Poslovni broj: Usž-759/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, u upravnom sporu tužitelja CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, Predsjednika, Zagreb, Trg svetog Marka 2, radi nedonošenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-88/2025-2 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-88/2025-2 od 23. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja, jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da ukoliko je tuženik vladina organizacija temeljem članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. – dalje: ZUP) je dužan predmet zaprimiti i riješiti po pravilima upravne stvari. Ukoliko je sud eventualno utvrdio da je podnositelj pogrešno podnio tužbu upravnom sudu, jer tuženik ne odlučuje u upravnom postupku, u tom slučaju sud je bio dužan utvrditi koji je sud nadležan i proslijediti mu tužbu u nadležan rad sve temeljem članka 44. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Podnositelj temeljem članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ima ustavom zajamčeno pravo na sudsku kontrolu postupanja ili odlučivanja javnopravnog tijela. Ističe da je navedenim rješenjem sudac počinio kazneno djelo na način što je prekoračio svoje ovlasti radi prouzrokovanja štete podnositelju. Naime, ispitivanjem prethodnog pitanja uzeo je pravno-relevantno činjenično stanje koje je podveo pod proizvoljnu interpretaciju članka 2. stavka 1. ZUP- a, te je na taj način stvorio proizvoljne pretpostavke koje je podveo pod članak 3. i 46. ZUS-a. Time je prouzročio štetu podnositelju na način da ga je spriječio u dobivanju odgovora od tuženika. Podnositelj je mislio da je tuženik vladina organizacija javnopravno tijelo i ovlaštenik javnog prava Republike Hrvatske i podnio mu je predstavku, a tuženik nije dao odgovor od kojeg je podnositelj zatražio pravnu zaštitu od suda, jer je mislio na temelju izvora objektivnog prava da ima pravo na to. Podnositelj zahtijeva od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništavanje osporavanog rješenja sa dostavljanjem dokaza podnositelju da je Republika Hrvatska ispunila međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3. 5., 6. i 9. (Prilog VII.) ("Službeni list Europske unije", L300/89. od 9. studenog 2023.).
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 12. prosinca 2024. podnio prigovor tuženika protiv Odluke o izboru deset novih sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske u dijelu izbora sudaca ABC, ABC, ABC i ABC, s obzirom na to, kako tvrdi, da je žrtva zločinačkog udruženja, te da je zatražio upravno-sudsku zaštitu zbog šutnje uprave, a budući da tuženik nije u zakonskom roku odlučio o njegovom prigovoru. U konkretnom slučaju sporno je pitanje je li odluka tuženika, kojom bi bilo odlučeno o tužiteljevom prigovoru, može biti predmet ocjene u upravnom sporu. Dakle, u konkretnom slučaju je u biti riječ je li riječ o odluci javnopravnog tijela čiju se zakonitost razmatra unutar upravno-sudske kontrole i je li posljedično tome riječ o "šutnji uprave".
5. Prema ocjeni i ovog Suda u konkretnom predmetu nije riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o ikakvim pravima, obvezama i pravnim interesima tužitelja na području upravnog prava u smislu odredbe članka 3. ZUS-a i članka 2. stavka 1. ZUP-a.
Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o odluci koja bi bila predmet ocjene u upravnom sporu i o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravno-sudska zaštita.
6. Kako u konkretnom slučaju, i prema ocjeni ovoga Suda, nije riječ o upravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. ZUP-a, a niti tuženik u konkretnom predmetu može biti tuženik, kako je to definirano člankom 19. ZUS-a, pravilno je temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. i 7. ZUS-a tužba odbačena kao nedopuštena.
7. S obzirom da tužitelj u žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, a niti su osnovani razlozi kojima upire na povredu ustavnih prava, konkretno prava na pristup sudu, ovaj Sud je ocijenivši je neosnovanom, žalbu tužitelja odbio na temelju 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
