Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-84/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Šmajgel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Continental Film d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 79871865726, kojeg zastupa punomoćnik Veljko Miljević, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7444/2020-35 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Continental Film d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 17 kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7444/2020-35 od 20. prosinca 2024. u dijelu pod točkama I. do IV. izreke i točkama VII. i VIII. izreke te se kao neosnovan odbija i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2020. kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2023. (točka I. izreke), određen je sudski raskid ugovor o radu s danom 30. studenog 2021. (točka II. izreke), naloženo je tuženiku nakaditi štetu tužitelju u iznosu od 13.049,58 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate (točka III. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade plaće bruto iznos od 33.223,50 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od ukupno navedenog iznosa glavnice na način kako je to navedeno u izreci te presude (točka IV. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaće iz točke IV. izreke (točka V. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće u bruto iznosima navedenim pod točkom VI. izreke s pripadajućim zateznim kamatama kako je to precizno navedeno u toj točci izreke (točka VI. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.600,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate (točka VII. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 995,42 eura (točka VIII. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. do IV. izreke i točkama VII. i VIII. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti i da shodno tome troškove parničnog postupka prizna tuženiku ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja je, nakon što je ispitao pravovremenost tužbe u smislu čl. 133. Zakona o radu (Nar. nov. broj 93714., 127/17., 98/19., dalje: ZR, točka 6. obrazloženja obijane presude), utvrdio da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2020. kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2023. . Ovo jer da:

- tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret i jer nije dokazao postojanje druge osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć,

- uz što da tuženik nije niti naveo kada je saznao za činjenice na kojima temelji predmetni izvanredni otkaz, čime da nije dokazao da je sukladno čl. 116. st. 2. ZR-a Odluku o otkazu donio u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

5. Odluku sadržanu pod točkom II. izreke sud prvog stupnja je donio pozivom na čl. 125. ZR-a uz obrazloženje da se tužitelj ponovno zaposlio 1. prosinca 2021. i da mu više nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa kod tuženika, dok odluku o visini naknade štete (točka III. izreke) temelji na činjenicama da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen 16 godina i 6 mjeseci, da je u trenutku donošenja odluke o otkazu bio star 49 godina i da je imao obveze uzdržavanja, slijedom čega mu je dosudio naknadu štete u visini 6 ugovorenih mjesečnih plaća (2.174,93 kn X 6 = 17.290,56 kn) sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

6. Odluku o naknadi plaće za vrijeme prekida rada koji je posljedica nedopuštene odluke o otkazu sud pak temelji na čl. 95. st. 3. ZR-a, a visinu do koje je tužbeni zahtjev osnovan određuje u visini prosječne plaće isplaćene tužitelju u posljednja tri mjeseca prije otkaza i to za razdoblje od 1. rujna 2020. do 30. studenog 2021.

7. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred tim sudom nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

8. Suprotno navodima žalbe pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a pa ni pozivanje na ovaj žalbeni razlog ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke.

9. Dalje valja odgovoriti da je odredbom sadržanom u čl. 116. st. 2. ZR-a propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. U vezi toga pravilno sud prvog stupnja u točci 31. obrazloženja pobijane odluke navodi da tuženik nije naveo kada je saznao za koju od osobito teških povreda iz radnog odnosa koje tužitelju stavlja na teret, odnosno kada je saznao za druge osobito važne činjenice koje se navode u pobijanom odluci o otkazu pa da i stoga odluka o otkazu nije dopuštena.

11. Teret dokaza da je odluka donesena u roku iz citirane zakonske odredbe leži na tuženiku, a tuženik, iako je tužitelj već u tužbi osporio da bi odluka o otkazu bila pravovremena, za pravovremenost odluke ne daje nikakvo obrazloženje ni u odgovoru na tužbu niti do zaključenja prethodnog postupka, a niti radi dokazivanja pravovremenosti odluke o otkazu predlaže provesti ikakve dokaze (odgovor na tužbu na listovima 23 do 26 spisa, dodatno očitovanje tuženika od 7. travnja 2021, listovi 84 do 86 spisa, pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak od 9. lipnja 2022.).

12. Osim toga, tuženik u žalbi u odnosu na rok iz čl. 116. st. 2. ZR-a samo navodi da u konkretnom slučaju Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2020. sadrži dostatne razloge za donošenje takve odluke te da je donesena u zakonskom roku. Međutim, suprotno toj općenitoj žalbenoj tvrdnji, iz te odluke ne proizlaze nikakve činjenice na temelju kojih bi se mogao, izvan svake sumnje, izvesti zaključak o pravovremenosti odluke o otkazu.

12.1. Slijedom toga, jer ovaj sud na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. toga Zakona), navodima žalbe nije doveden u sumnju zaključak suda prvog stupnja sadržan pod točkom 31. obrazloženja.

13. Kako je navedeno samo po sebi dostatno za prihvaćanja tužbenog zahtjeva u dijelu o kojem je odlučeno točkom I. izreke pobijane presude to je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe koji se tiču (ne)dopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

14. S obzirom odluka o izvanredno otkazu nije dopuštena jer nije dokazano da je donesena u roku, a tuženik ne tvrdi da bi dokazi na koje se poziva u žalbi i koje sud prvog stupnja nije proveo, iako je odredio njihovo provođenje (ročište 9. lipnja 2022.), doveli do drugačijeg ishoda po ovom pitanju, to je u vezi tih dokaza neosnovano i isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a.

15. Nadalje, tuženik navodima žalbe ne obrazlaže zbog čega je nezadovoljan odlukom suda sadržanom pod točkama II. do IV. izreke pa je pobijana odluka u tom dijelu ispitana samo u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a. Na taj je način ocijenjeno da je i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva sud pravilno primijenio materijalno pravo i da je svoju je odluku potkrijepio valjanim i jasnim razlozima.

16. Zbog toga je prvostupanjska odluka potvrđena i u ovom dijelu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Odluku o troškovima žalitelj također ne pobija obrazloženo pa je ista potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a, bez potrebe obrazlaganja valjanosti iste i to s obzirom da ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava kada se radi o odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević