REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1015/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Mihalj, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1748/2019-3 od 22. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-217/2015-47 od 17. svibnja 2019., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1748/2019-3 od 22. srpnja 2020. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 36.651,96 kn (toč. II. izreke) kao i u odluci o parničnim troškovima (toč. III. izreke) kojom je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 2.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2019. pa do isplate.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3084/2023-2 od 22. studenog 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Je li sud nepravilno primijenio, odnosno nije primijenio, materijalnopravne odredbe čl. 322. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), u vezi s čl. 15. i 17. Zakona o deviznom poslovanju (NN 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09 i 145/10, imajući u vidu da je praktični učinak pravomoćno usvojenog tužbenog zahtjeva u stranoj valuti identičan učinku koji bi imao istovrsni tužbeni zahtjev u domaćoj valuti?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače uz naknadu parničnih troškova.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. Nižestupanjski sudovi utvrđuju da su parnične stranke 10. ožujka 2010. sklopile ugovor o zajmu kojim je tužitelj tuženiku pozajmio 10.000,00 €.

8. Pozivom na čl. 15. i 17. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13, 52/21, 141/22, dalje: ZDP) prema sadržaju tih odredbi u vrijeme sklapanja pravnog posla, sud drugog stupnja pobijanom presudom utvrđuje da je ugovor o zajmu u konkretnom slučaju ništetan pravni posao jer je predmet zajma bio novčani iznos strane valute što je protivno prethodno citiranim odredbama ZDP.

9. Pozivom na čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) pobijanom presudom iznosi se pravno shvaćanje da je u slučaju ništetnog pravnog posla svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je temeljem ugovora primila, pa kako se tužbenim zahtjevom traži isplata iznosa koji je zatražen u kunskoj protuvrijednosti a ne u Eurima koji su temeljem ništetnog pravnog posla predani, sud drugog stupnja potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Tužitelj revizijom kroz postavljeno pravno pitanje osporava pravno shvaćanje suda drugog stupnja pozivajući se na drugačija pravna shvaćanja revizijskog suda izražena u odlukama Rev x 852/15-3 od 26. siječnja 2016. i Rev x 811/10-2 od 1. ožujka 2016.

11. Iako je pravno shvaćanje suda drugog stupnja u pogledu ocjene ništetnosti pravnog posla (ugovora o zajmu) temeljem kojeg je tužitelj tuženiku pozajmio 10.000,00 € pravilno, ocjena o neosnovanosti tužbenog zahtjeva se za sada ne može prihvatiti.

12. Naime, ovaj sud iako je prethodno iznosio pravna shvaćanja prema kojima zajmoprimac ima pravo samo na povrat iznosa koji je predao, dakle strane valute (a na koje odluke se sud drugog stupnja u obrazloženju pobijane presude poziva), revizijski sud je zauzeo i pravna shvaćanja u podudarnim okolnostima prema kojem se povrat predanog iznosa može zahtijevati i u kunskoj protuvrijednosti.

13. Tako je u predmetu Rev x 852/15-3 od 26. siječnja 2016. u kojem je predmet spora bio zahtjev za naknadom štete u kunskoj protuvrijednosti revizijski sud ocijenio da ne postoji pravna osnova prema kojoj bi tužitelji mogli zahtijevati naknadu sporne štete u protuvrijednosti strane valute, ali da okolnost što sud nije ovlašten tužiteljima dosuditi naknadu štete u kunama u određenom iznosu koji ne prelazi protuvrijednost devizne svote koja je zatražena tužbenim zahtjevom ne znači da je sud odlučivao preko granica postavljenog tužbenog zahtjeva.

14. Nadalje, u predmetu Rev x 811/10-2 od 1. ožujka 2016. (spor se vodio radi isplate) zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem u okolnostima kada se tužbenim zahtjevom traži isplata određenog iznosa strane valute, a sud naloži isplatu tog iznosa u domaćoj valuti, kao i u obrnutom slučaju, da se ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva, odnosno da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

15. U konkretnom slučaju ostvarile su se upravo ove okolnosti. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu kunske protuvrijednosti iznosa koji je predao tuženiku pravnim poslom koji je u vrijeme kada je sklopljen prema tada važećim propisima bio ništetan.

16. Međutim, a imajući u vidu pravna shvaćanja iz prethodno citiranih odluka (toč. 13. i 14. obrazloženja) ova okolnost sama po sebi nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

17. Naime, sud je, ako je smatrao da tužitelju pripada pravo na povrat iznosa koji je predao temeljem čl. 323. st. 1. ZOO, koji je tuženik s obzirom da je pravna osnova temeljem koje je novac predan otpala (ugovor o zajmu je utvrđen ništetnim) mogao tužbeni zahtjev prihvatiti i umjesto zatraženog iznosa u kunama tužitelju dosuditi iznos u valuti koju je tuženiku predao. Ovima je ujedno odgovoreno na postavljeno pravno pitanje.

18. Stoga, a kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sud drugog stupnja nije odgovorio na preostale žalbene navode, ne postoje uvjeti za preinaku pobijane presude te je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP pobijana presuda ukinuta i predmet je vraćen istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje i odlučeno je kao pod I. izreke.

19. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek