REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-670/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice MN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv protustranke Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate primjerene naknade, odlučujući o prijedlogu predlagateljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog suda Gžzp-121/2024-2 od 17. prosinca 2024. kojim je potvrđeno rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Su – Gzp-4/2024-6 od 26. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije predlagateljice kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja ovog suda Gžzp-121/2024-2 od 17. prosinca 2024.
2. U odgovoru na prijedlog protustranka predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda u kojem je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojim bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).
5.1. U ovoj pravnoj stvari postupak je započet podnošenjem zahtjeva predlagateljice Županijskom sudu u Varaždinu, 24. lipnja 2024., i to zahtjeva za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Varaždinu P Ob-38/2021, a pozivom na rješenje Su- Gzp I-3/2023-4 (od 20. srpnja 2023., Općinskog suda u Varaždinu). Tvrdi da je tim rješenjem određen rok od osam mjeseci kao primjereni rok za donošenje presude, a da je prvostupanjska presuda donesena 7. ožujka 2024. te da je u tijeku žalbeni postupak.
5.2. Županijski sud u Varaždinu odbija taj zahtjev tužiteljice kao neosnovan, upućujući da je došlo do izmjene odredbi Zakona o sudovima („Narodne novine“, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23., 155/23. i 36/24., - dalje: ZS) te da one više ne propisuju zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povreda prava na suđenje u razumnom roku već isključivo jedinstven zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Taj sud je ocijenio njen zahtjev neosnovan (jer da u konkretnom parničnom predmetu postoj elementi složenosti, a da je ranijim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu Su-Gzp I-3/2023-4 od 20. srpnja 2023. uredujućoj sutkinji određen rok od osam mjeseci za dovršenje postupka, te da je uredujuća sutkinja koja je predmet zaprimila 15. rujna 2023. nakon odlaska ranije sutkinje u mirovini, kojoj je određen rok, predmet riješila unutar roka od osam mjeseci, 7.ožujka 2024., gdje je rok isticao 20. ožujka 2024.).
5.3. Povodom žalbe na to rješenje donosi se pobijano rješenje ovog suda citirano u odlomku 1. ovog obrazloženja.
6. Dakle, predlagateljica je podnijela svoj zahtjev 24. lipnja 2024. prema rješenju donesenom u pravnom režimu Zakona o sudovima („Narodne novine“, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23. i 155/23., - dalje: ZS/23), a 2. travnja 2024. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ 136/24., - dalje: ZID ZS). Taj Zakon je u odredbi čl. 27. regulirao da će se postupci po zahtjevima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku podneseni prije stupanja na snagu toga Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23. i 155/23., - dalje: ZS/23). Ovdje je dakle zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku donesen za vrijeme važenja ZS/23, a zahtjev za isplatu primjerene naknade je podnesen kada je stupio na snagu ZID ZS, nakon što je uveden jedinstveni zahtjev.
6.1. Naime, odredba čl. 64. ZS/23 glasila je:
„(1) Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su: 1. zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku,
2. zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
(2) Postupak odlučivanja o zahtjevima iz stavka 1. ovog članka provodi se uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku, u pravilu bez održavanja ročišta.“.
6.2. Odredba čl. 64. ZS sada glasi:
„Postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku provodi se uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku, u pravilu bez održavanja ročišta.“.
6.3. Prema ZS/23 bilo je regulirano da se zahtjev za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku podnosi sudu pred kojim se vodi postupak i o zahtjevu odlučuje predsjednik suda, dok prema ZS zahtjev se podnosi predsjedniku neposredno višeg suda. Po ranijem pravnom režimu za slučaj osnovanosti zahtjeva predsjednik suda je odredio rok u kojem sudac mora riješiti predmet, dok sada predsjednik višeg suda određuje rok i primjerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Zatim, prema ranijem režimu ako se predmet nije riješio u određenom roku stranka se je mogla obratiti neposredno višem sudu sa zahtjevom za isplatu primjerene naknade te je tada neposredno viši sud određivao rok u kojem se predmet mora riješiti te je određivao primjerenu naknadu.
7. I prema odredbi čl. 63. ZS i čl. 63. ZS/23 stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ima pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbama tog Zakona. Isto tako i prema čl. 64. st. 2. ZS/23 i prema čl. 64. ZS postupak odlučivanja provodi se uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku, te je u oba pravna režima određeno postupanje u predmetima po zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao posao sudske uprave.
8. I prema odredbi čl. 17. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23 i 55/24 i 136/24, - dalje: SP) u uredu predsjednika suda obavljaju se poslovi postupanja po zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a prema čl. 90. st. 1. SP postupak povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku provodi se u spisu sudske uprave.
9. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se u postupku zahtjeva za suđenje u razumnom roku provodi poseban postupak unutar poslova sudske uprave.
10. Dakle, Zakon o sudovima uređuje zaštitu prava za suđenje u razumnom roku, određuje da je to posao sudske uprave uz primjenu pravila o izvanparničnom postupku, određuje nadležnost, vrste odluka, pravni lijek, isplatu naknade i druga postupanja, ali u tom Zakonu nije propisana mogućnost izjavljivanja revizije u postupku po tom zahtjevu.
10.1. U ovoj vrsti predmeta sudska zaštita je osigurana, ali se radi o specifičnoj sudskoj zaštiti unutar poslova sudske uprave (koja se ostvaruje obraćenjem nadležnom predsjedniku suda), uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku. To što sada po žalbi odlučujuće vijeće sastavljeno od sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne znači da odluka po žalbi nije donesena u okviru poslova sudske uprave. Za odluke unutar poslova sudske uprave nema mjesta izvanrednom pravnom lijeku - reviziji, pa time niti prijedlogu za dopuštenje revizije.
11. U tom smislu upućuje se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I- 1553/2013 i dr. od 16. listopada 2018.:
„8.3. Predlagatelji zanemaruju i činjenicu da se prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava, odnosno člancima 6. stavkom 1. i 13. Konvencije (na pristup sudu, na neovisni i nepristrani sud, na pravično suđenje i na učinkovitu žalbu) odnose prvenstveno i u punom opsegu na sudski postupak o glavnoj stvari, to jest o meritumu spora kojeg su stranke iznijele pred sud. To ne znači da postupci u povodu zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ne moraju biti provedeni pravično i u razumnom roku (pa su tako i uređeni ZoSud-om), međutim, ti postupci nisu sudski postupci, već je riječ o postupcima koje vode tijela sudske uprave (kako to pravilno naznačuje jedan od predlagatelja).
Sudska odnosno pravosudna uprava (predsjednici sudova odnosno Ministarstvo pravosuđa) odgovorne su za brzinu i učinkovitost rada sudova te su dužne, u skladu s mjerodavnim zakonom, voditi računa o trajanju sudskih postupaka i učinkovitosti rada sudova i neovisno o pojedinačnim inicijativama stranaka. Slijedom navedenog, sudska i pravosudna uprava (a ne samo stranke) zainteresirane su za ubrzavanje i učinkovito okončavanje sudskih postupaka.
Predsjednik suda, kao tijelo sudske uprave, i predsjednik višeg suda, koji je također tijelo sudske uprave, mogu zbog toga odlučivati o zahtjevima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, i to u odnosu na rad vlastitog suda. Mogućnost podnošenja žalbe protiv odluke predsjednika suda zbog toga je (opravdano) podvrgnuta određenim ograničenjima, a praksa odlučivanja o žalbama ne služi primarno »ujednačavanju sudske prakse« u smislu članka 116. stavka 1. Ustava (na što upućuje jedan od podnesenih prijedloga), pa ni onda kada o žalbi ili o zahtjevu odlučuje predsjednik Vrhovnog suda. Članak 116. stavak 1. Ustava odnosi se na ulogu Vrhovnog suda u osiguravanju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u sudskim postupcima.
8.4. Ustavni sud također naglašava da se postupak zaštite prava na suđenje u razumnom roku provodi »uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku«, što ne znači da su takvi postupci sudski izvanparnični postupci, već je riječ o odgovarajućoj primjeni postupovnih pravila izvanparničnog postupka.“.
12. Zbog navedenoga prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten valjalo je odbaciti na temelju ovlasti iz čl. 389.a st 1. ZPP.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
