REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-222/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Filijala za osiguranje prijevoza i kredita iz Zagreba, Miramarska 22, protiv 1. tuženice ŽO iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika TO iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, 3. tuženika ŠO iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Vilajtović, odvjetnik u Zagrebu, 4. tuženika OO iz [adresa], kojeg zastupa punomoćniku Zoran Novaković, odvjetnik u iz Zagrebu, te 5. tuženika ĐO iz [adresa], radi isplate, odlučujući o reviziji 3. tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2081/2012-2 od 23. svibnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11029/03 od 25. travnja 2005., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Revizija 3. tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznos od 34.241,92 kune sa zateznom kamatom od 11. rujna 2000. do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od 1.380,00 kuna, sve u toku od 15 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.
3. Protiv drugostupanjske presude 3. tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalno pravnog ili postupovno pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi stavka 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.
7. Revident u reviziji naznačuje sljedeća pitanja:
"a) Je li 3. tuženik u obvezi vratiti tužitelju iznos od 34.241,92 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2000. do isplate?
b) Je li u konkretnom slučaju izvršen otpust duga?".
8. U sadržaju revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi u istoj ili različitoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.
8.1. Međutim, da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno navesti da je riječ o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8.2. Naprotiv, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
9. Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.
10. Stoga je reviziju 3. tuženika na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
