Poslovni broj: Usž-672/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, zastupnice OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2640/2024-2 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2640/2024-2 od 13. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2640/2024-2 od 13. siječnja 2025. odbačena je tužba tužitelja izjavljena radi šutnje uprave pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjski sud, ukoliko je utvrdio da je on pogrešno podnio tužbu prvostupanjskom sudu, u tom slučaju bio dužan utvrditi koji sud je nadležan i proslijediti mu tužbu u nadležan rad, a na temelju odredbe članka 44. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, iz razloga što on temeljem članka 46. Ustava Republike Hrvatske ima Ustavom zajamčeno pravo na dobivanje odgovora što u ovom slučaju nije dobio niti od tuženika niti od suda. Smatra da sukladno odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave te Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi su utvrđeni poslovi određivanja prinudnog upravitelja nekretninama na pravnom temelju članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te ne pripadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Ističe da postupak donošenja odluke o imenovanju prinudnog upravitelja iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije propisan niti jednim zakonom. Zatražio je da ovaj Sud poništi rješenje prvostupanjskog suda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Tužitelj je pokrenuo upravni spor radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku jer je izjavio prigovor na pravnom temelju članka 155. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) radi neizdavanja obavijesti u propisanom roku u odnosu na zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
5. Prema odredbi članka 155. stavka 1. ZUP-a javnopravno tijelo dužno je obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja i o zaštiti njezinog prava i pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izdao obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.
6. Tumačenje primjene odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije postupanje u smislu naprijed navedene odredbe članka 155. ZUP-a jer se ne radi o postupanju koje ima neposredan učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, a niti se radi o postupanju u određenoj upravnoj stvari kako ima u vidu odredba članka 2. ZUP-a na koju osnovano upire prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja.
7. Imajući na umu navedeno prigovor tužitelja podnesen na temelju odredbe članka 122. ZUP-a nije dopušten pa nema propuštanja tuženika da o prigovoru meritorno odluči.
8. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, dok je točkom 7. istog članka Zakona propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. S obzirom na navedeno, osnovano je prvostupanjski sud tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu na temelju citirane odredbe članka 46. ZUS-a jer se o zahtjevu za tumačenje u konkretnoj stvari ne odlučuje ni o kakvom pravu niti pravnom interesu tužitelja u upravnoj stvari, odnosno tužba je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
10. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan