Poslovni broj: Psp-75/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice ZŽRĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lani Mariji Milić, odvjetnici u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 10. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Valentina Rukavine, odvjetnika u OD Marinović i partneri i punomoćnice tuženika Lane Marie Milić, odvjetnice iz Zagreba, rješenja objavljenog 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik AŽ smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je ušao u kuću i promijenio bravu te unio svoje svari, odnosno izvršio oduzimanje posjeda nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k.o. Petrčane
II. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku oslobodi predmetnu nekretninu svari i osoba, da preda ključ stambene zgrade tužiteljici te omogući nesmetani posjed nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k.o. Petrčane
III. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u posjedovanju nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ubuduće.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.722,25 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ZŽRĆ u tužbi podnesenoj 10. listopada 2023., u bitnom, navodi da su ona i njezin pok. suprug NŽ, (koji je preminuo u 9. lipnja 2023., odnosno neposredno prije uzurpacije nekretnine) bili u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada površine 793 m2, upisane u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina ograđena je ogradom od susjednih nekretnina, te je neometano bila u posjedu tužiteljice i njenog sada pok. supruga. Tužiteljica je živjela u [adresa], no svaki put kad bi dolazila u Hrvatsku, u predmetnoj kući bi bio njezin dom, imala je svoj ključ te svoje stvari (namještaj, robu, ...). Dakle, ista je zajedno sa svojim suprugom bila u posjedu predmetne nekretnine, a pok. suprug je imao uredno prijavljeno prebivalište na navedenoj nekretnini. Sve režije koje su bile za predmetnu kuću bile su na ime pok. supruga tužiteljice i isti bi ih uredno plaćali, budući im je ista služila kao obiteljska kuća, koju nekretninu su zajedno kupili na početku zajedničkog života, početkom 1980. Tuženik je protivno volji dotadašnjih posjednika izvršio smetanje posjeda prethodno opisane nekretnine na način da je, dok su tužiteljica i njen pok. suprug boravili u [adresa] ušao u nekretninu, izbacio sve stvari (namještaj, robu...) te promijenio bravu. Dakle, isti je izvršio oduzimanje posjeda na način da je onemogućio tužiteljicu u neometanom posjedovanju predmetne nekretnine. Tužiteljica je saznala za smetanje posjeda dana 3. listopada 2023., kad se vratila iz Francuske, te je, nakon što je ustanovila da ne postoji način ulaska na nekretninu, tj. da postojeći ključ ne odgovara, pozvala policiju koja je izašla na teren i ustvrdila da je u ovom slučaju riječ o građanskom sporu te da nisu ovlašteni na poduzimanje daljnjih radnji. S obzirom da je suprug tužiteljice preminuo, ista ima aktivnu legitimaciju i kao neposredni posjednik i kao nasljedno-pravni posjednik, tj. uživa zaštitu koju bi i pok. suprug uživao da je živ. Predlaže da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev.
2. Tuženik AŽ se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Navodi da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe. Naime, nije točno da je tužiteljica „zajedno sa svojim suprugom bila u posjedu predmetne nekretnine“ kako se navodi u točki 1. i 2. historijata predmetne tužbe. Također, nije točno niti da je tuženik „izvršio oduzimanje posjeda na način da je onemogućio tužiteljicu u neometanom posjedovanju predmetne nekretnine“. Nastavno na sve gore navedeno predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da nadoknadi troškove ovog postupka tuženiku.
3. Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Psp-57/2023-24 od 30. travnja 2024. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka. Županijski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Gž-555/2024-2 od 4. rujna 2024. ukinuo rješenje ovog suda i vratio sudu predmet na ponovni postupak i odlučivanje. U uputi više suda se navodi da će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu u postupanju te će izvođenjem dokaza koji se predlažu ocijeniti tvrdnje tužiteljice da ima pravo na zaštitu nasljedničkog posjeda i u tom pravcu ocijeniti isprave koje se nalaze u spisu i pritom voditi računa da je teret dokaza na onome tko tvrdi da stvarno stanje ne odgovara onome iz isprave, a nakon čega će utvrditi činjenično stanje u predmetu te donijeti novu odluku o zahtjevu tužiteljice i troškovima postupka.
4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu: avionsku kartu (l.s. 4-5), putovnicu (l.s. 10), osobnu iskaznicu (l.s. 11-12), rješenje (l.s. 18-20), izvadak iz matice vjenčanih i rođenih (l.s. 38-40), zatim je izveo dokaz saslušanjem svjedoka KŽ, ŠŽ, EŽ, RŽ (l.s. 46-49), pročitao vjenčani list (l.s. 52-54), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i na istom saslušao stranke (l.s. 61-64), pregledao skicu sudskog očevida i fotodokumentaciju (l.s. 66-71), rješenje o nasljeđivanju s ovjerenim prijevodom (l.s. 144-149), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2287/2023 od 8. svibnja 2024. (l.s. 150), smrtovnica (l.s. 151-152), te je nadoslušan svjedok KŽ (l.s. 162-163) i proveden dokaz stranačkog nadoslušanja tužiteljice (l.s. 163-164).
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom kako je to pobliže opisano u izreci ove odluke.
7. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik izvršio smetanje posjeda nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i stambena zgrada, na način da je ušao u kuću i promijenio bravu te unio svoje svari.
8. Tuženik, u bitnom, svoje protivljenje tužbenom zahtjevu temelji na tvrdnji da tužiteljica nije posljednji, ni mirni posjednik, a niti suposjednik predmetne nekretnine, a osporava i da bi on promijenio bravu na ulaznim vratima predmetne kuće.
9. Odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV), propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.
10. Po čl. 21. st. 1. ZV koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.
10.1. Prema čl. 10. st. 6. ZV kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici. Prema čl. 24. st. 2. ZV svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
11. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti ili u nekom pogledu, ili obujmu), a nameće tuđu. Činom smetanja uspostavlja se novo izmijenjeno posjedovno stanje, na način da faktična vlast dotadašnjeg posjednika prestaje ili se smanjuje, a ujedno se uspostavlja nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja.
12. Dakle, svaki posjednik stvari ili prava, neovisno o tome radi li se o neposrednom ili posrednom posjedu, ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda, a to predstavlja uznemiravanje posjednika u posjedovanju ili oduzimanje mu posjeda bez njegove volje, a oba oblika smetanja posjeda (uznemiravanje i oduzimanje) moraju biti izvršena neovlašteno, što znači da su izvršena bez pristanka posjednika odnosno bez ovlaštenja koje bi se temeljilo na zakonu, odluci suda ili kojeg drugog nadležnog tijela donesenoj na temelju zakona koji to dopušta. Smetanje posjeda, dakle, ima za svrhu da se uzdrži postojeće posjedovno stanje, zato se posjed može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je on poduzet.
13. Odredbom čl. 22. ZV propisano je da je posjednik kome je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu, s time da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
14. U ovoj posjedovnoj parnici predmet raspravljanja bio je ograničen na utvrđenje:
-činjenice posljednjeg posjeda,
-činjenice iz odredbe čl. 22. st. 2. ZV, postojanja čina smetanja tog posjeda tužiteljice i to ostvarenog kroz objektivnu promjenu njegovog stanja, kroz njegovo oduzimanje i uznemiravanje, sve sa sviješću da se time čini smetanje posjeda,
-činjenice poštivanja roka za traženje sudske zaštite posjeda, onoga iz odredbe čl. 21. st. 3. ZV koji određuje da to pravo prestaje protekom subjektivnog roka od 30 dana računavši od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, odnosno najkasnije protekom objektivnog roka od godinu dana od nastalog smetanja.
14.1. Pri tome se posjedovna zaštita ne može pružiti ako ne postoji odnosno ako nije utvrđeno postojanje već samo jedne od prethodno navedenih činjenica.
15. Tužiteljica se poziva na nasljednički posjed. Temeljem nasljedničkog posjeda posjednik stupa u posjed stvari i prava koje je ostavitelj faktično držao u posjedu u trenutku smrti. Stoga se ima smatrati da nasljednik izvršava posjed stvari i prava na isti način kako je to činio i ostavitelj (čl. 17. st. 2. ZV).
15.1. Sukladno odredbi čl. 17. st. 1. i 2. ZV trenutkom smrti sada pok. NŽ njegov posjed predmetnih nekretnina onakav kakav je bio prešao je po sili zakona na njegovog nasljednika.
16. U konkretnom slučaju među strankama nije sporan predmet spora, niti identifikacija istog, tj. da se radi o nekretnini oznake čest. 2642 k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada i dvorište.
16.1. Tuženik ne čini spornom ni činjenicu da je tužiteljica za promjenu brave saznala dolaskom u Republiku Hrvatsku početkom listopada 2023., tj. ne čini spornom činjenicu da je predmetna tužba podnesena u roku iz čl. 21. st. 3. ZV.
17. Sporno je tko je zadnji mirni posjednik prijepora i je li tuženik počinio opisani čin oduzimanja posjeda promjenom brave na vratima predmetne kuće.
18. U konkretnom slučaju iz iskaza same tužiteljice proizlazi da od 2019. nije bila na prijepornoj nekretnini jer njezin sada pok. suprug NŽ nije htio da ona dođe, te su bili u procesu razvoda braka, a koji postupak nije završen jer je suprug u međuvremenu umro, a iz čega po ocjeni ovog suda proizlazi da je još 2019. došlo do prestanka posjeda tužiteljice u odnosu na njezinog supruga pok. NŽ radi bračnih razmirica i iniciranja procesa razvoda braka, pa proizlazi da tužiteljica osobno nije zadnji mirni posjednik predmetne nekretnine.
18.1. Međutim je sukladno uputi iz ukidne odluke je valjalo raspraviti da li su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za zaštitu nasljedničkog posjeda obzirom da tužiteljica tvrdi da je nasljednica svog pok. supruga NŽ.
19. Ponajprije, iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Hono Melody iz Francuske od 10. svibnja 2024. s ovjerenim prijevodom (l.s. 144-149) proizlazi da je NŽ preminuo **.**.2023. u [adresa] kao suprug tužiteljice, te da je tužiteljica nasljednica sve imovine NŽ, i to temeljem ranije zaključenog darovnog ugovora od 8. listopada 1998. prema sadržaju kojeg joj nakon smrti darovatelja pripada sva njegova imovina, te se stoga navodi da prijenos nasljedstva ide na živućeg supružnika. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-2287/2023 od 8. svibnja 2024. (l.s. 150) proizlazi da ostavitelj nije ostavio neraspoređenu nepokretnu, a niti pokretnu imovinu.
19.1. Svjedok KŽ je naveo da poznaje stranke 20 godina i poznavao je pok. NŽ, supruga tužiteljice koji mu nije spominjao da bi njihov brak prestao, već je zadnji put spominjao da imaju nekih poteškoća, ali nije ulazio u detalje. Predmetna kuća u [adresa] je bila Stjepanova, to je kuća za življenje i tužiteljica je živjela u toj kući. Tuženik je bio susjed pok. NŽ. NŽ je imao dvije kuće i jednu je prodao AŽ. NŽ je zadnji put u ovoj obiteljskoj kući bio u lipnju ove godine, otišao je prvi vikend u lipnju 2023., ostavio je svjedoku ključeve te obiteljske kuće. Iza njegove smrti je došla ZŽRĆ i on joj je dao ključ da bi ga ona poslije nazvala i plakala da ne može ući, da su promijenjene brave. Z i tužiteljica su tu kuću napravili davno, svakako prije Domovinskog rata, on nikad nije spominjao da bi mu bilo tko pravio kakve probleme vezano za vlasništvo i posjed ove kuće, svi računi glase na Stjepanovo njegovo ime, oni su to posjedovali u kontinuitetu. Ključ predmetne kuće mu je NŽ dao kada se vraćao avionom u Francusku. Zajedno su bili u dvorištu predmetne kuće, svjedok je zaključao kuću prije nego što će krenuti i tamo u dvorištu mu je NŽ dao ključ. Rekao mu je da može koristiti kuću ljeti ako hoće tu doći ili da može dati kakvim svojim prijateljima da koriste kuću. Nakon mjesec dana je ušao u kuću zajedno s prijateljem EŽ i u kući je sve bilo u redu, nije ništa bilo devastirano, a niti je nedostajalo, mogao je normalno otključati vrata kuće istim ključem. Nakon Stjepanove smrti tužiteljica je došla u Petrčane i nije mogla otključati kuću ključem koji joj je svjedok KŽ dao.
19.2. Svjedok ĆŽ je naveo da poznaje tužiteljicu i da je poznavao njezinog pok. muža Z od 1992., dok tuženika ne poznaje. Na parceli su bile dvije kuće, jedna velika u kojoj su živjeli Z i ZŽRĆ i gdje im je dolazio sin, te jedna mala, obje su bile Stipine. Oni su dolazili iz Francuske u RH i ostajali bi po 5 do 6 mjeseci i sasvim sigurno zna da su oboje bili 2019. u RH jer su tada bili na svadbi njegovog sina i ne zna da li je ZŽRĆ dolazila u RH nakon toga. Z je i 2022./2023. godine bio 8 mjeseci, time da je otišao u svibnju u Francusku, dolazio je kod njega u Smilčić, a nakon što je otišao više se nije vraćao jer je umro u Francuskoj. Ne zna da je osim njega u toj kući boravio itko drugi, odnosno nije nitko bio s njim, on je bio sam. Ranije su Z i tužiteljica dolazili dva puta godišnje i ostajali po par mjeseci. Prije nekih mjesec i po dana ZŽRĆ je došla u Petrčane, da će u svoju kuću, ali su tamo bili lanci i ona nije mogla ući te je spavala u Piniji i nazvala ga je te su došli KŽ, EŽ i on, vidjeli su da su lanci i da se ne može unutra.
19.3. Svjedok EŽ je naveo da je 200 m udaljen od prijeporne nekretnine, najprije je upoznao NŽ, a poslije i njegovu suprugu, zna i tuženikovu suprugu, dok tuženika nikad nije upoznao. Početkom lipnja ove godine je zadnji put bio sa Z u kući u kojoj je on živio u [adresa], a do te kuće ima još jedna druga kuća za koju mu je jednom davno rekao da je isto njegova, ali da su mu je oduzeli i da će on to vratiti. Njemu je ŠŽ rekao da je tužiteljica bila 2019. zajedno sa Z na svadbi njegovog sina. Kad je tužiteljica došla krajem rujna ili početkom listopada ove godine, njega je nazvala A, njihova prijateljica za pomoć i da li zna što se događa u svezi ove nekretnine, pa kad je tamo došao je zatekao sve u lancima. Susjeda N mu je rekla kad je pitao što se događa, da Z nema nigdje na papirima te nekretnine, što je njega zbunilo jer kako onda Z nitko nije tjerao dok je on bio tu.
19.4. Svjedokinja RŽ, bivša supruga tuženika, je navela da je spornu kuću koristila njezina obitelj-bivši suprug i djeca, ali je NŽ znao boraviti u toj kući jer mu je to unatoč njezinom protivljenju dozvolio moj bivši suprug. Ona ljetuje u Biogradu, ali bi dolazila pomoći djeci koja se bave iznajmljivanjem druge kuće, skuhala bi im te je tako viđala i pok. NŽ, kojeg je vidjela prošlo ljeto 2022., kada je bio rastrojen, gol, govorio da očekuje K. Sada je u posjedu ove sporne kuće njezin bivši suprug i djeca. Nije tužiteljicu nikad u životu vidjela, iako je često tamo dolazila i nije joj ništa poznato o njenom dolasku u RH tijekom ove godine. Djeca su sa svojim prijateljima znali i prespavati u ovoj spornoj kući, kad je njihova kuća za iznajmljivanje bila puna.
19.5. Tužiteljica ZŽRĆ je navela da je zadnji put u ovoj kući bila u rujnu 2019. i tada je ostala 15 dana, a njezin muž je ostao puno duže. Njezin je suprug boravio u ovoj kući od 10. veljače 2022. do 4. lipnja 2023. On je u tom periodu baš živio u ovoj predmetnoj kući. Ona od 2019. nije bila ovdje jer suprug nije htio da ona dođe, bili su u procesu rastave, a postupak nije završen jer je suprug u međuvremenu umro. Sada nema mogućnosti ulaska u ovu kuću jer je promijenjena brava. Za to je saznala u listopadu 2023. Ona je 2. listopada 2023. došla na prijepor. Pokušala je ući, ali njezin ključ nije otključavao. Njoj je gospođa N rekla da je vidjela ovdje tuženika sa dvije osobe da su promijenili brave na kući te su na postojeća dva ulaza u dvorištu stavili lokot i stavili prezime RŽ na poštanski sandučić. Ona je bila u komunikaciji sa suprugom i kroz ovaj period od njezinog zadnjeg boravka u RH. Njezin suprug nije nikog drugog nikad spomenuo, već je rekao da je on tu sam. Postupak razvoda braka pokrenut je 2021. Nije joj suprug nikad spomenuo da bi ga netko smetao u posjedu. Ona je ključeve tog listopada donijela sa sobom iz [adresa] i KŽ joj je vratio jedan ključ. NŽ je došao u Francusku u njihovu kuću 5. lipnja 2023., a preminuo je 9. lipnja 2023. Nije se razvela od NŽ prije njegove smrti, a ni nakon njegove smrti. Taj postupak razvoda se nije realizirao, a telefonski su se dogovorili prije Stjepanove smrti da će zajedno živjeti i da će se ona brinuti o njemu.
19.6. Tuženik AŽ je naveo da su u suposjedu predmetne kuće bili gospodin ZŽRĆ i on zajedno. On je cijelu parcelu koja je nekad bila jedinstvena, a na kojoj je danas njegova kuća, koja je uvodno navedena, kao i predmetna, kupio 1992. NŽ je znao dolaziti iz Francuske i ostajati po mjesec dana, oni su imali takav dogovor. Od 1992. kada su napravili kupoprodajni ugovor, pa kroz narednih 20 godina, tužiteljicu je vidio svega par puta, a zadnjih 7 godina je uopće nije vidio. Ključ kojim je danas otvorio kuću je ključ s kojim si on i gospodin ZŽRĆ otvarali ovu kuću, obojica su s njime otvarali ulazna vrata. Točno je da je stavio lokot na dvorišna vrata nakon Stjepanove smrti, jer su razni ljudi po saznanju njegove smrti počeli dolaziti i iskazivati neke svoje interese, a k tome jedna od vrata je on na taj način zaštitio da ih vjetar ne otvara. On je po saznanju da je NŽ umro ušao u ovu kuću svojim ključem, ista je bila u jako lošem stanju. Nikakve svoje stvari nije unio. Napominje da je u ovu kuću ulazio svih ovih 20 godina, a ne samo nakon Stjepanove smrti. On je bio u suposjedu ove kuće sa NŽ, slobodno je ulazio u istu, popili bi kavicu, družili se. Od kad je kupio ovu kuću u nju se ništa nije ulagalo, ona nema ni građevnu ni uporabnu dozvolu. NŽ je ostao u suposjedu ove kuće, iako ju je on kupio jer je tu ostao teret u korist Splitske banke, zbog čega se parničio sve do 2015. i smatrao je da će tako polučiti povoljniji uspjeh u sporu. Režije glase na NŽ, ali je on uknjiženi vlasnik. NŽ je sam spavao u ovoj kući, on sam nije spavao u ovoj kući.
20. Ocjenjujući iskaze svjedoka sud nalazi da su svjedoci KŽ, ĆŽ i EŽ iskazivali uvjerljivo, logično i životno, te im sud vjeruje u cijelosti.
20.1. Navedeni svjedoci su suglasno potvrdili tvrdnje tužiteljice da je pok. NŽ redovito dolazio iz Francuske u predmetnu kuću i ostajao mjesecima i da ga nitko nije smetao u posjedu predmetne kuće ili tjerao iz kuće, a da je u posjedu kuće bio sam, a 2019. godine i ranije je koristio kuću s tužiteljicom koja mu je supruga, s tim da je prema iskazu svjedoka KŽ zadnji put NŽ bio u kući u lipnju 2023. i prilikom odlaska je tom svjedoku ostavio ključeve kuće s kojim ključevima tužiteljica u listopadu 2023. godine nije mogla otključati predmetnu kuću. Svjedok ĆŽ je iskazivao da je pok. NŽ u svibnju 2023. otputovao u Francusku, a prije toga je osam mjeseci bio u predmetnoj kući, svjedok EŽ je posljednji put sa NŽ bio u predmetnoj kući početkom lipnja 2023. godine i navodi da je NŽ redovito dolazio u predmetnu kuću i koristio je. Ovdje je navesti da je svjedokinja HŽ, bivša supruga tuženika, potvrdila da je vidjela pok. NŽ u ljeto 2022. godine da koristi predmetnu kuću, a čak je i tuženik AŽ u stranačkom iskazu naveo da bi pok. NŽ ostajao i po mjesec dana u kući u [adresa].
20.2. Temeljem svih prednjih utvrđenja sud nema razloga ne vjerovati iskazu tužiteljice ZŽRĆ kada navodi da nema mogućnosti ulaska u ovu kuću jer je promijenjena brava, da joj je gospođa N rekla da je vidjela ovdje tuženika s dvije osobe da su promijenili brave na kući te su na postojeća dva ulaza u dvorištu stavili lokot i stavili prezime AŽ na poštanski sandučić. Njezin suprug joj je rekao da je on tu sam i nikad joj nije spomenuo da bi ga tko smetao u posjedu. Postupak razvoda se nije realizirao, a telefonski su se dogovorili prije Stjepanove smrti da će zajedno živjeti i da će se ona brinuti o njemu.
21. Sud ne vjeruje iskazu svjedokinje RŽ, bivše supruge tuženika, kada navodi da je spornu kuću koristila njezina obitelj, bivši suprug i djeca, ali je NŽ znao boraviti u toj kući jer mu je to unatoč njezinom protivljenju dozvolio njezin bivši suprug, a da su djeca sa svojim prijateljima znali i prespavati u ovoj spornoj kući kada je njihova kuća za iznajmljivanje bila puna. Iskaz ove svjedokinje je u suprotnosti s iskazima svjedoka kojima sud vjeruje, i to svjedoka KŽ, ŠŽ i EŽ, koji su izričito naveli da je NŽ bio sam u posjedu predmetne kuće i da ga nitko nije smetao u posjedu. Kako se radi o bivšoj supruzi tuženika s kojim ima zajedničku djecu, sud nalazi da je iskaz ove svjedokinje očito pristran u korist tuženika jer je zainteresirana da tuženik uspije u ovom postupku.
22. Jednako su neuvjerljive i nedokazane tvrdnje tuženika ZŽ da je bio u suposjedu predmetne kuće zajedno sa NŽ na način da je imao ključ kojim su, navodno, on i NŽ otvarali ovu kuću, da je tako slobodno ulazio u kuću, pa bi se on i NŽ družili i popili kavicu, ali da nije spavao u ovoj kući. Nelogično je i neuvjerljivo da bi se NŽ i tuženik družili, pili kavu i zajednički koristili kuću na opisani način jer su bili u vlasničkom sporu koji je prekinut radi smrti NŽ, a i neživotan je takav način korištenja, odnosno, posjeda kuće koji se sastoji od ulaženja u kuću radi druženja s posjednikom kuće, a da se pritom ne spava u kući i kuća se ne koristi na drugi način.
22.1. Također se ne mogu se prihvatiti tvrdnje tuženika da nije promijenio bravu na vratima kuće već da koristi isti ključ koji je imao NŽ. Naime, iz iskaza svjedoka KŽ proizlazi utvrđenje suda da tužiteljica nije mogla otvoriti vrata kuće s onim ključem kojeg je svjedoku KŽ dao NŽ kada je zadnji put boravio u [adresa] u lipnju 2023. otputovao u Francusku, a da je s tim istim ključem svjedok KŽ u srpnju 2023. normalno otvorio vrata predmetne kuće i da je sve u kući bilo u redu, dok je tužiteljica u stranačkom iskazu navela da joj je susjeda N rekla da je vidjela tuženika da s dvije osobe mijenja brave na kući. Osim toga, tuženik ne osporava da je sada u posjedu predmetne kuće i na sudskom očevidu je otključao vrata predmetne kuće, dok tužiteljica nije imala ključ nove brave i tuženik sam priznaje da je stavio lokote na dvorišna vrata. Kraj svega naprijed navedenog je zaključak suda da je tuženik promijenio bravu na vratima između srpnja i listopada 2023., a čime je tuženik počinio utuženo smetanje posjeda.
23. Prema tome, tužiteljica je temeljem rješenja o nasljeđivanju dokazala da je supruga i nasljednica pokojnog NŽ pa je s osnove nasljeđivanja dokazala svoju aktivnu legitimaciju.
23.1. Nadalje je iz provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je prednik tužiteljice NŽ posljednji, mirni i faktični posjednik predmetne nekretnine, te da je tuženik počinio predmetno smetanje posjeda.
24. Stoga je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica ovlaštena štititi svoj nasljednički suposjed od smetanja tuženika temeljem naprijed citirane odredbe čl. 27. ZV-a kojom je propisano u st. 1. da tko ima pravo na zaštitu od posjeda smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz naprijed citiranog čl. 21. st. 3. ovog Zakona. Stoga je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na zaštitu nasljedničkog posjeda na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici preda ključeve predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari, te mu zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće, sve kao u izreci ovog rješenja.
25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa), po kojima je tužiteljici valjalo priznati jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak zbog smetanja postupka u iznosu od 250 bodova, te za svaku daljnju radnju i to sastav podneska od 3. travnja 2024. 50 bodova, pristup na glavnu raspravu od 10. travnja 2024. 50 bodova, za sastav žalbe 100 bodova, ukupno 450 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.), te PDV od 25 %, što čini 1.125,00 EUR čemu treba pridodati predujam sudskog očevida od 464,53 EUR, sudsku pristojbu na tužbu od 66,36 EUR i na presudu od 66,36 EUR, tako da ukupni priznati parnični trošak tužiteljice iznosi 1.722,25 EUR.
25.1. Ovaj sud nije priznao tužiteljici zatraženi dvostruki iznos jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak radi ponavljanja postupka. Činjenica da je u ovomu postupku jednom već bila ukinuta odluka prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu ne znači da se nakon toga pred tim sudom vodio zasebni prvostupanjski postupak, pa da bi uslijed toga tužiteljici pripadalo pravo na dvije jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku - odvjetniku, jer se radi o jednom te istom postupku, pa stoga Tarifom nije ni propisano da bi odvjetniku pripadala posebna jednokratna nagrada za ponovljeni prvostupanjski postupak.
U Zadru, 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Maja Ivković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP-a.
DNA:
- Tužiteljici po punomoćniku
- Tuženiku po punomoćnici
