Poslovni broj: Usž-4244/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SHO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d. o. o., sa sjedištem u Puli, Dalmatinova 4, OIB: 78955904634, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1055/2024-7 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1055/2024-7 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/415, URBROJ: 443-02-01-12-24-8 od 12. lipnja 2024., a točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke, naređuje se tužiteljima, kao investitorima, da u roku od 15 dana uklone drvenu građevinu tlocrtnih dimenzija 2,10 x 2,50 m, jedne nadzemne etaže u jugozapadnom djelu čestice; nadstrešnicu čelične konstrukcije, tlocrtnih dimenzija 7,00 x 7,00 m ispod koje su smještene dvije kamp kućice; građevinu tlocrta 1,00 x 2,00 m, jedne nadzemne etaže od metalne konstrukcije, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole i izvan građevinskog područja na tlu oznake ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, te je određeno da je potrebno izvršiti poravnanje terena, uz popratna utvrđenja pod točkama 2. do 7. izreke.
3. Tužitelji pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju osporavanu presudu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da prvostupanjskom presudom nisu obrazloženi razlozi odbijanja provođenja dokaza koje su predložili tužitelji. Mišljenja su da prvostupanjskom presudom nije obrazloženo na temelju koje dokumentacije spisa predmeta je sud donio svoju odluku. Navode da su izreka i obrazloženje pobijane presude u kontradikciji, kao i da je obrazloženje nerazumljivo, nepotkrijepljeno i nejasno. Kao i u tužbi, prigovaraju da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na uporabu materinjeg jezika, s obzirom na to da su tužitelji slovenski državljani te govore i razumiju slovenski jezik, no ne i hrvatski jezik. Slijedom izloženog, predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak te ujedno obvezati tuženika na naknadu svih troškova predmetnog spora tužiteljima.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, koje prihvaća i ovaj Sud.
7. Prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika, kojim je utvrđeno da je predmetnom gradnjom bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19., dalje: ZoG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21. i 67/23., dalje ZDI).
8. Kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, ovaj Sud nalazi da iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je inspekcijskim pregledom građenja građevine na lokaciji [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], provedenim 10. travnja 2024., o čemu spisu prileži zapisnik, vizualnim pregledom, mjerenjem i fotografiranjem, utvrđeno da su na terenu izvedeni objekti opisani predmetnim zapisnikom i točkom 1. izreke osporavanog rješenja tuženika. Nakon toga je, 14. travnja 2024., po pozivu na očevid investitoru i vlasniku građevine, ostavljenom na građevini, nastavljen očevid na lokaciji, kojom prilikom nije zatečen investitor gradnje, niti itko od 15 suvlasnika evidentiranih u zemljišnim knjigama. Iz zapisnika od 10. travnja 2024. proizlazi da je izvršen uvid u zemljišne knjige kojom prilikom je utvrđeno da su tužitelji, pored još 13 upisanih osoba, vlasnici predmetne nekretnine, a uvidom u važeći prostorni plan, Prostorni plan uređenja Općine Umag, je utvrđeno da se predmetna čestica nalazi izvan granica građevinskog područja naselja Umag, na zemljištu označenom kao „ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište“ te da za predmetnu gradnju nije izdana izvršna građevinska dozvola. Predmetni zapisnik je dostavljen tužiteljima te je opunomoćenik tužitelja tom prilikom zamolio tuženika da produlji rok za pisano očitovanje za daljnjih 15 dana, nakon čega je zaprimljen podnesak tužitelja u kojem navode da su investitori građenja na predmetnoj čestici, da su predmetne građevine postavljene 2015. te da smatraju da za iste nije potrebna građevinska dozvola.
9. Tužitelji u predmetnom upravnom sporu, kao ni ranije tijekom upravnog postupka, ne osporavaju svojstvo investitora te da u konkretnom slučaju nije izdana građevinska dozvola, već smatraju da za takve građevine nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.
10. Međutim, i po ocjeni ovog Suda, objekti opisani u osporavanom rješenju tuženika nedvojbeno predstavljaju građevinu u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 11. ZoG-a, sukladno kojoj je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem. Također, ovdje se radi o građenju u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 10. ZoG-a, sukladno kojoj je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.
11. Slijedom izloženog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o sklopu nastalom građenjem koji je postavljen na prethodno poravnati teren, što je vidljivo iz fotografija koje prileže spisu predmeta, a da za takve radove nije pribavljen odgovarajući akt kojim se odobrava gradnja.
12. Pored navedenog, ovaj Sud ne nalazi da bi građevine koje su predmet uklanjanja bilo dozvoljeno graditi bez građevinske dozvole ili glavnog projekta sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20.).
13. Naime, prema članku 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, kao i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Kako tužitelji prigovaraju da prvostupanjska presuda ne sadržava razloge odbijanja dokaznih prijedloga predloženih od strane tužitelja, valja istaknuti da su tužitelji tužbom kao dokaz predlagali samo uvid u dokumentaciju spisa predmeta tuženika, a što je prvostupanjski sud nedvojbeno učinio pa je takav prigovor ovaj Sud ocijenio neosnovanim.
14. Neosnovano tužitelji prigovaraju povredi prava na uporabu slovenskog jezika u postupku obavješćivanja o vremenu provođenja inspekcijskog nadzora, budući da se, sukladno članku 14. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21.), postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te upravno tijelo nije dužno strankama u postupku dostavljati pozive na sudjelovanje u postupku na bilo kojem drugom jeziku. Time se ne utječe na pravo stranke da se, po vlastitom izboru, u postupku služi vlastitim jezikom i pismom.
15. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene spisu tuženika te relevantnih odredaba ZoG-a i ZDI-a, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
16. Kako tužitelji ni u predmetnoj žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore kojima bi doveli u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, već samo paušalno upućuju na nedostatke obrazloženja prvostupanjske presude, koje ovaj Sud ne nalazi osnovanim, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz žalbenih razloga na koje upiru tužitelji.
17. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli u upravnom sporu, to, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, nemaju pravo na naknadu troškova upravnog spora, radi čega je navedeni zahtjev pravilno odbijen točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda.
18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
