REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1041/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Građansko- upravni odjel, protiv tuženika UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, radi vraćanja stečenog bez osnove, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-783/2023-2 od 27. rujna 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž- 783/2023-5 od 8. listopada 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-263/2021 od 12. listopada 2023., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-783/2023-2 od 27. rujna 2024. odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-783/2023-2 od 27. rujna 2024. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-783/2023-2 od 27. rujna 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž-783/2023-5 od 8. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-263/2021 od 12. listopada 2023. u točkama I. i II. Izreke, dok je preinačeno rješenje o troškovima postupka (točka III. Izreke) na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 852,87 eura (6.425,95 kuna) te je ujedno u stavku II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

2. Tuženik podnosi prijedlog zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Je li radnik, na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), u slučaju kada je ukinuta pravna osnova kojom mu je bila dosuđena bruto razlika plaće, obveznik povrata novčanih iznosa koji su u postupku naplate uplaćeni na ime obveznih doprinosa, između ostalog i doprinosa za mirovinsko osiguranje s osnova individualne kapitalizirane štednje, u mirovinski fond kojeg je član, a kojom imovinom ne može slobodno raspolagati, odnosno je li poslodavac ovlašten isti iznos zahtijevati od radnika?“.

2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagatelj se poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 101/2023-2 od 27. veljače 2023. prema kojem radnik nije pasivno legitimiran na povrat obveza doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio, već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave, a nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće u bruto iznosu, pri čemu radnik ima obvezu vraćanja poslodavcu samo uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO. Ujedno se poziva i na rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-956/2024 od 27. ožujka 2024., Rev-1308/2021-2 od 4. listopada 2022., presudu poslovni broj Rev-166/2020-2 od 13. lipnja 2023. i rješenje poslovni broj Rev-900/2023-2 od 22. studenoga 2023. uz tvrdnju da je shvaćanje iz pobijane drugostupanjske odluke suprotno shvaćanju u navedenim odlukama.

3. Ujedno podnosi prijedlog i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnih ljudskih prava uz tvrdnju da mu je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 6. i 11. ZPP povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom i uključujući i načelo pravne sigurnosti i prava na djelotvorni pravni lijek. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije te dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Naime, na temelju utvrđenja da je tužiteljica, kao poslodavac isplatila tuženiku po osnovi koja je otpala, razliku plaće u bruto iznosu od 6.137,26 eura (46.241,22 kune), od čega je iznos od 5.190,73 eura (39.109,52 kune) uplatila u državni proračun, odnosno proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, dok je iznos od 946,56 eura (7.131,86 kuna), a što je predmet konkretnog spora, uplatila na osobni račun tuženika, kao člana Mirovinskog fonda, a radi se o doprinosu za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje sudovi zaključuju da je navedeni iznos na tom računu osobna imovina tuženika te se za taj iznos od 946,54 eura (7.131,70 kuna) povećala imovina tuženika pa sudovi obvezuju tuženika vratiti tužiteljici iznos od 946,54 eura (7.131,86 kuna) primjenom odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 153/23 – dalje: ZOO).

5.2. Prema tome, radi se o sredstvima koja su uplaćena na osobni račun tuženika kao doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje, a ne obveznim doprinosima, porezu i prirezu koji su ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave.

6. Stoga i odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima s obzirom da je u navedenim odlukama u bitnome izraženo sljedeće shvaćanje:

"Nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO/05, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio, već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave.".

7. Prema tome, pobijana drugostupanjska odluka nije suprotna shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-101/2023- 2 od 27. veljače 2023. niti shvaćanju u odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva.

8. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.

9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koje se odnose na pošteno i pravično suđenje kao i na pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

10. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u ovom parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određeno osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su mu ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

10.1. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

10.2. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

10.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pošteno i pravično suđenje.

10.4. Što se tiče prigovora koji se odnose na povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ovaj sud primjećuje da je tuženik imao na raspolaganju žalbu kojom se i koristio. Činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima odnosno ne znači da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

11. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

12. Slijedom navedeno, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. Izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil