Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1635/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koju zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, protiv tužene ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, Bjelovar, A. K. Miošića 19, radi ukidanja rente, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-51/2018-37 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice Croatia osiguranje d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-51/2018-37 od 11. siječnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.
II. Odbija se žalba tužene ZŠ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-51/2018-37 od 11. siječnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Ukida se obveza tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, na isplatu rente tuženiku ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Z [adresa] po osnovi izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) počevši od 12. siječnja 2018., a koja renta je dosuđena presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-806/08 od 18. studenog 2010. te djelomično potvrđena i preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici poslovni broj Gž- 1099/2011 od 18. listopada 2012.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da se ukine njegova obveza na isplatu rente tuženiku po osnovi izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) počevši od s 14. srpnja 2013. do 12. siječnja 2018., a koja renta je dosuđena presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-806/08 od 18. studenog 2010. te djelomično potvrđena i preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici poslovni broj Gž- 1099/2011 od 18. listopada 2012., kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862 nadoknadi parnični trošak u iznosu od 28.100,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.".
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke te u odluci o troškovima postupka u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadom troškova postupka (kao dijelu u kojem nije uspjela u sporu), žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku i troška sudske pristojbe za žalbu, u točno nenaznačenom iznosu.
3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke (kao dijelu u kojem nije uspjela u sporu), žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.125,00 kuna uz 25% PDV-a u iznosu od 781,25 kuna te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.550,00 kuna.
4. U odgovoru na žalbu tuženice, tužiteljica ističe da je žalba tuženice neosnovana i predlaže ju odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke, potvrditi.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Žalba tuženice nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjene niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju obje žaliteljice izričito upiru, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na utvrđivanje pretpostavki za ocjenu djelomične osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva za ukidanje rente, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
9. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.
10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za ukidanjem njezine obveze plaćanja tuženici rente za izgubljenu zaradu utvrđene presudom istoga suda poslovni broj Pn- 806/20008-57 od 18. studenog 2010., počevši s danom 14. srpnja 2013., koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da su se nakon donošenja navedene presude promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena odluka o renti s naslova izgubljene rente, s obzirom na činjenicu da je tuženici renta dosuđena iz razloga što se uslijed predmetne prometne nesreće nije više mogla brinuti o strini VŠ, za što je do tada ostvarivala redovnu mjesečnu zaradu, a da je VŠ umrla **.**.2013.
11. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi:
- da između stranaka nije sporno da je tužiteljici pravomoćnom presudom istoga suda poslovni broj Pn-806/2008-57 od 18. studenog 2010., naloženo da tuženici plaća na ime rente s naslova izgubljene zarade mjesečni iznos od 2.000,00 kuna počevši od 1. srpnja 2008. na dalje, koje iznose je tužiteljica isplaćivala tuženici,
- da između stranaka nije sporno da je navedenom presudom utvrđeno da je tuženica naknadu štete s osnova izgubljene zarade potraživala s obzirom na to da je u razdoblju prije štetnog događaja brinula o strini VŠ te da je s njom dogovorila za svoje usluge plaćanje naknade u visini od 2.000,00 kuna mjesečno, s time da je navedeno utvrđeno i uvidom u spis poslovni broj P-806/2008, uvidom u koji spis je utvrđeno i to da tuženica u tom postupku nije potraživala izgubljenu zaradu s naslova nekog drugog (dopunskog) rada,
- da je temeljem iskaza tuženice utvrđeno da je u dobi od 55 godina stradala u štetnom događaju koji se dogodio 2007., da je prije navedenog događaja brinula o strini VŠ, a prije nje i za druge osobe, da je i čistila po ordinacijama i kafićima, a da nakon štetnog događaja to više nije bila u mogućnosti raditi, da nikada nije bila zaposlena, no da je mogla u sadašnjoj dobi zaraditi dodatno na poslovima njege starijih osoba u [adresa] za iznos oko 50 eura, a da zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju to više ne može, da nije bila prijavljena za obavljanje poslova koje je navela, niti je plaćala doprinose, jer zbog osnovnoškolskog obrazovanja nije mogla imati stalni radni odnos, da zbog štetnog događaja ima probleme s rukom, leđima i ramenom zbog čega ne može obavljati poslove kojima bi ostvarivala zaradu, da je u vrijeme dok je brinula o VŠ, aktivno tražila posao i drugdje te je planirala otići u [adresa] i naći zamjenu koja bi brinula o VŠ,
- da iz iskaza svjedokinja DŠ, EŠ, LŠ i TŠ
proizlazi da je tuženica prije štetnog događaja obavljala poslove čuvanja djece i starijih osoba te da je aktivno tražila posao, odnosno osobu o kojoj bi brinula i na taj način zarađivala za život, s time da niti jedna od navedenih svjedokinja nije mogla potvrditi da je tuženica nakon 2013. brinula o bilo kojoj osobi ili obavljala bilo kakvu drugu vrstu poslova,
- da je svjedok PŠ iskazivao da je u razdoblju od 1994. - 1995. tuženica kod njega povremeno čistila zubnu ordinaciju uz naknadu, a nakon kojeg razdoblja više nije obavljala nikakve poslove za njega,
- da je uvidom u presliku rodnog lista za tuženicu utvrđeno da je tuženica rođena **.**.1952., tako da je u vrijeme podnošenja tužbe u ovome sporu imala 66 godina života,
- da je uvidom u smrtni list za VŠ i spis istoga suda, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pu O-113/2015 (ostavinski postupak iza pok. VŠ), utvrđeno da je VŠ umrla **.**.2013.,
- da je uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje [broj]
[broj], [broj] od 22. ožujka 2019. utvrđeno da tuženica nije korisnica prava iz mirovinskog osiguranja, kao i da za nju nema evidentiranih podataka o stažu i plaći.
12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na odredbu čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), te odredbu čl. 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19), imajući u vidu da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža te da je time tuženica s navršenih 66 godina života ispunila uvjete za ostvarivanje starosne mirovine, s time da nema radnog staža, niti je korisnica mirovinskog osiguranja, rukovodeći se prije svega time da je osoba o kojoj je tuženica brinula prije štetnog događaja (VŠ) preminula, a da u prijašnjoj odluci kojom je određena renta (koju tužiteljica u ovom postupku predlaže ukinuti), tuženica nije dokazivala, niti je to sud utvrdio, da je tuženica pored VŠ brinula i o drugim osobama i na taj način zarađivala, prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocjenjuje djelomično osnovanim, prihvaćajući ga za razdoblje počevši od podnošenja tužbe (12. siječnja 2018.), i slijedom navedenog presuđuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.
13. Nadalje, cijeneći da se renta ukida, ako su za to ostvarene pretpostavke, samo za ubuduće, nakon podnošenja tužbe, sud prvog stupnja djelomično odbija tužbeni zahtjev za ukidanjem rente za razdoblje počevši od 14. srpnja 2013. pa do podnošenja tužbe, odnosno do 12. siječnja 2018., i presuđuje kao pod točkom II. izreke pobijane presude.
14. Žalbenim navodima tužiteljica osporava zaključak suda prvog stupnja da se ukidanje rente može potraživati samo za ubuduće, nakon podnošenja tužbe, smatrajući da je takav stav protivan odredbi čl. 1096. ZOO-a, dok tuženica žalbenim navodima osporava zaključak suda prvog stupnja o tome da su ispunjene zakonske pretpostavke za ukidanje rente trenutkom smrti VŠ i trenutkom ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu zbog navršenih 65 godina života tuženice, odnosno osporava da su se znatnije promijenile okolnosti koje je sud imao na umu prilikom donošenja odluke o renti, uz tvrdnju da je tuženica izvedenim dokazima dokazala da je prije nastanka štetnog događaja radila i druge poslove, osim brige i skrbi oko VŠ, koje poslove bi nastavila raditi i nakon njezine smrti da nije bilo štetnog događaja, pa tako i danas, a da je na tužiteljici teret dokazivanja suprotnog – da se tuženica ne bi mogla zaposliti i raditi nakon navršenih 65 godina života tuženice.
15. Prema odredbi čl. 1096. ZOO-a propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.
16. Navedena odredba polazi od mogućnosti promjene okolnosti u vezi s prije određenom rentom i to ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu prilikom donošenja prijašnje odluke.
17. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sadržaj spisa poslovni broj Pn-806/2008, pa tako i činjenične navode tužbe, kao i navode koje je tuženica iznosila tijekom postupka na okolnost dokazivanja svoga prava na isplatu zatražene rente, ali isto tako imajući u vidu i sadržaj presude Pn-806/2008-57 od 18. studenog 2010., kojom je naloženo tužiteljici da tuženici plaća na ime rente s naslova izgubljene zarade mjesečni iznos od 2.000,00 kuna počevši od 1. srpnja 2008. na dalje, jasno proizlazi, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, da je tuženica naknadu štete s naslova izgubljene zarade u tom postupku potraživala isključivo s obzirom na to da je u razdoblju prije štetnog događaja brinula o strini VŠ te da je s njom dogovorila za svoje usluge plaćanje naknade u visini od 2.000,00 kuna mjesečno, u kojem postupku tuženica nije potraživala izgubljenu zaradu s naslova nekog drugog rada ili s naslova brige i skrbi o nekim drugim osobama, a ne samo o VŠ, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
18. Naime, kada je pravomoćnom odlukom utvrđeno da je tuženica zbog spornog štetnog događaja izgubila zaradu koju je ostvarivala brinući se konkretno o VŠ s kojom je za svoje usluge dogovorila plaćanje naknade u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kuna, koje konkretne okolnosti je sud isključivo utvrđivao prilikom odlučivanja o zahtjevu tuženice za plaćanjem rente, u kojem postupku tuženica nije niti tvrdila, niti dokazivala (kako to proizlazi iz sadržaj spisa poslovni broj Pn- 806/2008), da je prije štetnog događaja aktivno radila i ostvarivala zaradu brinući se (osim o VŠ, svojoj strini) i o nekim drugim starijim osobama te radeći i neke druge poslove i na taj način zarađujući sredstva za život (koje tvrdnje je iznosila i dokazivala u ovom postupku), dakle, kako je obveza na plaćanje rente i njezina visina utvrđena isključivo i jedino prema zaradi koju je tuženica ostvarivala brinući se konkretno o VŠ, bez da je tuženica dokazivala (a sud utvrdio) da je takvu zaradu prema redovnom tijeku stvari mogla osnovano očekivati i ostvariti nekim drugim radom (brinući se i o nekim drugim starijim osobama), tada je i za prosudbu o osnovanosti zahtjeva tužbe u ovom sporu (za ukidanje rente), mjerodavno upravo to stanje, a ne i neka druga neizvjesna činjenica (mogućnost ostvarivanja zarade na temelju nekog drugog rada i brige o nekim drugim starijim osobama).
19. Stoga, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, pravilno sud prvog stupnja zaključuje o tome da su ispunjene zakonske pretpostavke za ukidanje rente trenutkom smrti VŠ, u kojim činjeničnim i pravnim okolnostima su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke žalbeni navodi tuženice kojima osporava zaključak suda prvog stupnja da su se pretpostavke za ukidanje rente ispunile i trenutkom ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu zbog navršenih 65 godina života tuženice.
20. Naime, stoji žalbena tvrdnja tuženice da nastupanjem pretpostavki za starosnu mirovinu, nije promijenjena osnova za rentu, jer je i dalje osnova izgubljena zarada, u kojem smislu bi prema odredbi čl. 1096. ZOO-a trebalo utvrđivati je li i nakon nastupanja pretpostavki za starosnu mirovinu došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka zarade ili ne (u kojo situaciji bi se izgubljena zarada računala kao razlika između starosne mirovine koju bi tuženica primala da nije bilo štetnog događaja i zarade koju bi ostvarivala), teret dokazivanja koje činjenice bi bio na tužiteljici, međutim, imajući u vidu naprijed obrazloženo, u ovakvim činjeničnim i pravnim okolnostima konkretnog slučaja, navedeno nije od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjevam, pa time niti za ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženice. Pri tome, ipak je za odgovoriti, da pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se u prethodnom postupku u kojem se odlučivalo o pravu tuženice na rentu i o njezinoj visini, nije utvrđivala mogućnost ostvarivanja zarade tuženice i na nekim drugim poslovima, teret dokazivanja da bi se tuženica po redovnom tijeku stvari mogla zaposliti na tim drugim poslovima i koliko bi iznosila njezina zarada, upravo na tuženici, koja navedeno predloženim dokazima u ovom postupku, nije dokazala, u kojem smislu tuženica nije postavljala niti određeni (protutužbeni) zahtjev.
21. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i preostali žalbeni navodi tuženice kojima upire na to da je izvedenim dokazima u ovom postupku dokazala da je prije nastanka štetnog događaja radila i druge poslove, osim brige i skrbi oko VŠ, za koje poslove tvrdi da bi ih nastavila raditi i nakon njezine smrti (da nije bilo štetnog događaja). Naime, ukoliko je tuženica smatrala da je u tome njezin gubitak zarade, navedeno je trebala dokazivati u postupku u kojem je ostvarivala pravo na rentu, jer se u ovom postupku utvrđuju promijenjene okolnosti samo u granicama iste činjenične osnove koju je tuženica isticala u postupku u kojem je ostvarivala pravo na rentu, dakle, promijenjene okolnosti samo u odnosu na obvezu na plaćanje rente s obzirom na zaradu koju je tuženica ostvarivala brinući se konkretno o VŠ (na kojoj se zasnivao prethodni odnos stranaka).
22. S obzirom na sve obrazloženo, neosnovani su žalbeni prigovori tuženice kojima osporava zaključak suda prvog stupnja o ostvarenim pretpostavkama za ukidanje rente.
23. U odnosu na žalbene navode tužiteljice, imajući u vidu da iz odredbe čl. 1096. ZOO-a jasno slijedi da se, ukoliko su ostvarene pretpostavke, renta ukida samo za ubuduće, o čemu se izjasnila i mnogobrojna sudska praksa (na koju se pravilno poziva i sud prvog stupnja), slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava takvu pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem koje je odbijen tužbeni zahtjev za ukidanje rente za razdoblje počevši od 14. srpnja 2013. do 12. siječnja 2018. (dan podnošenja tužbe u ovom predmetu).
24. Slijedom obrazloženog, valjalo je obje žalbe (žalbu tužiteljice i žalbu tuženice), odbiti kao neosnovane temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom I. i II.
25. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda u odnosu na troškove parničnog postupka koji su dosuđeni tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu tužiteljica žalbenim navodima neosnovano prigovara pogrešnoj ocjeni suda prvog stupnja po kojoj joj nije priznao trošak za sastavljanje dva podneska (22. siječnja 2019. i 26. ožujka 2019.). To stoga što se, i po stavu ovoga suda, radi o troškovima koji nisu bili potrebni radi vođenja parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, podneskom od 22. siječnja 2019. tužiteljica se neosnovano protivila saslušanju svjedoka koje je predložila tuženica, s tvrdnjom da je tuženica u prekluziji prava predlagati saslušanje navedenih svjedoka nakon zaključenog prethodnog postupka, s obzirom na to da ih je tuženica predložila saslušati u podnesku od 2. ožujka 2018., dakle, prije zaključenja prethodnog postupka, dok se podneskom od 26. ožujka 2019. nepotrebno zasebnim podneskom očitovala na tijek postupka i iskaze saslušanih svjedoka. Slijedom navedenog, neosnovana je žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima parničnog postupka.
26. Kako tuženica u žalbi određeno ne navodi žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, imajući u vidu da ovaj sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, valjalo je i u odnosu na žalbu tuženice potvrditi odluku o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude.
27. Kako žalbe obje stranke nisu osnovane, tužiteljici i tuženici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP- a), kako je to odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.
28. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
