REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-937/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, K. Zvonimira 19, protiv I-tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri, u Zagrebu i II-tužene BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-694/24-2 od 11. prosinca 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 418/2021-33 od 9. rujna 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-694/24-2 od 11. prosinca 2024., u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-418/2021-33 od 9. rujna 2024., na način da tužiteljici nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.762,50 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
"1. Radi li se o pogrešnoj primjeni materijalnog prava sadržanog u odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a ako prilikom donošenja odluke o trošku drugostupanjski sud nije vodio računa o osnovi tužbenog zahtjeva, već samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva?
2. Radi li se o pogrešnoj primjeni materijalnog prava sadržanog u odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a ako prilikom donošenja odluke o trošku drugostupanjski sud nije omjer uspjeha u parnici ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nego prema tužbenom zahtjevu iz tužbe?
3. Kada je tužiteljica tijekom postupka povukla dio tužbenog zahtjeva tj. smanjila ga je, a troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva nisu veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva ima li tuženik pravo na dosudu troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva?
4. Je li tuženik dužan naknaditi tužitelju u cijelosti trošak financijskog vještačenja kojemu je makar i za djelomičan uspjeh u postupku bilo potrebno provesti to vještačenje i u cijelosti podmiriti naloženi mu trošak financijskog vještačenja?"
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-694/24- 2 od 11. prosinca 2024., u dijelu u kojem je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-418/2021-33 od 9. rujna 2024., na način da tužiteljici nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.762,50 EUR, podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), postavivši četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Radi li se o pogrešnoj primjeni materijalnog prava sadržanog u odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a ako prilikom donošenja odluke o trošku drugostupanjski sud nije vodio računa o osnovi tužbenog zahtjeva, već samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva?
2. Radi li se o pogrešnoj primjeni materijalnog prava sadržanog u odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a ako prilikom donošenja odluke o trošku drugostupanjski sud nije omjer uspjeha u parnici ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nego prema tužbenom zahtjevu iz tužbe?
3. Kada je tužiteljica tijekom postupka povukla dio tužbenog zahtjeva tj. smanjila ga je, a troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva nisu veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva ima li tuženik pravo na dosudu troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva?
4. Je li tuženik dužan naknaditi tužitelju u cijelosti trošak financijskog vještačenja kojemu je makar i za djelomičan uspjeh u postupku bilo potrebno provesti to vještačenje i u cijelosti podmiriti naloženi mu trošak financijskog vještačenja?"
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, jer pobijana odluka o parničnom trošku odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u odlukama Rev-181/24, Rev-229/22, Rev-80/22, Rev-x-254/14, Rev-229/22, Rev- 994/21, Rev-473/23, Rev-473/23.
4. Budući da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu, te da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug