Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3725/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ivani Dunger Dalbello, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženog ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Zorici Franković, odvjetnici iz Đurđevca, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-123/2022- 33 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-123/2022-33 od 26. svibnja 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastave žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju od **.**.2021. sklopljenog između HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primatelja uzdržavanja i SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, potvrđenog od Javnog bilježnika Ankice Šimičić iz [adresa], poslovnih oznaka OV-5259/2021.

Određuje se uspostava zemljišno knjižnog stanja kakovo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od **.**.2021. sklopljenog između HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao primatelja uzdržavanja i ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao davatelja uzdržavanja, potvrđenog od Javnog bilježnika Ankice Šimičić iz [adresa], poslovnih oznaka OV-5259/2021. tako da se briše pravo vlasništva tuženika uz istovremeni upis sada pok. HH iz [adresa]. Nalaže se tuženiku nadoknaditi parnični trošak ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

II. Tužitelji 1.TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni su tuženiku ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.133,09 eura (slovima: tisuću sto trideset tri eura i devet centi) / 8.537,27 kuna1 (slovima: osam tisuća petsto trideset sedam kuna i dvadeset sedam lipa), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga i traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu te postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano pozivaju tužitelji jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Ovaj sud ne prihvaća žaliteljevu ocjenu provedenog dokaznog postupka koja je bez realne podloge u rezultatima postupka te u cijelosti prihvaća ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

5. Tužitelji u tužbi navode da su djeca pok. HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1936., umrlog **.**.2021.

Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] vrt u mjestu sa 298 čhv, čkbr. [katastarska čestica] dvorište kbr. 344 i gospodarske zgrade sa 327 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica u mjestu sa 736 čh, saznali su da se tuženik na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od **.**.2021. upisao kao vlasnik predmetne nekretnine u 2/3 dijela. Tužitelji smatraju kako je navedeni ugovor protivan moralu društva te nije sklopljen u namjeri uzdržavanja već u namjeri iskorištavanja tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi. Tvrde kako tuženik nije uzdržavao pok. HH kako se to obvezao člankom 2. ugovora o doživotnom uzdržavanju od **.**.2021. te nije istome osigurao svekoliku brigu, potrebnu hranu, nije održavao čistoću stambenog prostora i okućnice, nije se brinuo da mu kuća, odnosno prostorije u kojima obitava budu uvijek tople, prozračne i uredne, nije osigurao najmanje tri obroka dnevno, niti u slučaju bolesti laganiju dijetnu prehranu, nije u slučaju bolesti osigurao cjelodnevnu brigu i njegu, potrebnu liječničku pomoć i kućnu njegu, nije donosio lijekove niti doveo liječnika, nije pribavljao obuću i odjeću niti se brinuo da mu ona uvijek bude čista i uredna. Nadalje, tvrde kako se tuženik nije brinuo o pok. HH prije zaključenja spornog ugovora kako je to navedeno člankom 4. istog. Naposljetku, tužitelji ističu kako je pok. HH u trenutku navodnog potpisivanja spornog ugovora bio teško bolestan te osporavaju da bi isti uopće pri svjesnoj volji potpisao sporni ugovor.

Stoga isti predlažu da sud utvrdi ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen **.**.2021. između pok. HH, kao primatelja uzdržavanja i tuženog ŽH, kao davatelja uzdržavanja, ovjeren kod javne bilježnice JH iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-5259/2021, te da se odredi uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe ugovora o doživotnom uzdržavanja zaključenog **.**.2021.

6. Među strankama je nesporno da su tužitelji djeca pok. HH koji je umro **.**.2021.

Nesporno je da je pokojni HH, kao primatelj uzdržavanja **.**.2021. sklopio s tuženikom, kao davateljem uzdržavanja, ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je isti ovjeren kod javnog bilježnika JH iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-5259/2021 od 12. studenog 2021.

7. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je pokojni HH raspolagao svojom nekretninom i to nekretninom upisanom u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 2/3 dijela, i pokretninama koje se nalaze u navedenoj kući, pravom na isplatu neisplaćenog iznosa mirovine, pravom na isplatu novčanih sredstava na tekućem računu broj [broj bankovnog računa] otvorenom u Erste & Steiermärkische bank d.d. kao i pravom na posjed i prijenos vlasništva na utovarivaču za sijeno marke [obrt], a kako to proizlazi iz točke 3. navedenog ugovora. S time da je iz članka 1. i 3. navedenog ugovora razvidno da je pok. HH dozvolio uknjižbu 2/3 idealnog dijela predmetne nekretnine. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da se tuženik i uknjižio kao vlasnik 2/3 dijela predmetne nekretnine, a nakon smrti pok. HH.

8. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. Pravilno sud prvog stupnja smatra da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju od **.**.2021. koji je tuženik sklopio s pokojnim HH nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, a niti je protivan prisilnim propisima odnosno moralu društva.

10. Naime, ugovorom nije povrijeđena niti jedna odredba Ustava Republike Hrvatske. Ugovor je sklopljen u skladu sa člankom 580. ZOO-a koji u stavku 1. propisuje da ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku, te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, dok stavak 2. istog članka propisuje da prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.

Ugovor je sastavljen u pisanom obliku te ga je Javni bilježnik JH iz [adresa] i potvrdila i to pod poslovnim brojem OV-5259/021 12. studenog 2021. Iz ugovora je razvidno da je navedeni javnobilježnički akt pročitan ugovarateljima, te su isti upozoreni na pravne posljedice sklapanja ugovora, stoga ugovor nije protivan prisilnim propisima, odnosno zakonu.

11. Ugovor nije protivan ni prisilnim propisima odnosno odredbi članka 7. stavka 1. ZOO-a koja obvezuje kod sklapanja naplatnih pravnih poslova sudionike da poštuju načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba obzirom da se isto zbog naravi ove vrste ugovora koji imaju aleatorni karakter ono ne primjenjuje.

12. Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojega reguliraju odredbe članka 579. do 585. ZOO-a definiran je kao dvostrano obvezujući pravni posao kojim se davatelj uzdržavanja obvezuje drugu stranu ili trećeg uzdržavati do smrti, a druga strana odnosno primatelj uzdržavanja obvezuje mu se dati svoju imovinu ili njen dio s tim što se stjecanje stvari i prava iz ugovora odgađa do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (čl. 579. st. 1. ZOO-a).

13. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi pokojni HH bio nesposoban za rasuđivanje.

13.1. Tužitelji tvrde da pokojni HH nije pri svjesnoj volji potpisao sporni ugovor jer je u trenutku potpisivanja ugovora bio teško bolestan. S druge strane, tuženi tvrdi kako je pokojni HH bio fizički slabijeg stanja, teško pokretan, ali da je u trenutku sklapanja ugovora bio sposoban za rasuđivanje.

Iz iskaza svjedokinje JH proizlazi da je u svojstvu javnog bilježnika izvršila ovjeru spornog ugovora te poduzela radnje koje inače poduzima kod ovjere svakog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Utvrdila je identitet stranaka, pročitala strankama ugovor, utvrdila njihovu volju za sklapanjem ugovora i objasnila posljedice, nakon čega su stranke pred njom potpisale predmetni ugovor i zapisnik o terenskoj ovjeri ugovora. Prisjeća se i da joj je ugovor donijela odvjetnica Franković zajedno s preslikama osobnih iskaznica koje uvijek stavlja u spis predmeta kod prethodnog formiranja predmeta. Ovjeru je izvršila datuma kako to stoji na potvrdi ugovora. U času čitanja ugovora i kroz cijelo vrijeme kada je bila na toj adresi ne sjeća se da bi itko od stranaka bio protivan ovjeri istog. Prije samog čitanja ugovora sa strankom HH je razgovarala i time utvrdila da razumije sadržaj ugovora i da ga želi zaključiti, odnosno da ga zaključuje svojom voljom isto kao i druga strana. Kao i u svakom slučaju kada ovjerava ugovore, a pogotovo na terenu, uvijek prethodno pita svaku stranku da li želi zaključiti takav ugovor, da li razumije, a potom ga čita i ako želi tada će stranka i potpisati ugovor kao što je i u konkretnom slučaju bilo. Niti u jednom trenutku pokojni HH nije izrazio nikakvo protivljenje ovom ugovoru niti je na bilo koji način dao do znanja da ne razumije njegov sadržaj ili posljedice. Svjedokinja je izjavila da je stranka HH predmetni ugovor potpisivao za stolom. Sjeća se da je bilo dosta primjeraka ugovora i da mu je bilo dosta teško potpisivati, ali ni u jednom trenutku nije rekao da ne želi zaključiti ili potpisati ovaj ugovor. Svjedokinja je istaknula kako nikada u svojih 15 godina rada nije ovjerila niti jedan dokument kada bi imala dojam da netko ne želi zaključiti bilo kakav ugovor. Ovjeru ugovora izvan javnobilježničkog ureda obavlja kada to stranke od nje zatraže, npr. u slučaju bolesti odnosno teže pokretljivosti neke od stranaka. Ne može točno reći koji je razlog bio u konkretnom slučaju, ali je ustvrdila kako je moguće da zbog slabije pokretljivosti primatelja uzdržavanja. Potvrdila je da je tom prilikom bila prisutna jedna ženska osoba, ali se nije mogla izjasniti u kojem je odnosu bila sa strankama. Uobičajeni je postupak i da strankama objasni svrhu sklapanja ugovora. Stranke uobičajeno znaju kakvu vrstu ugovora sklapaju i značenje tog ugovora kada joj se obrate za ovjeru, iako je njezina obveza, a što uvijek i čini, objasniti strankama značenje ugovora koji sklapaju.

13.2. S obzirom na prethodno navedeno pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tuženi nisu dokazali da je pokojni HH bio nesposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora, to tim više što je svjedok DH svom iskazu naveo da je s pokojnim HH po povratku s posla razgovarao na dvorištu na dan sklapanja ugovora kada ga je HH obavijestio da je "dao ŽH da ga dohrani" te je svjedokinja KH, sestra pokojnog HH, a koja je kratko bila prisutna dogovorima pokojnog HH, tuženika, odvjetnice Franković i tuženikovih roditelja oko sklapanja ugovora i to dan prije sklapanja ugovora, potvrdila da joj je pokojni HH kada je svratila k njemu tom prilikom rekao "o, i ti si došla" te objasnio odvjetnici da je ona njegova mlađa sestra kao i da ju je pozvao da im se pridruži, ali ona nije željela smetati jer je primijetila da su u nekom poslu, okruženi papirima, a sljedeći dan kad je opet posjetila brata rekao joj da je s MH sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Osim toga, svjedokinja PH je navela da je u razdoblju krajem listopada 2021. s tužiteljicom TH posjetila pokojnog HH, da je tada bio priseban, normalno je s njim razgovarala, bio je pokretan, šetali su po dvorištu i nije primijetila neke znakove bolesti, osim što je već bio u starijoj dobi.

14. Iz provedenog postupka dalje proizlazi da su tužitelji vrlo rijetko posjećivali svog oca i da nemaju neposrednih saznanja o odnosu tuženika sa njim, dok je s druge strane tuženik zajedno sa svojom obitelji brinuo o pokojnom HH i dugi niz godina prije zaključenja ugovora. Baka IH i majka LH su pomagale u kućanstvu i oko prehrane pokojnog HH dok je tuženik pomagao oko poljoprivrede, održavanja dvorišta, klanja svinja i svemu drugome što mu je bilo potrebno. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka DH koji je bio susjed pokojnog HH koji navodi da je tuženik zasigurno od 2017. dolazio u kuću pokojnog HH te je zajedno sa svojom majkom i bakom brinuo o njemu na način da su pripremali i dovozili obroke, čistili dvorište, kosili travu i sl. Nadalje iz iskaza CH koji je također bio susjed i koji u svom iskazu potvrđuje da su upravo tuženik i njegova obitelj dugi niz godina pomagali HH oko svega što mu je bilo potrebno.

Sestra pokojnog HH, KH, koja je živjela preko puta njegove kuće, u svom iskazu ističe kako je tuženikova baka 30 godina živjela s njezinim bratom, pomagala mu u kućanskim poslovima, kuhala i održavala domaćinstvo te je stoga i tuženik od djetinjstva dolazio u Stjepanovu kuću i pomagao mu oko svega što je bilo potrebno. Također i svjedokinja VH, gerontodomaćica koja je prema njezinim navodima posjećivala pokojnog HH jednom tjedno unatrag dvije godine prije Stjepanove smrti, potvrdila je da je osobno viđala tuženiku kako pomaže HH, pili drva, vozi gnoj i pomaže prilikom klanja, a njegova majka da je pripremala obroke za HH o čemu joj je pričao sam HH. Sve navedeno u svom iskazu su potvrdile baka tuženika IH koja je 30 godina svaki dan boravila kod tuženika i pomagala mu domaćinstvu te majka tuženika LH koja je po potrebi pripremala obroke i čistila prostorije.

14.1. Imajući u vidu prethodno navedeno, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da okolnost da je ugovor o doživotnom uzdržavanju trajao svega 11 dana prije smrti pokojnog HH nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, tuženik i njegova obitelj tijekom dugog vremenskog perioda bili su usko povezani s pokojnim HH, brinuli o njemu i pomagali mu. Baka tuženika je čak 30 godina živjela sa pokojnim HH, a tuženik je brinuo o potrebama njegovog domaćinstva i poljoprivredi. U takvim okolnostima je neodlučno ukupno trajanje ugovora prije smrti pokojnog HH.

15. Isto tako, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik kao davatelj uzdržavanja nije iskoristio teško zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je predmetni ugovor zaključen na inicijativu pokojnog HH, a ne tuženika. Pokojni HH je tražio osobu koja bi brinula o njemu dok ostari te tako njegova sestra KH u svom iskazu navodi kako je jednom prilikom pitao njezinog sina bi li se brinuo za njega, ali on to nije prihvatio jer su zbog toga nastale razmirice u obitelji, nazivali su njezinog sina pohlepnim. Nakon određenog vremena je pitao susjeda CH, a što u svom iskazu potvrđuje i svjedok CH, te koji je izjavio da nije bio u mogućnosti preuzeti o njemu brigu jer je imao djecu i bolesnu suprugu o kojoj je morao brinuti te je predložio HH da zamoli obitelj LH koja mu je tada već dugi niz godina pomagala oko svega što mu je bilo potrebno. I svjedok DH u svom iskazu navodi kako mu je pokojni HH u više navrata spomenuo da će o njemu brinuti i dohraniti ga tuženik jer u svoju djecu nema povjerenja jer ne brinu za njega. Svjedok NH također u svom iskazu potvrđuje da je pokojni HH često govorio da će ŽH brinuti o njemu i tražio od njega sklapanje ugovora, a da je pokojni HH kada je primijetio da slabi tražio nekog da brine o njemu potvrđuje u svom iskazu i svjedokinja VH, gerontodomaćica koja je posjećivala pokojnog HH jednom tjedno unatrag dvije godine prije njegove smrti.

16.1. Dakle, pokojni HH je dugo vremena planirao sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s nekim tko bi o njemu brinuo, a izbor je u konačnici pao na tuženika s obzirom na tuženikove mogućnosti i povezanost tuženika i njegove obitelji s pokojnim HH.

Zbog toga neosnovano tužitelji tvrde da je ugovor sklopljen zbog nedopuštene pobude da isključi tužitelje kao zakonske nasljednika iz nasljeđivanja iza pokojnog HH kao i da je tuženik iskoristio teško zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja jer je upravo suprotno, pokojni HH donio konačnu odluku da ima osobu koja će brinuti o njemu do kraja njegova života, a izabrao je osobu koja je sa svojom obitelji bila uz njega dugi niz godina i pomagala mu na različite načine.

16.2. Pravilno sud prvog stupnja smatra da bez obzira na zdravstveno stanje pokojnog HH, u postupku nije dokazano da bi on i tuženik mogli znati da će HH ubrzo umrijeti. Isto tako, u trenutku zaključenja predmetnog ugovora tuženik nije kao laik mogao prognozirati trajanje života pokojnog HH, primatelja uzdržavanja. Iz medicinske dokumentacije za pokojnog HH, koja je pribavljena od Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek Koprivnica, a koja obuhvaća razdoblje od 2013. do dana smrti **.**.2021., proizlazi da je pokojni HH upućen na liječenje zbog otežanog disanja, kašlja i povišene temperature u veljači 2013., zatim su utvrđene indikacije za operaciju hernija u lipnju 2014., određeno kirurško liječenje preponske kile u rujnu 2014., operativno liječenje tumorskih promjena na leđima i prsima u lipnju i srpnju 2016., zatim u listopadu ponovno dijagnosticirana dispneja, kašalj, povišena temperatura, nakon toga u siječnju 2020. dijagnosticirane tumorozne promjene na koži obje uške te u konačnici hospitalizacija u razdoblju od **.**.2021. do dana smrti **.**.2021. kada je pok. HH dovezen kolima HMS zbog otežanog disanja, Covid pozitivan od **.**.2021., zaprimljen na covid odjel - infektologija s dijagnozom pneumonia bill

- SARS - CoV-2 pozitivan.

Dakle, pokojni HH je unatrag 8 godina prije smrti bolovao od raznih bolesti, ali se isto tako i oporavljao, pa se ne može zaključiti da je tuženik znao da će umrijeti.

16.3. Sama činjenica da je primatelj uzdržavanja završio na bolničkom liječenju i umro 12. dan od dana zaključenja ugovora nema utjecaja na valjanost predmetnog ugovora, budući da isti ima elemente aleatornosti.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleatorni ugovor zbog čega se njega ne može osporavati tražiti zbog povrede načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba. U konkretnom slučaju, promatrajući samo razdoblje nakon zaključenja ugovora pa do smrti primatelja uzdržavanja, te korist koju bi tuženik kao davatelj uzdržavanja time stekao u odnosu na za njega nastale obveze, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je očito da je tuženik, stekao veću korist od obveza koje su za njega nastale. Međutim, ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleatoran pravni posao, a njegovo izvršenje ovisi o slučaju.

16.4. Dakle, iz postupka ne proizlazi da je tuženik nemoralno postupao prilikom zaključenja ugovora odnosno iskoristio bilo kakvu nevolju pokojnog HH i naveo ga na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, te na taj način za sebe ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on pokojnom HH učinio, neovisno o trajanju ugovora o doživotnom uzdržavanju i zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja.

17. U pogledu navoda tužitelja kako tuženik nije uzdržavao pokojnog HH kako se to obvezao ugovorom, a niti je o istom brinuo prije zaključenja spornog ugovora kako je to navedeno u članku 4. ugovora, treba reći da takvi navodi ne mogu biti od utjecaja na ishod ovog postupka. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora, dok (ne)izvršavanje ugovorom preuzetih obveza i način njihova izvršavanja od strane tuženika može biti razlog samo za raskid ugovora, a sudski raskida se u ovom postupku ne zahtijeva.

18. U odnosu na žalbene navode tužitelja treba dodati i to da tužitelji nisu dokazali da bi sporni ugovor bio simulirani (prividni) pravni posao. Iz provedenog postupka proizlazi da je pokojni HH htio sklopiti upravo ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Okolnost da ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom nije sklopljen ranije nije od utjecaja na ishod ovog postupka jer je ugovor sklopljen kada su obje ugovorne strane to htjele, s tim da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je pokojni HH i ranije htio sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

20. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio njihov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević