Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-124/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika Osnovna škola Pavleka Miškine, Zagreb, Sveti Duh 24, OIB: 85286272245, zastupanog po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku iz Zagreba, Medulićeva 9, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2987/2019-38 od 21. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2987/2019-38 od 21. studenoga 2022. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2987/2019-38 od 21. studenoga 2022. odlučeno je:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika [broj], [broj] od 6. rujna 2019. nedopuštena te da predstavlja daljnje uznemiravanje tužiteljice od strane tuženika.

II/ Poništava se Odluka tuženika [broj], [broj] od 6. rujna 2019.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn / 331,81 eur¹, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen u žalbi ili ukine. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen dio zahtjeva za naknadom troškova postupka, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen u žalbi ili ukine.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem odluke poslodavca o otkazu nedopuštenom, naknada štete i naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

- tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika od 2006. kao pomoćni radnica u kuhinji u kojoj se priprema i poslužuje hrana za školsku djecu;

- godine 2012. na radno mjesto kuhara primljen je LI, a nakon nekog vremena došlo je do uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja tužiteljice od strane kuhara LI;

- tužiteljica je zatražila sudsku zaštitu koja joj je doista pružena donošenje prvostupanjske presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 5208/2018 od 18. travnja 2019., preinačene presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovnog broja Gž R-110/2019, od 4. srpnja 2019, kojima je utvrđeno da je tužiteljica bila uznemiravana na radnom mjestu te naloženo tuženiku zaštiti dostojanstvo tužiteljice za vrijeme obavljanja posla tako da tužiteljici osigura uvjete rada u kojima neće biti izložena uznemiravanju, kao i da poduzme preventivne mjere radi osiguranja navedenih uvjeta, uz nalog tuženiku da tužiteljici isplati iznos naknade štete te uz nadoknadu parničnih troškova, s tim da je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se tražilo utvrđenje da je tužiteljica bila diskriminirana te kojim se od tuženika tražilo da osigura uvjete rada u kojima tužiteljica neće biti izložena spolnom uznemiravanju, pri čemu je djelomično odbijen i novčani dio zahtjeva;

- izvršavajući nalog iz gornjih presuda tuženik je 6. rujna 2019. donio Odluku kojom je organizirao rad na način odredivši kako će ZI raditi od 5.00 do 13.00 sati, a tužiteljica od 13.30 do 21.30 sati;

- po stajalištu tužiteljice tuženik nije izvršio sudski nalog kad je donio Odluku od 6. rujna 2019. kojom je odredio da tužiteljica radi poslijepodne, dok je osoba koja je počinila uznemiravanje nastavila raditi ujutro, te kako je takvom odlukom tuženik postupio protivno spomenutoj pravomoćnoj presudi, smatrajući da se istom tužiteljica dodatno "viktimizira i šikanira", tj. stavlja u nepovoljniji položaj od njezinog "napadača" te u nepovoljniji položaj od onoga kojeg je imala prije pravomoćne presude, na koji način da se tužiteljica i nadalje uznemirava te joj se vrijeđa dostojanstvo s tim da posljedično trpi i daljnje zdravstvene posljedice;

- tužiteljica je od svibnja 2019. kontinuirano na bolovanju, te faktično nije ni radila prema Odluci od 6. rujna 2019.;

- tužiteljica zahtjeva da se u ovom postupku spomenuta odluka utvrdi nedopuštenom te poništi, uz utvrđenje da ista predstavlja daljnje uznemiravanje tužiteljice od strane tuženika, te uz naknadu neimovinske štete od 5.000,00 kuna.

6. Na ove činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 7. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje: ZR) i čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08, 112/12, dalje: ZSD), te odlučio kao u izreci osporene presude.

7. Sud je prvog stupnja nije pravilno niti potpuno utvrdio bitne činjenice pa posljedično nije ni pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Sud prvog stupnja smatra kako u ovom postupku nije dokazana osnovanost zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim odnosno poništenje sporne Odluke od 6. rujna 2019, odnosno nije utvrđeno da bi ista predstavljala daljnje uznemiravanje prema tužiteljici.

9. Prvostupanjski sud smtara kako je tuženik ispunio svoju obvezu naloženu presudom poslovni broj Pr-5208/2018 od 18. travnja 2019. preinačenu presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž R-110/2019 od 4. srpnja 2019. kad je donio Odlukom od 6. rujna 2019., odlučujući da ZI, kuhar, radi ujutro, a tužiteljica, pomoćni radnik u kuhinji, poslijepodne. Prvostupanjski sud smatra kako su neosnovani navodi tužiteljice da bi takav raspored rada bio objektivno posebno otegotan za nju, s obzirom da po prirodi stvari (pribavljanje i preuzimanje namirnica, priprema obroka i dr.) kuhar mora biti prisutan na radnom mjestu u jutarnjim satima, dok se poslovi pomoćnog kuhinjskog radnika mogu obavljati i poslijepodne. Nesporno je kako je tužiteljica poslove kuhinjskog pomoćnog radnik (a što proizlazi i iz ugovora o radu od 2. studenoga 2006.) obavljala i ranije. Također iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da škola po prirodi stvari radi do večernjih sati, uključivo i nastavnike koji se zadržavaju do 20.00 sati, pa i duže, a tehnička služba ostaje do 22.00 sata, tako da radno vrijeme u tom razdoblju (predmetna Odluka za tužiteljicu predviđa radno vrijeme do 21.30 sati) ne predstavlja izuzetak niti bi se navedeno moglo smatrati diskriminatornim, uznemiravajućim ili viktimizirajućim po tužiteljicu. Uz to, iz presude poslovni broja Pr-5208/2018, a niti drugdje, nije određeno da se FI mora otkazati ugovor o radu. Tuženik nije smatrao da FI valja otkazati ugovor o radu pa ovaj i dalje radi kod tuženika. Takvo postupanje tuženika se po ocjeni prvostupanjskog suda ne može smatrati diskriminatornim ili uznemiravajućim, budući da se isto ne nalaže tuženiku pravomoćnom sudskom presudom, a sam tuženik nije utvrdio da bi postojali razlozi za otkazivanje ugovora o radi imenovanom. Tuženik smatra kako je organizacija rada zahtjeva nužnost da kuhar radi tijekom jutra pa nije bilo ni moguće odrediti da ZI radi u poslijepodnevnoj smjeni.

10. Ovaj viši sud smatra kako je izloženo shvaćanje preuranjeno jer nije utvrđen niz važnih činjenica koje su odlučne za donošenje zaključka da li je poslodavac osporenom odlukom postupio na zakonit način. Žalbeni razlozi tužiteljice dovode u pitanje pravilnost i cjelovitost utvrđenih činjenica. Presudom Pr-5208/2018 od 18. travnja 2019., preinačenom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovnog broja Gž R-110/2019 od 4. srpnja 2019, utvrđeno je kako je tužiteljica uznemiravana na svom radnom mjestu, kako je to uznemiravanje vršio njen radni kolega ZI, a poslodavcu je naloženo da zaštiti dostojanstvo tužiteljice, da tužiteljici osigura uvjete rada u kojima neće biti izložena uznemiravanju i da poduzme preventivne mjere radi osiguranja navedenih uvjeta. Na poslodavcu je odluka o tome kako će izvršiti ovaj sudski nalog. Poslodavac zbog ove odluke nije, doduše, u obvezi otkazati FI ugovor o radu, ali je morao uzeti u obzir kako je tužiteljica žrtva uznemiravanja i u najmanju ruku zatražiti njeno mišljenje o budućoj organizaciji posla.

11. Zasad nije sigurno utvrđeno da li je sporni način organizacije rada tužiteljice, kao žrtve, i kuhara U, kao uznemiravatelja, jedini moguć s obzirom na radna mjesta involviranih. Nije utvrđeno koliko uopće radnika radi u kuhinji, da li je ZI jedini kuhar ili kuhara ima više (spominje se razlikovanje između kuhara i pomoćnog kuhara), koliko je zaposleno pomoćnih kuhinjskih radnika, da li je moguće da tužiteljica i ZI rade barem naizmjenično u prijepodnevnoj i poslijepodnevnoj smjeni. Odnosno da li je moguća neka druga organizacija radnog vremena. Ako je kuhara više, onda nije nužno da ZI radi uvijek prijepodne. Mada je organizacija posla autonomna odluka poslodavca, ovdje se radi o obvezi poslodavca da spriječi uznemiravanje radnika, pa ako je već odlučio kako uznemiravatelju neće otkazati ugovor o radu, onda je ta njegova autonomna odluka ograničena sprječavanjem uznemiravanja.

12. Stoga je valjalo po čl. 370. rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje jer ovaj viši sud smatra da radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

13. U ponovnom suđenju sud će prvog stupnja izvesti sve dokaze predložene na bitne okolnosti. ocijeniti dokaze i utvrditi bitne činjenice, uključujući i one ne koje mu je skrenuta pažnja ovim rješenjem, te potom na utvrđene činjenice primijeniti materijalno pravo i donijeti novu zakonitu odluku.

14. Kako ishod postupka još nije poznat valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka. Po čl. 166. st. 3. ZPP o svim troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević