Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1781/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društava Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnicima iz Garešnice, protiv Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupana po punomoćniku Mati Kačan, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 116, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-97/2021-21 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e su d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-97/2021-21 od 19. siječnja 2023. u točki II izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici i daljnji iznos naknade štete u visini od 1.404,21 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, kao i naknaditi daljnji trošak postupka u iznosu od 124,43 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-97/2021-21 od 19. siječnja 2023. u točki III izreke i sudi: Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.065,66 eura te se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 223,67 eura.

III Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 311,07 eura.

Obrazloženje

1.Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26l87994862 da tužitelju JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati na ime naknade imovinske štete iznos od 491,80 eura / 3.705,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana 3. studenoga 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine pa sve do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima te se stopa iste određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 01. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Preko dosuđenog u točki I. izreke ove presude u iznosu od 491,80 eura / 3.705,50 kn, a do zahtijevanih 1.404,21 € / 10.580,00 kn tužbeni zahtjev se sa iznosom od 912,41 eura / 6.874,50 kn kao i za zahtijevanu zateznu kamatu za period od dana 30. listopada 2020. godine do dana 2. studenoga 2020. godine, a nakon 2. studenoga 2020. godine sa razlikom u visini stope od u tužbi zahtijevane do dosuđene u točki I. izreke ove presude, tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tužiteljici JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26l87994862 naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 223,67 EUR / 1.685,21 kn, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude u dijelu kojim nije uspjela u sporu žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje stranke ističu u žalbi.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je u odnosu na pobijani dio presude pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

6.1. Tužiteljica u tužbi navodi da se je dana **.**.2020., u 21:40 sati na [adresa] i van naselja, prije table koja označava ulazak u mjesto [adresa], iz smjera [adresa] kretala svojim osobnim automobilom VW Polo, reg. oznake [registarska oznaka], te je s lijeve strane izletjela divljač – košuta i udarila u osobni automobil tužiteljice te na istom nanijela veliku imovinsku štetu. Kritične zgode tužiteljica je upravljala svojim navedenim vozilom u cijelosti poštujući propise Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prije svega brzinu kretanja, a povodom naprijed opisanog štetnog događaja tužiteljica je odmah izvijestila djelatnike policije, čiji su službenici izašli na lice mjesta. Na mjestu suvozača u osobnom automobilu tužiteljice nalazila se ČL. S tim da su djelatnici PP [adresa] na licu mjesta pronašli košutu koja je uzrokovala ovaj štetni događaj i koja je nakon događaja uginula. Na osobnom vozilu tužiteljice nastupila je imovinska šteta, i to totalna, pa se je tužiteljica obratila tuženiku radi procjene i mirnog rješenja spora, jer je tuženik osiguravatelj lovačkog društva "J [adresa], a čija divljač je uzrokovala štetu. Kako je divljač navedenog lovačkog društva prouzrokovala štetni događaj, te kako je navedeno društvo s tuženom sklopilo policu osiguranja za naknadu štete trećim osobama u slučaju naleta trećih osoba vozilom na divljač, to se je tužiteljica osobno i putem svojih punomoćnika pisanim putem obratila tuženoj radi mirnog rješenja spora, no tužena je isplatila samo djelomičnu štetu tužiteljica bez ikakvog valjanog obrazloženja. Kako tužena odbija tužiteljici nadoknaditi cjelokupnu nastalu imovinsku štetu proizašlu iz predmetnog štetnog događaja, to tužiteljica traži da sud naloži tuženiku da joj naknadi cjelokupnu štetu. Tužiteljica je konačno tužbeni zahtjev postavila na iznos od 10.580,00 kn / 1.404,20 eura.

7. Sporno je između stranaka to što tužena smatra kako je isplatom iznosa od 24.920,00 kn u cijelosti i u za to propisanom zakonskom roku izvršila svoju obvezu prema tužiteljici pa stoga tužena osporava i visinu naknade štete kako ju potražuje tužiteljica te to što tužena osporava zahtjev tužiteljice u pogledu zakonskih zateznih kamata budući da tužena smatra da je ona u zakonskom roku izvršila isplatu nespornog iznosa naknade štete.

7.1. Na spornu okolnost visine štete sud je izveo dokaz prometno – tehničkim vještačenjem po vještaku Ivanu Pekeri, dipl. ing. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se u prilogu spisa na listu 48 i 49 nalazi Oznaka štete [broj police osiguranja] izdana od strane Croatia osiguranje d.d. Zagreb. Iz navedene Oznake vidljivo je stanje vozila tužiteljice neposredno prije štetnog događaja i obim oštećenja nastalih na vozilu u trenutku štetnog događaja. U dijelu Oznake koji se odnosi na opis nastalih oštećenja na vozilu posebno su naznačeni dijelovi vozila oštećeni toliko da ih je za popravak vozila potrebno zamijeniti novima. Posebno su naznačeni dijelovi vozila koje je prema ocjeni procjenitelja moguće popraviti i navedeni su dijelovi koje je prilikom vršenja popravka potrebno kontrolno pregledati. Obzirom na obim oštećenja i stanje vozila procjenitelj je popravak vozila ocijenio neisplativim i predložio obračun štete kao totalne što i vještak prihvaća. Vozilo modela i tipa vozila tužiteljice kao takvo se ne nalazi u proizvodnom programu proizvođača. Vozilo tužiteljice ima diesel motor, koji motor se više ne ugrađuju u taj model vozila. Iz toga razloga tržišnu vrijednost vozila vještak određuje koristeći se sa dostupnim podacima sa domaćeg tržišta rabljenih vozila. Vozilo modela i tipa vozila tužiteljice se kao rabljeno može naći na tržištu rabljenih vozila. Tako da uzeti uzorak od 11 vozila daje prosječnu vrijednost ponude od 49.102,63 kn, sa prosječno prijeđenih 158181 km. Vozilo tužiteljice je do dana nesreće prešlo 111441km pa proizlazi da je vozilo prošlo manje za 46 740 km u odnosu na prosjek tržišta. Sukladno tome vještak je izvršio korekciju za manje prijeđenih kilometara na način da se poveća tržišna vrijednost vozila po stopi od 1% za svakih manje prijeđenih 5000 km. Navedena korekcija iskazano u postotku iznosi 9,38% pa da vrijednost vozila tužiteljice obzirom na utvrđeno stanje na dan štetnog događaja, svedeno na stanje tržišta i današnji dan iznosi 53.705,50 kn. Uzevši u obzir veličinu i obim Izvidom štete utvrđenih oštećenja to prema tabelama koje se koriste za ocjenu vrijednosti spašenih dijelova kod osobnih vozila određen ostatak vrijednosti vozila na način da određuje vrijednost ostatka na iznos od 18.529,43 kn. Oduzimanjem izračunate vrijednosti ostatka vozila od prije izračunate vrijednosti neoštećenog vozila u stanju na dan štetnog događaja dobiva vrijednost štete na vozilu tužiteljice u iznosu od 35.179,07 kn.

7.2. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je na vozilu tužiteljice nastupila tzv. „totalna šteta“ tj. da isto nakon prometne nezgode nije bilo za uporabu za koju je namijenjeno.

7.3. Po ocjeni prvostupanjskog suda, u slučaju kao što je predmetni, šteta se sastoji u gubitku vrijednosti vozila koju je isto imalo neposredno prije trenutka prometne nezgode. Dakle, u ovom slučaju tuženik je u smislu odredbi članka 1090. Zakon o obveznim odnosima dužan naknaditi upravo tu vrijednost s tim da sud prvog stupnja smatra da tuženik ima pravo preuzeti ostatke vozila, no ukoliko tužiteljica odluči zadržati ostatke vozila onda se visina naknade štete umanjuje za vrijednost ostatka vozila.

7.4. Nadalje, po ocjeni prvostupanjskog suda, vrijednost ostataka vozila se također u smislu odredbe članka 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima najrealnije može utvrditi prema njihovoj tržišnoj vrijednosti, a u ovom konkretnom slučaju je tužena ponudila da isti od tužiteljice budu otkupljeni upravo po toj vrijednosti, odnosno da ih tužiteljica ustupi tuženoj kako bi se prodali najboljem ponuđaču tj. za najbolju cijenu koja se na tržištu može postići. Za sve navedeno, po ocjeni prvostupanjskog suda, tužena je priložila vjerodostojan dokaz pozivajući se na obvezujuću ponudu trgovačkog društva Bačani d.o.o. iz [adresa] koje je dalo najveću ponudu u iznosu od 25.080,00 kn. Tužiteljica je tu opciju, kojom je mogla dobiti isplatu u kraćem roku, odbila. Ovakav tržišni pristup prvostupanjski sud smatra relevantnijim od izračuna sadržanog u nalazu i mišljenju vještaka gdje je iznos vrijednosti ostataka vozila dobiven kroz postotak vrijednosti ostataka u vrijednosti vozila jer tržište je to koje diktira cijene vozila, a isto tako zasebno i cijene ostataka vozila pa te dvije cijene ne moraju nužno biti u potpunosti u međusobnoj ovisnosti (korelaciji). Naime, ostaci vozila prema izračunu vještaka doista imaju vrijednost u određenom postotku od vrijednosti čitavog neoštećenog vozila, no vrijednost ostataka vozila se na tržištu formira zasebno od cijena vozila sukladno zakonu ponude i potražnje s obzirom na sve okolnosti koje na isto utječu (npr. može biti u ovisnosti sa cijenom svakog pojedinog dijela vozila koji će iz ostataka vozila biti uzet i korišten za daljnju upotrebu jer se cijena svakog toga dijela formira ovisno o ponudi i potražnji na tržištu tj. veća je ako je neki dio nekome potrebniji i sl.).

7.5. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka da je vrijednost tužiteljičinog vozila neposredno prije prometne nezgode iznos je 53.705,50 kn te kada se od istog iznosa oduzme vrijednost ostataka vozila u iznosu od 25.080,00 kn sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljici šteta nastala u iznosu od 28.625,50 kn. Kako nije sporno da je tužena tužiteljici u mirnom postupku već isplatila iznos od 24.920,00 kn to prvostupanjski sud zaključuje da je nepodmiren ostao iznos od 3.705,50 kn.

8. Pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete u visini "totalne štete" na vozilu.

Naime, tužiteljici je uništeno vozilo u štetnom događaju za koji je tuženik odgovoran, i tuženik joj je dužan isplatiti ukupan iznos štete, a ne iznos umanjen za vrijednost dijelova vozila.

Naime, prihvaćanjem pravnog shvaćanja suda prvog stupnja došlo bi do oduzimanja tužiteljičinog osobnog vozila odnosno njegovih dijelova protivno volji tužiteljice, a u uvjetima kada je do oštećenja odnosno uništenja došlo radnjama odnosno propustima osoba za koje je odgovoran tuženik i takav pravni pristup previše je otegotan za tužiteljicu.

Naime, osobe koje se nalaze u pravnom položaju u kojem se u ovom postupku nalazi tužiteljica, a prema ustaljenoj sudskoj praksi (npr. Županijski sud u Varaždnu Gž-1041/2016 od 8. svibnja 2017., Vrhovni sud RH Rev-3099/1995 od 26. kolovoza 1998.), nemaju pravo na popravak vozila kada je trošak popravka veći od vrijednosti vozila u trenutku štetnog događaja.

Navedeno znači da tužiteljica nema pravo na popravak svog vozila, a da bi joj u situaciji kada zadržava svoje vozilo usprkos neisplativosti popravka njenog osobnog vozila, i iznos tzv. totalne štete bio umanjen za vrijednost dijelova vozila. Pojednostavljeno rečeno, iako nisu odgovorne za nastanak štete na svom vozilu, osobe koje se nalaze u pravnoj poziciji kao i tužiteljica oštećene bi bile po dva osnova. Prvi je da im se ne priznaje pravo da o trošku osiguravajućeg društva osposobe svoje vozilo za vožnju, a drugi da im se iznos vrijednosti vozila kojega žele zadržati umanjuje za vrijednost ostatka vozila.

Prema čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica ima pravo na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se njena materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, a po ocjeni ovog suda to je primitak upravo onog iznosa vozila koliko je iznosila njegova vrijednost u trenutku štetnog događaja.

9. Zbog navedenoga je u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu koji je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan primjenom čl. 373. ZPP-a.

Zatezne kamate tužiteljici su dosuđene od dana presuđenja s obzirom da se na dan presuđenja utvrđuje visina štete.

10. Kako je pobijana presuda preinačena glede glavne stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).

11. Primjenom čl. 155. ZPP-a tužiteljici pripada pravo na naknadu troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe te 3 obrazložena podneska u iznosu od po 199,08 eura za svaku radnju, kao i za pristup na 2 ročišta po 199,08 eura za svako od ročišta, odnosno 1.393,56 eura, zajedno sa pripadajućim PDV-om u visini od 348,39 eura.

12. Tužiteljici pripada i pravo na naknadu troška vještačenja u iznosu od 323,71 eur.

13. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljici je dosuđen i trošak sastava žalbe u iznosu od 311,07 eura.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević