REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-908/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JNR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika I. Osnovne škole Bjelovar, Bjelovar, Ulica Željka Sabola 14, OIB 20465040737, kojeg zastupa ravnateljica JN, dipl. učiteljica, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-525/2022-2 od 15. srpnja 2024. u dijelu kojim je njime djelomično preinačena odluka o naknadi parničnih troškova iz presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Pr-1875/2021-13 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja, u dijelu kojom je njime odlučeno o troškovima ovoga postupka, naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, zbog pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena člancima 3., 14. i 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila pitanje koje glasi: „Obzirom na odredbe čl. 151. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 265/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) da li je pravilna i zakonita odluka suda kada prilikom odlučivanja o parničnom trošku stranke ne dosuđuje trošak postupka nastao nakon što je postupak pokrenut pred sudom nadležnim za tuženika, a koji je postupak naknadno vođen pri stalnoj službi nadležnog suda?“. Iz sadržaja prijedloga proizlazi da tužiteljica postavljenim pitanjem problematizira shvaćanje drugostupanjskoga suda prema kojem joj ne pripada naknada troškova za putovanje njena punomoćnika, odvjetnika, iz mjesta sjedišta suda, gdje je i sjedište njegova odvjetničkoga ureda, u mjesto gdje se nalazi stalna služba prvostupanjskoga suda kojoj je predmet dan u rad, kao i troška njegova „izbivanja iz pisarnice“.

4.2. U vezi s problematikom na koju se odnosi naznačeno pitanje drugostupanjska je presuda zasnovana na pravnome shvaćanju koje je u skladu sa shvaćanjem ovoga suda izraženome u više odluka, pa je tako u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev 501/2023-2 od 30. kolovoza 2023. na revizijsko pitanje sadržajno isto predmetnome („Ima li tužitelj pravo na naknadu troškova postupka nastalih jer je postupak vođen u stalnoj službi nadležnog suda izvan sjedišta suda?“) odgovoreno: „Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u nizu odluka (primjerice u odluci broj Revr- 340/14od 29. rujna 2015.) u pravilu trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja.“.

4.3. Zato se ne radi o važnome pitanju u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP pa je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5. Kako ovaj sud smatra da materijalno pravo na koje se odnosi predmetno pitanje nije pogrešno primijenjeno, ne proizlazi niti to da je tužiteljica učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava na koja se u prijedlogu poziva pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek