Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-492/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Srednje škole Mate Balote iz Poreča, Karla Huguesa 6, OIB: 48579920776, zastupane po ravnatelju NB, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču–Parenzo poslovni broj Pr-593/2021-7 od 22. studenog 2021., dana 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužiteljice VB, preinačava rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču–Parenzo poslovni broj Pr-593/2021-7 od 22. studenog 2021. i rješava:
Nalaže se tuženici Srednjoj školi Mate Balote naknaditi tužiteljici VB trošak parničnog postupka u iznosu od 414,76 EUR–a[1] /3.125,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici Srednjoj školi Mate Balote naknaditi tužiteljici VB trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 62,50 EUR–a/470,90 kn u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice VB za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 248,57 EUR–a/1.872,85 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:
- nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od 757,40 EUR–a (5.706,62 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),
- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke),
- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke),
- odbacuje se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka (točka IV. izreke).
1.2. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena u bruto iznosu od 1.565,26 EUR–a (11.793,45 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se isto preinači na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 311,07 EUR–a (2.343,75 kn).
3. Žalba je osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke prvostupanjske presude nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati jer je izreka rješenja razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se rješenje temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužiteljica upire.
5. Prilikom ispitivanja rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.
6. Međutim, osnovani su daljnji žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka pogrešno utvrdio omjer u kojem je ona uspjela u sporu, a što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava.
7. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:
- da je postupak pokrenut tužbom od 12. travnja 2021., a koja je sadržavala zahtjev tužiteljice da joj tuženica na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.322,65 EUR–a (17.500,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,
- da je tuženica 31. svibnja 2021. podnijela odgovor na tužbu, uz koji je dostavila izračun razlike plaće tužiteljice u bruto iznosu za utuženo razdoblje,
- da se tužiteljica podneskom od 17. kolovoza 2021. očitovala na tuženičin odgovor na tužbu te konačno postavila tužbeni zahtjev na način da od tuženice na ime razlike plaće potražuje bruto iznos od 757,40 EUR–a (5.706,62 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,
- da je tužiteljica na ročištu od 4. studenog 2021., na kojem je zaključena glavna rasprava, predala troškovnik kojim je zatražila naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
8. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o zahtjevu tužiteljice i zahtjevu tuženice za naknadu troška parničnog postupka zaključio da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 32,60%, dok je tuženica uspjela u sporu u omjeru od 67,40%.
9. No, prvostupanjskom sudu valja ukazati na to da je odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP–a propisano, između ostalog, da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
10. S obzirom na to da je tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom, konačno postavljenim sukladno izračunu razlike plaće tužiteljice za utuženo razdoblje koji je tuženica dostavila uz podnesak od 31. svibnja 2021., zatražila na ime razlike plaće bruto iznos od 757,40 EUR–a (5.706,62 kn), a da je prvostupanjskom presudom tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice prihvaćen u cijelosti, vidljivo je da je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti, dakle u omjeru od 100%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.
11. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora iznosi 757,40 EUR–a (5.706,62 kn), tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 12. travnja 2021. u zatraženom iznosu od 165,90 EUR–a (1.250,00 kn), troška sastava obrazloženog podneska od 17. kolovoza 2021. u iznosu od 124,43 EUR–a (937,50 kn) i troška pristupa na ročište od 4. studenog 2021. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 124,43 EUR–a (937,50 kn), dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.
12. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u ukupnom iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), a koji joj je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. ožujka 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a također pripadaju.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 373. t. 3. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
14. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 311,07 EUR–a (2.343,75 kn), valja reći da tužiteljica, imajući u vidu da vrijednost pobijanog dijela rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude iznosi 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), kao i da je sa žalbom uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u konačnom iznosu od 62,50 EUR–a (470,90 kn), dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 248,57 EUR–a (1.872,85 kn) ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom II. i III. izreke ove odluke.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
