscrpio pravni put. Osim toga predlagatelju je u skladu s ranijom odlukom R1 Ob-10/2019-100 od 24. travnja 2023., određen isti broj i ista dužina vremena osobnih susreta i druženja sa mlljt. kćerkom GM, a i u skladu s prijedlogom stručnog tima Zavoda za socijalni rad, a sve imajući u vidu da, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, kod predlagatelja nije došlo do promjena u funkcioniranju u odnosu na iskazane značajke parafilije-pedofilije, koje se predlagatelj, prema utvrđenjima vještaka, trudi kontrolirati. S obzirom na navedeno i da se radi o privremenoj mjeri do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu Općinskog suda u Splitu broj R1 Ob-290/2014., revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja, to tim više, što je na naznačena pitanja odgovor dao zakonodavac u odredbama ZPP-a, te utoliko ona niti ne mogu biti važna.
9. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
10. Revizijski sud je nadalje ocijenio da predlagatelj, navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje, zajamčenog čl. 6., i prava na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja iz čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te čl. 29. st. 1., čl. 14. st. 2. i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), kojim se jamči pravo na pravično suđenje, zaštitu osobnog i obiteljskog života i pravo jednakost pred zakonom.
11. Naime, iz nižestupanjskih odluka nije vidljivo da sudovi nisu proveli, po predlagatelju, predložene dokaze, niti su u pobijanim odlukama objašnjavali koji su to dokazi i zašto ih nisu proveli, a predlagatelj uz prijedlog ne dostavlja, kako mu to nalaže odredba čl. 387. st. 3. ZPP-a, dokaze da je takve prijedloge i prigovore iznosio i da predlagatelj sudovi nisu omogućili da se vještaci izjasne na pisano izrađene nalaze i mišljenja. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije ni bilo potrebe da nižestupanjski sudovi u tom pravcu obrazlažu svoje odluke. Osim toga predlagatelj, suprotno utvrđenjima drugostupanjskog suda, prijedlog temelji na neutemeljenoj tvrdnji o smanjenim pravima u odnosu na ranije razdoblje, pa nije ni bilo potrebe da odgovaraju na navode predlagatelja zašto je smanjeno vrijeme susreta i druženja njega sa maloljetnom kćerkom.
12. Odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da u postupku pred nižestupanjskim sudovima predlagatelj nije dokazao da mu nije bilo onemogućeno izjasniti se o navodima Zavoda za socijalnu skrb i o ostalim dokazima, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih rješenja ne proizlazi da sudovi u svojim presudama nisu odgovorili na sve odlučne navode predlagatelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz vezano za količinu susreta i druženja predlagatelja sa mlljt. kćerkom, konkretno čl. 174. Obiteljskog zakona, a za, u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, su dali detaljno obrazložene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu rješenja sudova su dostatno obrazložena te se po ocjeni suda u stupnju vjerojatnosti ne mogu smatrati arbitrarnima i očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga i njegovi prilozi upućuju na zaključak da je predlagatelj imao pravično suđenje.
13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke ni za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije po toj osnovi, jer predlagatelj nije dokazao da postoji vjerojatnost da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na obrazloženu sudsku odluku, zaštitu osobnog i obiteljskog života i jednakost pred zakonom, te je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
