REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4755/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ć [adresa], koju zastupa Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 25/2021-5 od 7. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-442/2019-32 od 16. prosinca 2020., na sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivajući se na različitost sudske prakse ili nepostojanje odluka ovog suda, naznačio slijedeća pravna pitanja:
„(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(iv.) Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja primjenom čl. 186. b. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), nakon zaključenja prethodnog postupka?
odnosno
Protivi li se Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) odluka suda kojom je prethodni postupak zaključen prije nego je tužbeni zahtjev dostatno određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019)?
(v.) Je li ništetna ugovorna odredba kojom je u potrošačkom ugovoru o kreditu ugovorena anuitetna mjesečna otplata kredita (i kamata) u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa prema srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja?
odnosno
Je li počinjenja bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe iz potrošačkog ugovora o kreditu? “.
4. Prijedlog u tom dijelu nije osnovan.
5. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda.
5.1. Prvo pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr. i nije potrebno preispitivati sudsku praksu.
5.2. Drugo pitanje koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., te Revd-5086/2022 od 11. siječnja 2023.), pa ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.3. U odnosu na treće pravno shvaćanje izraženo je u odluci poslovni broj Rev- 308/2022 od 19. travnja 2022.:
„Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“.
5.4. U odnosu na četvrto pitanje nije ispunjena pretpostavka razloga važnosti te se upućuje na ovosudnu odluku Rev-587/2024-2 od 29. svibnja 2024. u kojoj je u odlomku 12. rečeno:
„Naime, u situaciji kada tužitelj tijekom cijelog postupka potražuje povrat utuženog iznosa iz iste činjenične osnove te da tijekom postupka nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, odnosno da nije mijenjana ni činjenična ni pravna osnova tužbenog zahtjeva to nije došlo do preinake tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP- a i do zastarijevanja tužiteljeve tražbine, jer izmjena valute u takvoj pravnoj situaciji, ne predstavlja preinaku tužbe.“.
5.5. U odnosu na peto pitanje nisu određeno izloženi adekvatni razloge važnosti (sam predlagatelj navodi da o tome nema prakse ovog suda, što nije, sam za sebe, razlog važnosti iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP). Utvrđenje ništetnosti niti nije dio izreke, a u obrazloženju odluke obrazlaže se ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli i ne govori se o ništetnosti odredbe o anuitetnoj mjesečnoj oplati (u kunskoj protuvrijednosti).
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
7. Predlagatelj ističe u prijedlogu da su ostvarene pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP - da su mu zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8.1. Tako se tuženik poziva da su mu ona povrijeđena, u biti, upravo vezano uz pitanja primjene procesnog i materijalnog prava koja se ogledaju u prethodno naznačenim pravnim pitanjima. Radi svega toga da mu je povrijeđeno pravo i na pravično suđenje i na djelotvoran pravni lijek te jednakost svih pred zakonom.
8.2. U svezi svih tih predlagateljevih tvrdnji za napomenuti je da pozivanje sudova na presudu iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača je pravilno postupanje jer upravo prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača(„Narodne novine“, br. 96/03., „Narodne novine“, 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13, „Narodne novine“, 41/14., 110/15. i 14/19.), u kojima je postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača reguliran, određeno je da odluka suda donesena u tom postupku obvezuje ostale sudove, pri čemu je odredbom 502.c ZPP, koji Zakon se supsidijarno primjenjuje, određeno da se tužitelj u individualnoj parnici radi naknade štete ili isplate može pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa) te da su sudovi u tom slučaju vezani za utvrđenja u parnici u kojoj će se tužitelj na njih pozvati. Stoga nije bilo mjesta posebnom raspravljanju i utvrđenjima te time i opterećivanju sudskih odluka onim razlozima obrazloženja o onim utvrđenjima proizašlim iz presude o zaštiti kolektivnih interesa potrošača, već je dovoljno na ista se pozvati, pa je u nižestupanjskim odlukama ispoštovano mjerilo relevantnosti i dostatnosti. Nadalje, u odnosu na ostala sporna pravna pitanja koja nisu bili predmet kolektivne zaštite uočava se da su u odnosu na njih nižestupanjski sudovi dali pravilne, potpune, dostatne i relevantne razloge pa tako i za prigovore tuženika, uključujući i žalbene prigovore. Stoga se ne nalazi razloge koji bi upućivali da bi bile počinjene teške postupovne povrede. Jednako tako nalazi se da je materijalno pravo pravilno primijenjeno i u odnosu na pitanje zastare, kamata, zabranu revidiranja ništetne odredbe potrošačkog ugovora itd.).
9. Stoga je u tom dijelu prijedlog, koncipiran prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, odbačen, jer nije učinjena vjerojatnost postojanja teških povreda postupovnog prava i u primjeni materijalnog prava, sukladno ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
