REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-938/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EuroWest d.d. za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam, Požega, Dubrovačka 65/a, OIB 20922732186, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1264/2024-2 od 25. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-148/2023-12 od 13. veljače 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1264/2024-2 od 25. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-148/2023-12 od 13. veljače 2024.,
1.1. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova počinjena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka kao i pogrešna primjena materijalnog prava što je rezultiralo povredom temeljnog ljudskog prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga predlaže prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije i dopustiti reviziju protiv pobijane drugostupanjske presude.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4.1. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje imovine iz zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno pravo na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola I. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ovaj sud ocjenjuje da se odluke nižestupanjskih sudova, koje prema tvrdnji tužitelja predstavljaju zadiranje odnosno miješanje u navedeno pravo tužitelja temelje na odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 154/14 – dalje: ZVDSP) jer je u postupku utvrđeno (a koja utvrđenja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku) da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću kroz zakonom propisano vrijeme od 40 godina jer nije imao pošten posjed. Stoga su te odluke zakonite. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima sudovi nižeg stupnja primjenjujući tu odredbu na način koji je bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo prekomjeran teret tužitelju jer je tužitelj znao ili bar morao znati odnosno s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati predmetne nekretnine, dakle da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina ili da te nekretnine iako ih posjeduje, nisu njegove polazeći od utvrđenja da je pretvorbom ranijeg društvenog poduzeća nastalo novo društvo u čiji kapital nisu procijenjene pa u smislu citiranih odredba nije bio pošten (savjestan) posjednik i nije ih mogao steći dosjelošću. Prema tome tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u ovom parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške povrede parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su mu ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
5.1. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore načinu na koji su prvostupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razlog koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima
5.2. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode i prigovore tužitelja. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
5.4. Stoga je pozivanje tužitelja na presude Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske obrazložen razlog važnosti postavljenog pitanja, jer je u navedenoj presudi izraženo shvaćanje koje nije suprotno shvaćanju iz pobijane drugostupanjske odluke.
6. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
