REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-844/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 (za Ministarstvo financija), koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, protiv tuženika MINERAL KAMEN d.o.o., Ogulin, Bukovnička 35/1, OIB 57393145470, kojeg zastupa stečajni vjerovnik ADRIA RIJEKA d.o.o. Rijeka, Užarska 28, OIB 07638053150, kao pravni sljednik HYPO GROUP d.o.o., Rijeka, Užarska 28, OIB 04938014535, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28 i stečajni vjerovnik ADRIA KONSTRUKT d.o.o., Brod Moravice, Zavrh 9, OIB 78250246578, kojeg zastupa punomoćnica Suzana Trputac, odvjetnica u Rijeci, Užarska 28, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine odlučujući o reviziji ADRIA RIJEKA d.o.o. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4938/2021-6 od 9. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2204/2020-23 od 9. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija ADRIA RIJEKA d.o.o. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem ovog suda broj Revd-3354/2022-2 od 4. travnja 2023. dopušteno je stečajnom vjerovniku tuženika osporavatelja Adria Rijeka d.o.o. u odnosu na pravna pitanja:
„1. Može li Republika Hrvatska imati svojstvo stečajnog vjerovnika (osobnog vjerovnika) prema stečajnom dužniku kao poslodavcu i tražbinu s osnova poreza i doprinosa koji čine bruto plaću radnika?
2. Može li se osporavatelja, koji u parnici nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika, osuditi na plaćanje troškova parničnog postupka i sudskih pristojbi?“
2. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da su osnovane tražbine tužiteljice I. višeg isplatnog reda u iznosu od 422.811,15 kn te II. višeg isplatnog reda u iznosu od 562.978,70 kn, prijavljene u stečajnom postupku nad tuženikom, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem St-2775/19.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti tražbina tužiteljice I. višeg isplatnog reda u iznosu od 106.056,30 kn i II. višeg isplatnog reda u iznosu od 25.410,00 kn, prijavljene u stečajnom postupku nad tuženikom, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem St-2775/19.
III. Nalaže se zastupnicima po zakonu tuženika, stečajnom vjerovniku Hypo Group d.o.o. i stečajnom vjerovniku Adria Konstrukt d.o.o., naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 36.071,52 kn, na jednake dijelove, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 48.668,48 kn, kao neosnovan.
V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.“
3. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I., III. i V. izreke.
4. Protiv drugostupanjske presude ADRIA RIJEKA d.o.o. je podnio reviziju u kojoj ističe da je drugostupanjski sud u odnosu na postavljena pitanja zauzeo pogrešna pravna shvaćanja pa stoga predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
9. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje tražbine tužiteljice I. višeg isplatnog reda u iznosu od 528.867,45 kn te II. višeg isplatnog reda u iznosu od 588.388,71 kn, osporenih u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom od strane stečajnih vjerovnika koji zastupaju tuženika u ovoj parnici. Tužiteljica je povukla tužbu za iznos od 429.103,74 kn kao tražbine I. višeg isplatnog reda.
10. Nižestupanjski su sudovi zaključili da je tužitelj osobni vjerovnik stečajnog dužnika jer je Porezna uprava samostalna upravna organizacija u sastavu Ministarstva Financija te je prema čl. 3 st. 1. t. 1. i 11. Zakona o poreznoj upravi dužnost Porezne uprave da prikuplja, evidentira, obrađuje i provjerava podatke bitne za utvrđivanje porezne osnovice i naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja, kao i da obavlja poslove naplate i ovrhe poreza, doprinosa i drugih javnih davanja.
11. Budući da je navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova sukladno pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda (primjerice br. Rev-578/2022 od 8. listopada 2024.), to revident u reviziji neosnovano pobija navedeni zaključak nižestupanjskih sudova kao nepravilan.
12. Nadalje, pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova u pogledu pitanja tko je dužan snositi parnični trošak u ovom postupku.
12.1. Naime, obzirom da je stečajni upravitelj tuženika priznao tražbinu a osporili je stečajni vjerovnici koji po zakonu zastupaju tuženika u ovoj parnici, to su pokretanje i vođenje parnice uzrokovali stečajni vjerovnici pa su stoga oni i dužni snositi troškove tužiteljice (čl. 156. st. 2. ZPP-a).
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a i čl. 390. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
