Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3896/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, zastupanog po punomoćniku UĆ, dipl.iur., protiv tuženika ŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Santica i Damir Đapić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1831/2022. od 5. rujna 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1831/2022. od 5. rujna 2023. godine.
II Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 24.005,80 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana isplate iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
za iznos 165,28 kn od 07.12.2018. g. do isplate
za iznos 41,32 kn od 29.12.2018. g. do isplate
za iznos 2.934,00 kn od 30.11.2019. g. do isplate
za iznos 44,16 kn od 07.12.2018. g. do isplate
za iznos 25,00 kn od 29.12.2018. g. do isplate
za iznos 6.846,00 kn od 30.11.2019. g. do isplate
za iznos 44,16 kn od 07.12.2018. g. do isplate
za iznos 25,00 kn od 05.01.2019. g. do isplate
za iznos 54,04 kn od 16.02.2019. g. do isplate
za iznos 25,00 kn od 22.01.2019. g. do isplate
za iznos 128,64 kn od 16.02.2019. g. do isplate
za iznos 200,00 kn od 22.01.2019. g. do isplate
za iznos 7.498,00 kn od 30.11.2019. g. do isplate
za iznos 32,16 kn od 16.03.2019. g. do isplate
za iznos 50,00 kn od 16.02.2019. g. do isplate
za iznos 127,92 kn od 15.03.2019. g. do isplate
za iznos 44,16 kn od 16.03.2019. g. do isplate
za iznos 25,00 kn od 16.03.2019. g. do isplate
za iznos 5.216,00 kn od 30.11.2019. g. do isplate
za iznos 160,80 kn od 16.04.2019. g. do isplate
za iznos 250,00 kn od 16.03.2019. g. do isplate
za iznos 44,16 kn od 16.05.2019. g. do isplate
za iznos 25,00 kn od 18.04.2019. g. do isplate.
II. „Dužan je tuženik u roku isplatiti tužitelju troškove postupka s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate.”
II. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.306,49 EUR (9.843,75 kn) u roku od petnaest dana, dok se za više traženo u iznosu od 186,01 EUR zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 70/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelost, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio, da ista nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t., 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U predmetnom postupku tužitelj traži naknadu troškova liječenja te troškova nadoknade isplate plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, koje je platio za svog osiguranika LĆ, koja je zadobila tjelesne povrede u prometnoj nesreći **.**.2018. u mjestu [adresa], općina [adresa], a koju je prouzročio tuženik.
7. U postupku nije sporan štetni događaj niti pasivna legitimacija, ali je sporna, i u ovoj žalbenoj fazi, odgovornost za štetu.
8. Tužitelj je radi dokazivanja te odgovornosti dostavio dokaze i to računalni izlist iz baze podataka Zavoda o prometnoj nesreći (u privitku) - preslik Potvrde MUP-a, br. [broj] od 20. studenog 2019.g. (u privitku) - preslik presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu: 3. Pp P-395/2019-22 od 27. rujna 2019.g. (u privitku), - ovjereni računalni izlisti računa iz baze podataka tužitelja kao pravnog tijela u vršenju javnih ovlasti, s ovjerom i datumima plaćanja (u privitku) - potvrde o izvršenim plaćanjima – izvaci žiro računa iz FINA-e- transferacijske liste (u privitku), medicinsku dokumentaciju, - preslik Zahtjeva za naknadu štete [broj], [broj] od 03. srpnja 2020.g. te Opomene pred tužbu [broj], [broj] od 09. listopada 2020.g. (u privitku), te na okolnosti nastanka nezgode saslušanje tužiteljice.
9. Sud je tužbeni zahtjev odbio, pozivom na pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP.
10. Naime, presuda prekršajnog suda kojom se tuženik proglašava krivim ne veže sud u smislu čl. 12. st. 3. ZPP, dok iz iskaza saslušane svjedokinje LĆ ne proizlazi nedvojbeno zaključak da je tuženik prouzročio njezino ozljeđivanje jer je ista iskazala da s obzirom na protek vremena i s obzirom na šok koji je pretrpjela te prigode se sjeća da je upravljala automobilom Fiat Punto i vozila iz pravca [adresa] prema [adresa] svojom desnom trakom. U jednom trenutku osjetila je strahovit udarac u svoje vozilo i to je gotovo sve čega se sjećam. Nije vidjela iz kojeg pravca i na koji način je predmetni motocikl udario u njezino vozilo. Točnije, sjećam se da je udario sa njene lijeve strane.
10.1. S druge strane tuženik saslušan pred ovim sudom je iskazao da je te prigode **.**.2018. upravljao motociklom marke Jamaha iz pravca [adresa] u pravcu [adresa]. Vozio je svojom desnom prometnom trakom brzinom od nekih 25 km/h i u mjestu [adresa] sa desne strane ceste njemu je presjekao put automobil marke Punto, te je ona sa desne strane njegove trake skretala lijevo, bolje rečeno zasjekla ulijevo te se doslovno ona zabila u njega, te je udarila sa prednjim dijelom svoga vozila u njegov motor.
10.2. Tužitelj u ovom postupku, unatoč osporavanju odgovornosti od strane tuženika, nije predložio dokaz vještačenjem na okolnosti nastanka prometne nezgode, iako je za utvrđivanje tih spornih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
10.3. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe da je tuženik upravljao vozilom koje nije niti registrirano niti osigurano, te da u protivnom ne bi došlo do štetnog događaja.
11. Činjenica, da vozilo kojim je tuženik upravljao nije bilo registrirano niti osigurano odlučna je međutim samo za ocjenu pasivne legitimacije tuženika osobno, koja u ovom postupku nije niti sporna, ali iz iste ne proizlazi, kako se to sugerira u žalbi tuženika, uzročna veza s nastankom štetnog događaja, a time niti odgovornost tuženika za isti. Tužitelj naime niti ne tvrdi da bi vozilo tuženika imalo nedostatak, koji ga je činio nesigurnim za vožnju, a radi kojeg mu je odbijena registracija, već samo da se radi o neosiguranom i neregistriranom vozilu. Za odgovornost tuženika za nastalu štetu trebalo je međutim dokazati njegovu odgovornost za nastup štetnog događaja i posljedica koje su iz njega proizašle (ozljeđivanje osiguranice tužitelja i troškovi liječenja i naknade plaće za vrijeme nesposobnosti za rad).
12. Iz provedenih dokaza takva odgovornost nije dokazana, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, jer iz iskaza osiguranice tužitelja proizlazi da se ona sjeća samo strahovitog udarca u njezino vozilo s lijeve strane, dok iz iskaza tuženika proizlazi da je osiguranica tužitelja s desne strane njegove trake skretala lijevo.
12.1. Budući da dinamika štetnog događaja nije utvrđena, a iz citiranih iskaza ne bi proizlazila odgovornost tuženika za štetni događaj, pravilno je primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja kada je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
13. Prema odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 85/06, 105/06, 118/06, 77/07, 111/07, 85/08, 150/08) Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezan je zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.
14. Zato je pravilno prvostupanjski sud zaključio, da je tužitelj bio dužan dokazati da je štetu prouzročio tuženik, a što u ovom postupku, budući da nisu predloženi relevantni dokazi, a iz onih koji su predloženi ne proizlazi da bi uzrok štete bilo protupravno postupanje tuženika, nije utvrđeno.
15. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.
16. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima odgovora na žalbu, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP, budući da se ne radi o radnji potrebnoj radi vođenja parnice, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
