Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-926/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. Split, Bihačka 2a, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Pisarnica Split, Varaždinska 54, zbog naknade štete, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-622/2018-44 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-622/2018-44 od 7. siječnja 2025. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II Odluka o troškovima povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 14.449,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u prvostupanjskoj presudi (točka I izreke), te mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.308,80 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).
2. Presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukine istu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Predmet postupka u ovoj žalbenoj fazi je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete i to imovinske štete s naslova izgubljene zarade koju, po navodima tužitelja, nije mogao ostvariti zbog ozljeđivanja u štetnom događaju od **.**.2011. u kojem je stradao kao suvozač a koju je nesreću je skrivio osiguranik tuženika.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi 17. prosinca kao suvozač u vozilu osiguranom kod tuženika a kojim je upravljao sada pokojni FV, brat tužitelja, koji je vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju sa 1,52 g/kilogramu alkohola u krvi. Isto tako nije sporno da je kod tužitelja, kao posljedica predmetnog ozljeđivanja, došlo do nesposobnosti za rad za obavljanje poslova koje je do tada obavljao (električar) te da se od **.**.2015. nalazi u invalidskoj mirovini.
6. Pošavši od utvrđenja da u konkretnom slučaju na strani tužitelja ne postoji podijeljena odgovornost zbog pristanka na vožnju u automobilu kojim je upravljala osoba pod utjecajem alkohola budući nije utvrđeno da bi tužitelj imao saznanja o stupnju alkoholiziranosti vozača, da je tuženik odgovaran naknaditi tužitelju izgubljenu zaradu i to u visini razlike između zarade koju bi ostvario da nije došlo do invalidnosti uzrokovane predmetnim štetnim događajem i ostvarene invalidske mirovine, da otpremnina koju je tužitelj ostvario kod poslodavca (koji mu je **.**.2013. otkazao ugovor o radu) nema nikakve veze sa odgovornošću tuženika za naknadu štete tužitelju kao osobi koja nastradala u prometnoj nezgodi, da se visina štete koju je tužitelj pretrpio ne može odrediti preciznom matematičkom operacijom srednje vrijednosti i idealnim usporednim radnikom već da se ista može izračunati uzimanjem najbližih parametara odnosno najbližih zaposlenika po kategoriji stručnog znanja i zanimanja tužitelja a to da su svjedoci OV i ŠV kao tužiteljeve bivše kolege koje nisu doživjele nesreću koju je doživio tužitelj sud prvog stupnja prihvativši podatke Sustenta razvoj i upravljanje d.o.o. za OV i podatke od Babić pekara d.o.o. za ŠV prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja i dosudio mu imovinsku štetu s naslova izgubljene zarade u visini od 14.449,70 eura uvećane za pripadajuće zatezna kamate.
7. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja da je jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, za svoje utvrđenje da u postupanju tužitelja nema doprinosa za nastanak štetnog događaja uslijed pristanka na vožnju sa vozačem u alkoholiziranom stanju, koje utvrđenje opširnim žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.
8. Isto tako pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio obvezu tuženog da isplati tužitelju naknadu štete s naslova izgubljene zarade u razdoblju kada je uslijed zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, kojeg je skrivio osiguranik tuženika, bio van procesa rada budući više nije bio radno sposoban obavljati poslove svog zanimanja. Pravilno je i zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu izgubljene zarade u visini razlike između zarade koju bi isti ostvarivo da je ostao raditi u utuženom razdoblju i invalidske mirovine koju je u utuženom razdoblju ostvario.
9. Međutim ovaj sud ne može za sada prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda o visini izgubljene zarade koja pripada tužitelju.
10. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je u tom dijelu prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga što je presuda u tom dijelu nejasna jer ne sadrži jasne i određene razloge iz kojih razloga se u tom dijelu ista ne može niti ispitati. Naime iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio temeljem podataka o primanjima koje su u utuženom razdoblju ostvarili OV i ŠV koji su prije nastanka štetnog događaja radili sa tužiteljem. Međutim da bi takav obračun sud mogao prihvatiti isti je prvotno trebao utvrditi i za takvo utvrđenje dati valjane razloge zašto smatra da su isti usporedni radnici sa tužiteljem, a imajući u vidu da isti nisu nastavili raditi kod istog poslodavca kod kojeg su prije ozljeđivanja tužitelja zajedno radili s tužiteljem. Nije jasno zašto sud prvog stupnja smatra da bi tužitelj, da nije bio povrijeđen u predmetnom štetnog događaju, obavljao upravo poslove radnih mjesta (i kod navedenih poslodavaca) koje su obavljali ti svjedoci odnosno da bi po redovnom tijeku stvari, tužitelj ostvarivao plaću njihovih radnih mjesta.
11. Dakle tužitelj ima pravo na isplatu naknade izgubljene zarade i to u visini razlike između plaće koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario da je ostao raditi iste radne zadatke kod svog poslodavca odnosno u visini razlike plaće koju je ostvario usporedni radnik kod istog poslodavca i primljene invalidske mirovine ali da bi sud utvrdio koji je usporedni radnik za tužitelja treba točno utvrditi koje je poslove prije otkazivanja obavljao tužitelj i koji je radnik te poslove nastavio raditi kod poslodavca u vrijeme kada se tužitelj nalazio van procesa rada zbog predmetnog ozljeđivanja ili prosječne plaće za takvog radnika (iste naobrazbe, kvalifikacija, radnog staža, obrazovanja te obavljanja istih radnih zadataka) u Republici Hrvatskoj odnosno na području gdje je tužitelj radio, a što je ovdje izostalo.
12. Osnovano tuženik navodi da su u pobijanoj odluci izostali razlozi o odluci suda o protivljenju tuženika preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja kao i o prigovoru tuženika o zastari predmetnog potraživanja.
13. Zbog navedenog i činjenično stanje u tom dijelu ostalo je nepotpuno i netočno utvrđeno pa je valjalo, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuti presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će ukazane postupovne povrede, raspraviti odlučne okolnosti za utvrđenje visine zatražene naknade štete koja tužitelju pripada za utuženo razdoblje, ocijeniti dokaze koje su stranke na tu okolnost predložile na način određen čl. 8. ZPP te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja o predmetu spora ponovno odlučiti.
15. S obzirom da je presuda u pogledu glavnog zahtjeva ukinuta, ukinuta je i odluka o troškovima postupka.
16. Odluka o troškovima povodom pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš
