REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1119/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD DUBROVNIK, OIB 21712494719, Pred Dvorom 1, 20000 Dubrovnik, zastupanog po punomoćnici Ivi Jurasović dipl. pravnici s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenici tužitelja protiv tuženika MSC KRSTARENJA d.o.o., Dubrovnik, Sv. Križa 3, OIB 71377151383, zastupanog po punomoćniku Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4925/2021-3 od 28. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-485/2019 od 15. prosinca 2020., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17, poslovni broj Ovrv-93/19 od 4. veljače 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 697.600,00 kn s kamatama te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. veljače 2019. (točka I. izreke), te u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove postupka od 8.000,00 kn (toč. IV. izreke).
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1315/2023-2 od 10. svibnja 2023. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Jesu li odredbe čl. 82. i 83. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prisilne norme s kojima svaki opći akt mora biti usklađen kako bi proizvodio pravne učinke?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače uz naknadu parničnih troškova.
4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije.
5. Revizija je neosnovana.
6. Pobijana presuda je temeljem čl. 391. st. 3. ZPP ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu 697.600,00 kn sa zateznim kamatama s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa na području Pile – Ploče u razdoblju 2016., a na temelju Odluke Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima klasa 363-01/14-09/02, urbroj 2117/01-09-14-16 od 29. rujna 2014., Službeni glasnik Grada Dubrovnika broj: 10/14, 18/15, 15/16 (dalje: Odluka/14). Tuženik tražbinu osporava, i u revizijskome stadiju postupka, pozivom na to da je Odluka/14 upravni akt koji nije u skladu sa zakonom, konkretno da predviđeno mjesto za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa nije u sladu s člancima 82. i 83. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novineˮ, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13, dalje: ZSPC), kojima je propisana najkraća dopuštena udaljenost takvih mjesta od pješačkoga prijelaza te u odnosu na znak za zaustavljanje, također osporava zakonitost u smislu postupka donošenja Odluke/14.
8. Nižestupanjski sudovi prigovor tuženika u odnosu na zakonitost Odluke/14 kao i pozivanje tuženika na prethodne odluke revizijskog suda (Rev 3975/2019 od 14. lipnja 2022.) te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske - USRH (U-III-1533/2019 i U-III- 3381/2019 od 11. studenog 2021.) ocjenjuju neosnovanim.
9. Pritom ističu da se prethodno citirana odluka revizijskog suda kao i odluke USRH ne odnose na okolnosti konkretnog slučaja jer se odnose na razdoblje koje je prethodilo razdoblju za koje se odnosi potraživanje tužitelja tijekom kojeg je pitanje naknade za zaustavljanje autobusa bilo regulirano drugim Odlukama.
10. Ističu da je u ovom predmetu priložena presuda Visokog upravnog suda (dalje: VUS) posl. br. Uzos-41/2016-7 od 24. siječnja 2017., kojom je odbijen zahtjev za ocjenom zakonitosti Odluke/14, dok iz obrazloženja odluke proizlazi da je VUS utvrdio da Odluka/14 nije nezakonita.
11. U odnosu na navode tuženika kojima se osporavajući obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje autobusa poziva na čl. 82. i 83. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24, dalje: ZSPC) nižestupanjski sudovi, pozivajući se na Suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske broj: 511-03-03/2-7/90-3-14 od 25. kolovoza 2014. (dakle prethodno donošenju Odluke/14) utvrđuju da je Odluka donijeta u skladu sa zakonskom procedurom utemeljenom na odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novineˮ, broj 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13, dalje: ZLPS), Zakona o cestama („Narodne novineˮ, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: ZC), odredbama ZSPC, Prometnom elaboratu za regulaciju zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu te na odredbama Pravilnika o autobusnim stajalištima („Narodne novineˮ, broj 180/04 i 138/06).
12. Imajući u vidu prethodno citirane zakonske odredbe, kao i činjenične okolnosti konkretnog slučaja proizlazi odgovor na postavljeno pravno pitanje.
Upravni akti kojima se uređuje / propisuje način zaustavljanja i parkiranja na prometnicama trebaju biti usklađeni sa odredbama ZSPC, što uključuje i odredbe čl. 82. i 83. ZSPC.
13. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je Odluka/14 temeljem koje je tužitelj tuženiku izdao račun temeljem kojeg potražuje plaćanje naknade za zaustavljanje autobusa bila u skladu sa prethodno citiranim odredbama ZSPC, ZC, kao i da je ova Odluka/14 donijeta nakon pribavljene Suglasnosti Policijske upravo Dubrovačko-neretvanske, te prethodno pribavljenog pozitivnog mišljenja – Prometnog elaborata za regulaciju zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu te na odredbama Pravilnika o autobusnim stajalištima (na isti način i Rev 345/2023-2 od 18. rujna 2024.).
14. Stoga, revizija tuženika nije osnovana, te je temeljem čl. 391. st. 6. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
