Poslovni broj: Usž-3725/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S.G. PROMET d.o.o., Ulica Ivane Brlić-Mažuranić 11, Zagreb, OIB: 21612485483, kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 22, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Odjela za dvostranačke postupke, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BROKERS FRUITS, S.A., C/ Sant Domenech 71 - 1o Izquierda Castelló 46270-Valencia, Španjolska, Kraljevina Španjolska, zastupane po opunomoćenici Maji Bilić Paulić, odvjetnici u Zagrebu, Kružna ulica 48, radi proglašavanja ništavim registracije industrijskog dizajna, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3797/22-14 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3797/22-14 od 20. lipnja 2024 .

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-381-05/2020-010/0001, URBROJ:559- 04/2-22-023 od 15. studenog 2022. (točka I. izreke), odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora (točka II. izreke) i naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak spora (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe i proglašen ništavim registrirani industrijski dizajn s naznakom proizvoda „grafički dizajn (dvodimenzionalni)“ broj D20200001, nositelja S.G. PROMET d.o.o., ovdje tužitelja.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da se prvostupanjski sud stavio u poziciju sudskog vještaka i prosječnog potrošača i donio zaključak koji nije bio ovlašten donijeti, odnosno u obrazloženju je naveo da postoje utvrđene sličnosti između žiga i osporenog industrijskog dizajna, a koje sličnosti je sam sud uočio. Sud nije prosječni potrošač ni vještak koji ima potrebna znanja za odlučivanje o sličnostima i razlikama osporenog industrijskog dizajna i žiga pa je trebalo provesti dokaz vještačenjem, kako je to tužitelj predlagao, a sud odbio kao nesvrsishodno. Zainteresirana osoba je ishodila poništenje industrijskog dizajna dovođenjem u zabludu tuženika jer je dostavila fotografije naljepnica koje su u suprotnosti s vlastitim žigom. Osim toga, već iz naziva tužiteljevog industrijskog dizajna i zaštićenog žiga zainteresirane osobe vidljivo je da postoji razlika i to u veličini slova, osjenčanih slova (kose pruge) koje ima zaštićeni žig, ali ne i industrijski dizajn tužitelja i različite boje pozadine. U odnosu na životinje, zaštićeni žig ima karikaturu lava sa zvjezdicama oko sebe, a industrijski dizajn ima medvjeda koji je gurnuo glavu kroz grmlje, ispod kojeg se nalaze rajčice i nije nacrtan u obliku karikature i nema oko sebe zvjezdice. Nadalje, zaštićeni žig s desne strane ima maštovit pečat ili kokardu (ukrasnu mašnu), dok industrijski dizajn ima naziv Croatia s reljefnim prikazom države okružen zvjezdicama. Ustraje u navodima da se radi o zaštićenom žigu i industrijskom dizajnu kod kojih postoje sličnosti, ali su iste marginalne i neznatne (a što je i zainteresirana osoba navela tijekom spora), odnosno razlike između njih su dovoljno izražene da ne bi trebale dovesti do zablude kod prosječnog potrošača. Konačno, navodi da je vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju procjenjiva, slijedom čega je pogrešna i odluka o troškovima spora koji su dosuđeni kao da se radi o neprocjenjivom predmetu. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu radi provođenja vještačenja, alternativno preinačiti točku III. izreke pobijane presude, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.1. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, u bitnom navodi da je sud slobodan u odlučivanju hoće li provesti predložene dokaze, a u konkretnom slučaju je prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja opravdano odbio kao nesvrsishodan. Tuženik je osporenu odluku donio na temelju ispravno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava, uzevši u obzir sve relevantne okolnosti i dokaze. Pojašnjava da je, kao nositelj ranijeg prava koji proizlazi iz međunarodne registracije njegova žiga s važenjem na području Republike Hrvatske, imala zakonsko pravo zabraniti uporabu osporavanog industrijskog dizajna koji nije ni mogao steći pravnu valjanost jer je u njegovu stvaranju korišten znak razlikovanja zainteresirane osobe, odnosno njezin žig. Tužitelj i zainteresirana osoba su bili u dugogodišnjem poslovnom odnosu koji se sastojao od uvoza i distribucije naranči iz Španjolske u Hrvatsku, a koje su bile označene zaštićenim znakom zainteresirane osobe. Što se tiče navodnog priznanja zainteresirane osobe o neznatnim i marginalnim razlikama, kako to tužitelj tvrdi u žalbi, valja ukazati da je ključan ukupan dojam koji suprotstavljeni znakovi ostavljaju na prosječnog potrošača, a oni se ne promatraju fragmentirano, već cjelovito u svojoj ukupnosti pa stoga postoji visoka razina rizika za stvaranje zablude o podrijetlu proizvoda označenih suprotstavljenim znakovima kod prosječnog potrošača. Neosnovani su i žalbeni prigovori glede odluke o troškovima spora. Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.

8. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je, nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti stajališta i zaključke tuženika da je tužitelj nedopušteno koristio znak iz ranijeg žiga zainteresirane osobe pod brojem IR 735808B u figurativnom obliku u stvaranju dizajna za proizvode slične namjene – grafički dizajn (dvodimenzionalni) u svrhu plošnog prikaza naljepnice, a što, sukladno odredbi članka 44. stavka 2., 3. i 7., u vezi odredbe članka 9. stavka 1. točke 5. Zakona o industrijskom dizajnu („Narodne novine“, broj: 173/03., 76/07., 30/09., 49/11. i 46/18., dalje: Zakon), predstavlja razlog za proglašenje ništavim registracije industrijskog dizajna, broj D20200001, nositelja S.G. PROMET d.o.o.

10. Navedenim zakonskim odredbama propisano je da će tuženik, na zahtjev osobe čije je pravo povrijeđeno, proglasiti ništavim industrijski dizajn ako nisu postojali uvjeti za registraciju industrijskoga dizajna predviđeni Zakonom, konkretno ako je u stvaranju dizajna korišten znak razlikovanja, a nositelj toga ranijega prava imao je pravo zabraniti takvu upotrebu, a što je ovdje slučaj.

11. Tuženik je jasno naveo da je, u konkretnom slučaju, raniji poslovni odnos tužitelja i zainteresirane osobe na tržištu Republike Hrvatske od utjecaja na dovođenje u vezu mogućnosti korištenja ranijeg žiga za izradu grafičkog dizajna, odnosno da se može prepoznati namjera tužitelja da kasnijom prijavom industrijskog dizajna sličnog sadržaja nastavi koristiti osporeno pravo u svojim tržišnim aktivnostima u gospodarskom prometu.

11.1. Pri tom je tuženik valjano obrazložio da je prikaz izraza MA-ER u osporavanom industrijskom dizajnu u toj mjeri dominantan u ukupnom prikazu registriranog dizajna te upućuje kupca na naziv proizvoda, a ne na vizualni doživljaj, kao i da upućuje na sadržaj figurativnog natpisa iz ponude određenog proizvoda, u konkretnom slučaju voća (predmet prodaje obje stranke). Osim toga, obrazloženo je da je velika vjerojatnost dovođenja u vezu prikaza iz dizajna (MA-ER) i žiga (MA-YER) jer je tipično ispisana riječ bez izrazite stilizacije dominantan element dizajna etikete, dok su ostali elementi dizajna etikete manje značajni ili manje uočljivi.

12. Kako se ukupni dojam kasnije nastalog plošnog (dvodimenzionalnog) grafičkog dizajna zaštićenog osporavanim industrijskim dizajnom D20200001 ne razlikuje od ukupnog dojma korisnika oblikovanog znaka iz žiga IR 735808B u figurativnom obliku, odnosno nedostaje mu individualni karakter, a imajući u vidu raniji poslovni odnos stranaka, to je tuženik osnovano zaključio da je tužitelj nedopušteno koristio znak iz žiga IR 735808B MA-YER u figurativnom obliku u stvaranju svog grafičkog dizajna broj D20200001.

13. Obzirom da je, u pravilno provedenom postupku, utvrđeno da postoje razlozi za proglašavanje ništavim registriranog industrijskog dizajna nositelja tužitelja, koje razloge je tuženik valjano obrazložio, to je prvostupanjski sud osnovano odbio tužbeni zahtjev.

14. Tužitelj niti u žalbi nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude jer, u bitnom, iznosi iste prigovore koje je isticao u tužbi, tijekom upravnog spora i upravnog postupka, a koje prigovore je već otklonio tuženik sa zaključcima koji su razložno obrazloženi i s kojima je suglasan i ovaj Sud, jer imaju podlogu u podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Obzirom na naprijed navedeno, pravilna je odluka prvostupanjskog suda da je izvođenje predloženih dokaza (saslušanje svjedoka, provođenje vještačenje), u konkretnom slučaju, nesvrsishodno jer, i po ocjeni ovog Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari.

15. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Neosnovan je prigovor tužitelja kojim osporava odluku o troškovima spora, odnosno upire na procjenjivost vrijednosti predmeta spora, jer se, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. ZUS-a, u postupku u upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

17. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troška njezina sastava.

18. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer taj podnesak, kao procesna radnja, po ocjeni ovog Suda, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se navedeni trošak, u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.

19. Iz navedenih razloga, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS- a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović