Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5599/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Željke Rožić Kaleb predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis suca izvjestitelja i članice vijeća, te Ane Gradišek članice vijeća, u parničnom predmetu prvotužitelja RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], petotužitelja TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], šestotužiteljice AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i sedmotužitelja RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i svi zastupani po punomoćniku Luki Leniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Zagreb, Miramarska cesta 22, zastupan po punomoćniku Nikoli Ragužu, odvjetniku u Zagrebu, drugotuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, te umješača na strani drugotuženika Ceste d.d. Bjelovar OIB: 35299396580, Bjelovar, J. Jelačića 2, svi zastupani po punomoćniku Zoranu Vukeliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, i Poduzeće za ceste d.o.o. Slavonski Brod, zastupano po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-96/2016-114 od 9. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba prvotužitelja RJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-96/2016-114 od 9. kolovoza 2024. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja za naknadu štete u iznosu od 7.182,92 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

II Odbija se žalba drugotužiteljice ČJ kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev drugotužiteljice za naknadu štete u iznosu od 8.129,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

III Odbija se žalba trećetužitelja JJ kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev trećetužitelja za naknadu štete u iznosu od 6.277,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama. IV Odbija se žalba četvrtotužitelja ĐJ kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda, u dijelu kojim je odbijen zahtjev četvrtotužitelja za naknadu štete u iznosu od 6.354,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

V Odbija se žalba petotužitelja TJ u dijelu kojim je odbijen zahtjev petotužitelja za naknadu štete u iznosu od 6.387,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

VI Odbija se žalba prvotužitelja RJ, drugotužiteljice ČJ, trećetužitelja JJ, četvrtotužitelja ĐJ i petotužitelja TJ i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu štete u odnosu na prvotuženicu Croatia osiguranje d.d.

VII Odbija se žalba prvotužitelja RJ, drugotužiteljice ČJ, trećetužitelja JJ, četvrtotužitelja ĐJ i petotužitelja TJ i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 4.982,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

VIII Odbija se žalba drugotuženika Hrvatske ceste d.o.o. i umješača na strani drugotuženika Ceste d.d. Bjelovar i Poduzeća za ceste d.d. Slavonski Brod kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom I, II, III, IV, V i XII izreke prvostupanjske presude.

IX Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvo do petotužitelja kao i u dijelu odluke o trošku i sudi:

1.Drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o. dužan je prvotužitelju RJ naknaditi na ime naknade štete daljnji iznos od 11.458,77 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 4. prosinca 2016. godine do isplate po stopi koja prvotužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o. dužan je drugotužiteljici ČJ na ime naknade štete isplatiti daljnji iznos od 9.025,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2016. do isplate po stopi koja drugotužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

3. Drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o. dužan je trećetužitelju JJ na ime naknade štete isplatiti daljnji iznos od 2.123,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2016. do isplate po stopi koja trećetužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

4. Drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o. dužan je četvrtotužitelju ĐJ na ime naknade štete isplatiti daljnji iznos od 2.057,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2016. do isplate po stopi koja četvrtotužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

5. Drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o. dužan je petotužitelju TJ na ime naknade štete naknaditi daljnji iznos od 2.024,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2016. do isplate po stopi koja petotužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

6. Nalaže se drugotuženiku Hrvatske ceste d.o.o. naknaditi prvotužitelju RJ, drugotužiteljici ČJ, trećetužitelju JJ, četvrtotužitelju ĐJ i petotužitelju TJ daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 4.972,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

X Odbija se zahtjev prvotuženice Croatia osiguranje d.d. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o., dužan je prvotužitelju na ime neimovinske štete isplatiti iznos od 5.972,00 EUR, a na ime imovinske štete iznos od 786,20 EUR, drugotužiteljici na ime neimovinske štete isplatiti iznos od 5.972,00EUR, a na ime imovinske štete isplatiti iznos od 265,40 EUR, trećetužitelju na ime neimovinske štete isplatiti iznos od 2.986,00 EUR, a na ime imovinske štete isplatiti iznos od 10,00 EUR, četvrtotužitelju na ime neimovinske štete isplatiti iznos od 2.986,00 EUR, te petotužitelju na ime neimovinske štete isplatiti iznos od 2.986,00 EUR, kao i naknaditi prvo do petotužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 7.457,24 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva i to prvotužitelj u iznosu od 18.641,62 EUR, drugotužiteljica u iznosu od 17.154,99 EUR, trećetužitelj u iznosu od 8.401,57 EUR, četvrtotužitelj u iznosu od 8.411,57 EUR i petotužitelj u iznosu od 8.411,57 EUR, svi tužitelji su odbijeni.

3. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev prvo do petotužitelja u odnosu na prvotuženicu u cjelosti, te su prvo do petotuženici dužni naknaditi prvotuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,00 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

4. Rješenjem suda prvog stupnja prekida se postupak u odnosu na AJ, i RJ, te će se postupak nastaviti kada nasljednici pok. AJ RJ i RJ ili staratelji ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog druge strane pozove da to učine.

5. Protiv navedene presude žale se prvo do petotužitelji, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te drugotuženik i umješači na strani drugotuženika, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda ukine a tužitelji traže trošak sastava žalbe.

6. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu prvo do petotužitelja i potvrditi navedenu presudu, te traži trošak sastava odgovora.

7. Žalba prvo do petotužitelja djelomično je osnovana.

Žalba drugotuženika i umješača na strani drugotuženika nije osnovana.

8. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da o odlučnim činjenicama ne postoje proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

9. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Djelomično su osnovani žalbeni navodi prvo do petotužitelja, jer sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši prvo do petotužiteljima pravičnu novčanu naknadu u preniskom iznosu.

11. Sud prvog stupnja pravilno je prosudio pitanje odgovornosti za nastupjelu štetnu posljedicu i ocijenio odgovornost prednika prvo do petotužitelja za štetu, kao i doprinos drugotuženika toj odgovornosti.

12. Nesporno je da je prednik tužitelja pretjecao kolonu od tri vozila, te je povratkom u svoju traku izgubio nadzor nad vozilom i zbog zanošenja prešao je na lijevi kolnički trak i time presjekao put vozilu osiguranika prvotuženice koje se kretalo svojim trakom i zadržavalo smjer kretanja, zbog čega je došlo do naleta na vozilo prednika tužitelja.

13. Iz iskaza svjedoka FJ proizlazi da je on vozio iza još tri vozila, te da je vozač vozila VW Pasat pretjecao njega i još tri automobila ispred njega, te je prilikom pretjecanja prešao u cijelosti na lijevi kolnički trak i kada je završio pretjecanje posljednjeg automobila vratio se na svoju desnu prometnu traku i ušao duboko do desne bankine, te je počeo naglo malo žešće ravnati automobil u lijevo kako bi se izravnao i onda je zadnji kraj išao u desno a prednji kraj u lijevo i počeo je klizati u lijevo i počeo se okretati, te je tada desnom bočnom stranom udario u nailazeće vozilo iz suprotnog smjera marke Mercedes. Svjedok navodi da se on kretao brzinom oko 50-60 km/h i vozio je bez problema, te je i on kao i ostala vozila ispred njega uspio stati, jer se njemu nije klizalo, međutim, dio ceste koji je ravan a na kojem se dogodila nesreća bio je zasjenjen od borova uz cestu i taj dio ceste je bio vlažan, a iako je bilo zimsko doba, nije rosilo niti je bilo što padalo na cestu, a njemu ništa u pregledu ceste nije smetao da vidi cestu ispred sebe u daljinu.

14. I svjedok MJ navodi da se vozio predmetnom cestom a iza njega je bilo još tri četiri ili pet automobila, a cesta je bila čudna, nekako "ljigava" i nitko nikoga nije pretjecao nego su svi vozili u koloni, te je, iako je imao zimske gume, primijetio da mu vozilo nema dobrog kontakta s asfaltom, a u jednom trenutku je vidio da ga je pretjecalo vozilo marke VW Pasat i kad ga je preteklo i počelo se vraćati na desni kolnički trak i bio udaljen od njega jedno 20 do 30 metara primijetio je da je vozač VW Pasata volanom trznuo u desno, ali po njegovom mišljenju zbog skliske ceste vozilo je proklizalo i lelujalo lijevo desno po cesti i ponašalo se kao na ledu, i onda je bočno klizio prema autu koji mu je dolazio iz suprotnog smjera, a to njegovo manevriranje trajalo je dužinom od oko 50-tak metara, te je desnom zadnjom bočnom stranom udario u Mercedes koji se kretao suprotnim trakom, po svojoj desnoj kolničkoj traci. Kada se vozilo marke VW Pasat vraćalo na svoju traku nakon pretjecanja vozila, došlo je do bankine na desnoj kolničnoj traci, te svjedok pretpostavlja da je vozač napravio manevar u lijevo, a na takvoj podlozi je tada izgubio kontrolu i počeo je lelujati po cesti te skrenuo u lijevi kolnički trak po kojem je iz svog smjera dolazilo vozilo marke Mercedes.

15. Svjedokinja PJ u svom iskazu navodi da se ona svojim vozilom kretala iza vozila marke Mercedes negdje poslije 16.00 h, te da ni ona ni vozilo Mercedes ispred nje nisu brzo vozili, a vozili su svojim desnim kolničkim trakom i u jednom momentu je vidjelo kako osobno vozilo iz suprotnog smjera ide prema njoj, te je pomislila da će udariti u nju, nakon čega je začula prasak i zaustavila je svoje vozilo. S njene lijeve strane vidjela je u koloni tri ili četiri vozila, a u tom dijelu s njene lijeve strane se nalazila šumica, pa je polako vozila upravo zbog stanja ceste.

16. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je vozač VW Pasata u jednom trenutku u svom desnom kolničkom traku izgubio upravljivost i prešao u lijevi trak, te kada se dijelom već nalazio i izvan kolnika desnim bokom se sudario sa Mercedesom čiji vozač je forsirano kočio i desno izmicao u cilju izbjegavanja sudara. U momentu kada je vozilo VW Pasat počelo neupravljivo kliziti kretalo se brzinom od 91,4 km/h, a vozilo marke Mercedes iz suprotnog smjera kretalo se najmanje 49 km/h, a sudar se dogodio kad se VW Pasat kretao brzinom od 73 km/h, a Mercedes brzinom od 39,5 km/h. Vozač Mercedesa se kretao pravilno u svom desnom prometnom traku brzinom od najmanje 48 km/h, a da bi se zaustavio potreban mu je bio put od 24 m koji mu je stajao na raspolaganju pod uvjetom da je reagirao u onom trenutku kada je Pasat prešao u prometni trak kojim se on kretao, jer tada se nalazio najmanje 26,5 m ispred mjesta sudara, međutim, sve da je vozač Mercedesa i jako dobro reagirao na kritičnu situaciju, sudar bi se dogodio jer se neupravljivo vozilo VW Pasata kretalo njemu u susret.

17. Iz dopune nalaza i mišljenja, kojim se vještak očitovao na sve prigovore, proizlazi da bi brzina kretanja vozila, ukoliko se radilo o naseljenom mjestu iznosila 50 km/h, a izvan naseljenog mjesta na državnoj cesti dozvoljena brzina iznosila bi 90 km/h ukoliko je postojao znak ograničenja brzine i znak koji označava prestanak naseljenog mjesta, ali da li je vozač Mercedesa bio u mjestu ili izvan mjesta ne može reći jer ne zna točan položaj znaka iz kojeg bi bilo vidljivo radi li se o naseljenom mjestu ili se radi o zoni izvan naseljenog mjesta. Da je vozač vozila Mercedes reagirao maksimalnom snagom kočenja u trenutku kada je Pasat počeo pretjecati, zaustavio bi vozilo prije sudara, međutim vozilo marke Mercedes kretao se prilagođenom brzinom i ne može se očekivati da bi se na državnoj cesti vozilo kretalo brzinom manjom od 40 km/h ukoliko vozač ne bi imao osnovanu sumnju da se radi o zaleđenom kolniku, a očito je da je vozač Mercedesa procijenio da je cesta za njega sigurna i bilo bi nerealno kretati se brzinom od 40 km/h po relativnoj ravnoj cesti. S obzirom na to da se šumica nalazila pored ceste po lošim vremenskim uvjetima razumljivo je da je kolnik klizak, jer su ceste koje vode kroz šumovito područje više skliske nego ceste na čistini. Kod pretjecanja vozila po skliskom kolniku do gubitka kontrole u pravilu dolazi u trenutku kada se vozilo krene vraćati u desnu traku ili kada se već vrati u desnu traku iz razloga što vozilo kad ide potpuno ravno i po zaleđenom kolniku nastoji održavati pravac kretanja, a kad se vozilo vraća vozač daje komandu desno upravljačem i više prednji kotači nisu potpuno ravni kao zadnji kotači, centrifugalna sila nije beskonačno mala, nego se počne povećavati u zavisnosti od pomaka kotača i kako se centrifugalna sila počinje povećavati tako počinju proklizavati oni kotači koji su na mjestu najmanje hvatljivosti i sukladno tome dolazi do djelomičnog ili potpunog gubitka kontrole nad upravljanjem vozila, te se tada vozilo kreće ovisno o tome kako vozač djeluje na komande na vozilu i je li vozač uspio stabilizirati vozilo i dovesti ga u daljnje pravocrtno kretanje. Sama rotacija vozila VW Pasat koja je bila izuzetno velika ukazuje da je cesta bila skliska, a da cesta nije bila skliska manja je vjerojatnost da bi vozač VW Pasata izgubio kontrolu. Vozač u svakom trenutku mora kontrolirati brzinu, položaj i smjer svoga vozila u odnosu na druga vozila, a svaki vozač, pa i onaj ispod prosječnih sposobnosti bi morao voditi računa o stanju kolnika i o temperaturi okoline gdje se kreće, a brzina kretanja vozila VW Pasat od 91 km/h nije bila prilagođena uvjetima prometne situacije i nije bilo prilagođeno pretjecanje kolone vozila, te je uzrok predmetne nesreće nailazak vozila na sklizak dio kolnika neprilagođenom brzinom.

18. Iz ponovne dopune nalaza vještaka proizlazi da je vozač Mercedesa reagirao onako kako je najbolje znao, spašavajući sebe, a da je prije počeo kočiti prednik tužitelja bi udario u njegov automobil nešto slabije, međutim ni u kom slučaju ne bi mogao izbjeći nesreću od trenutka zanošenja, jer se radilo o jakom zanošenju po skliskoj cesti.

19. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopune tog nalaza, koje je sud prvog stupnja proveo sukladno odredbi čl. 261. ZPP i otklonio sve eventualne nejasnoće u datom nalazu i mišljenju, nedvojbeno proizlazi da je prednik tužitelja vozeći neprilagođenom brzinom prema uvjetima prometne situacije po skliskom kolniku išao pretjecati kolonu vozila, zbog čega je došlo do gubitka kontrole nad vozilom, pa je postupao suprotno odredbi čl. 51. st. 1. Tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 – dalje ZSPC), prema kojoj odredbi vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

20. Isto tako prednik tužitelja postupao je i suprotno odredbi čl. 66. st. 1. i 2. ZSPC, prema kojoj pretjecati i obilaziti vozač smije samo ako time ne ometa normalno kretanje vozila koja dolaze iz suprotnog smjera i ako na cesti ima dovoljno prostora za sigurno izvođenje tih radnji (stav 1), te vozač ne smije pretjecati i obilaziti kad time, s obzirom na karakteristike ceste i postojeće okolnosti na cesti i u prometu ili s obzirom na tehnička svojstva vozila kojim upravlja, ugrožava druge sudionike u prometu (stav 2).

21. Također, prednik prvo do petotužitelja postupao je i suprotno čl. 70. st. 1. toč. 1. i toč. 5. ZSPC, prema kojima vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti kolonu vozila ako nakon pretjecanja ili obilaženja ne bi ponovno mogao zauzeti položaj na prometnoj traci kojem se kretao prije pretjecanja ili obilaženja i to bez ometanja ili ugrožavanja ostalih sudionika u prometu.

22. Prema tome, prednik tužitelja postupao je suprotno navedenim zakonskim odredbama, jer je vozeći u zimskim uvjetima, na dijelu ceste koji je zbog šume bio mjestimično klizak, vozio neprilagođenom brzinom i išao u pretjecanje kolone vozila, iako je morao voditi računa o uvjetima na cesti i stanju kolnika, kao i o sigurnosti drugih sudionika u prometu, zbog čega je prilikom povratka na njegovu prometnu traku došlo do zanošenja njegovog vozila i nije mogao ponovno zauzeti položaj na prometnoj traci kojom se kretao, čime je ugrozio ostale sudionike u prometu, jer je skrenuo na lijevu prometnu traku slijedom čega je na njega naletjelo vozilo Mercedes koje se pravilno kretalo svojom desnom trakom vozeći primjerenom brzinom.

23. Stoga je očito, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, da je upravo brzina vozila prednika tužitelja, koja nije bila prilagođena stanju ceste i u takvim uvjetima pretjecanje kolone vozila, bilo uzrok nastanku predmetne prometne nesreće.

24. Pri tome nema, u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), doprinosa toj odgovornosti osiguranika I. tuženice, budući da njegova vožnja ničim nije doprinjela nastanku predmetne nesreće, s obzirom na to da se on kretao dozvoljenom brzinom svojom stranom kolnika, te da, s obzirom na nalaz vještaka, nije realno očekivati da se na državnoj cesti na ravnom dijelu vozi brzinom manjom od brzine kojom se kretao osiguranik I. tuženice. Pri tome sama činjenica da je vozač osiguranika I. tuženice mogao reagirati drugačije, nije odlučna, jer je prema nalazu vještaka, forsirano kočio i desno izmicao izbjegavajući sudar, a to što osiguranik I. tuženice nije reagirao kočenjem prije ne ukazuje na njegov doprinos nastanku nesreće, budući da nije mogao očekivati da će mu vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera na takav način presjeći put, pa je očito da se nije snašao i odmah reagirao drugačije, budući da su takve situacije u prometu šokantne, a sve da je i jako dobro reagirao na kritičnu situaciju, sudar bi se dogodio jer se vozilo prednika tužitelja neupravljivo kretalo njemu u susret.

25. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženicu, pa svi suprotni navodi u žalbi prvo do petotužitelja nisu osnovani, jer se ne može očekivati od vozača prosječnih sposobnosti, koji vozi svojom stranom ceste prilagođenom brzinom, da predvidi ponašanje vozača iz suprotnog smjera koji ne poštujući stanje kolnika u zimskim uvjetima, neprilagođenom brzinom pretječe kolonu vozila uslijed čega se ne može na siguran način vratiti u svoju traku, nego mu zbog zanašanja vozila presjeca put, čime mu je ugrozio sigurnost pa i njegov život.

26. Međutim, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio doprinos drugotuženika nastupjeloj šteti, sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO, budući da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka i dopune tog nalaza, proizlazi da je do nesreće došlo u sjenovitom predjelu ceste gdje se nalazi šuma koja zaklanja sunce cijeli dan, a sudar se dogodio u blagom S zavoju gdje bi, prema mišljenju vještaka, u idealnim uvjetima najveća brzina iznosila 60 km/h. Stoga je trebalo postaviti prometni znak koji ukazuje na S zavoj, a isto tako i znak koji bi ograničavao brzinu kretanja na 60 km/h, zbog čega bi sigurnost prolaska kroz taj zavoj bila veća. Iako je na tom dijelu ceste bila dozvoljena brzina kretanja od 90 km na sat, vozač je morao prilagoditi brzinu kretanja uvjetima koji su vladali na cesti, jer je u tom dijelu cesta sjenovita zbog šumice koja se nalazi uz nju i tu uvijek vladaju niže temperature nego u gusto naseljenom mjestu, pa je sukladno tome trebao biti postavljen prometni znak opasnosti, odnosno opasnog dijela kolnika, jer vozači kada prolaze kroz takva mjesta moraju biti izuzetno oprezni te prilagoditi brzinu vozila uvjetima na cesti i voditi računa o tome da se na takvim mjestima zbog vlage i blizine šume ceste više skliske nego na drugim mjestima gdje te blizine šume nema i gdje sunce obasjava čitavo vrijeme cestu.

27. Osim toga, u zimskom periodu pravna osoba koja održava ceste, odnosno zimska služba, dobiva redovno meteorološke podatke, te je kod temperature oko 0 stupnjeva C cesta skliska, pa je tako bila i predmetna cesta s obzirom da je temperatura bila u minusu, međutim po takvoj cesti se moglo upravljati vozilom, ali s obzirom da je bio minus mogao je mjestimice postojati i led, pa je preventivno pravna osoba koja održava cestu trebala cestu posipati, jer da je cesta bila posuta vjerojatnost proklizavanja na mjestu nesreće bila bi manja, a u spisu nema podataka da bi cesta bila posipana.

28. Iz iskaza svjedoka ĆJ koji je u vrijeme nesreće bio voditelj [obrt], poduzeća za ceste i bio na održavanju, između ostalih i predmetne ceste da početak rada zimske službe počinje 15. studenog, te da dežurni djelatnik ide u obilazak kritičnih dijelova ceste, te nakon toga na kritična mjesta dolazi posipač soli koji obilazi te lokacije kako bi se cestom moglo prometovati, a preventivno se vrši posipavanje prema potrebi i to ako se predviđaju padaline, a o temperaturi zraka izvještaj se dobiva toga dana tri puta dnevno. U dnevniku ophodnje može se vidjeti je li na predmetnoj dionici prethodnu noć ili toga dana izvršeno posipavanje tog dijela ceste, ali se cesta ne mora soliti ni kod temperature od minus pet stupnjeva celzija ako je cesta suha, jer se na tom dijelu onda može stvoriti kondenzacija vlage.

29. Prema odredbi čl. 26. taka važećeg Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 dalje ZC) poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog zakona jesu, između ostalih, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, te redovito i izvanredno održavanje javnih cesta.

30. Prema čl. 10. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine broj 25/98 i 162/98 - dalje Pravilnik) redovno održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima, dok prema čl. 13. Pravilnika nadziranje prohodnosti i uporabnosti cesta obavlja ophodarska služba.

31. Sukladno odredbi čl. 63. Pravilnika pod održavanjem cesta u zimskim uvjetima (u danjem tekstu zimska služba) razumijevaju se radovi neophodni za održavanje prohodnosti cesta i sigurnog odvijanja prometa za režim prometa u zimskim uvjetima koji je određen posebnim propisima, a prema čl. 69. Pravilnika zimska služba djeluje uvođenjem stupnjeva pripravnosti ovisno o očekivanim vremenskim uvjetima i geografsko-klimatskim značajkama područja, time da se, sukladno čl. 70. Pravilnika, prvi stupanja pripravnosti uvodi s početkom rada zimske službe, prema operitivnom programu, te se uvodi stalno dežurstvo u mjestima pripravnosti, uspostavlja se stalna veza u skladu s programom rada, te se osigurava odgovarajući potreban broj ljudi i mehanizacije radi intervencije u slučaju potrebe.

32. Stoga je, imajući u vidu navedene odredbe, a s obzirom na to da se radilo o zimskom periodu, te imajući u vidu da je cesta prolazila pored mjesta na kojem se nalazi šuma i zbog toga na sjenovitom dijelu skliska, kao i da je temperatura bila u to vrijeme minus 5 stupnjeva C, drugotuženik bio dužan postupiti sukladno navedenim zakonskim odredbama ZC i Pravilnika i na tom mjestu posipati kolnik, jer je bio obvezan održavati javnu cestu na način da se njome može obavljati siguran i neometan promet.

33. Kako drugotuženik nije tako postupio, te nije otklonio opasnost za sigurno i neometano odvijanje prometa na način da je posipao kolnik na mjestu gdje se mogao očekivati sklizak kolnik, zbog čega je šteta djelomično prouzrokovana stanjem javne ceste, pri čemu pojam "stanje javne ceste" podrazumijeva poduzimanje svih radova radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, to je II. tuženik djelomično odgovoran za nastupjelu šetnu posljedicu, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO, jer da je cesta bila posipana vjerojatnost proklizavanja vozila prednika tužitelja bi bila manja, a da je bio postavljen znak opasnosti na cesti kao i znak ograničenja brzine na cesti i znak izlaska na S zavoj, to bi sigurnost prolaska na tom dijelu ceste bila puno veća i vjerojatnost nesreće bila bi manja, što je sve pravilno utvrdio i sud prvog stupnja i ocijenio doprinos II. tuženika nastupjeloj štetnoj posljedici u omjeru od 20 %, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi II. tuženika nisu osnovani.

34. Prema tome, imajući u vidu činjenicu da je uzrok nastanku predmetne prometne nesreće bila vožnja prednika prvo do petotužitelja koji nije prilagodio brzinu kretanja stanju ceste i u takvim uvjetima pretjecao kolonu vozila, kao i činjenicu da drugotuženik, iako su bili zimski uvjeti, nije posipao kolnik na kritičnom mjestu i na taj način osigurao siguran i neometan promet na cesti, a što je bio dužan učiniti, te nije postavio prometne znakove opasnosti, odnosno ograničenje brzine kretanja i nailazak na S zavoj, jer bi tada sigurnost prolaska kroz taj dio ceste bila veća i vjerojatnost proklizavanja na mjestu nesreće bila bi manja, zbog čega je valjalo odgovornost prednika prvo do petotužitelja i doprinosa drugotuženika toj odgovornosti ocijeniti u omjeru od 50% : 50%

35. Sud prvog stupnja pravilno je, u skladu s odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev prvo do petotužitelja za pravičnu novčanu naknadu štete zbog smrti sina i brata.

36. Naime, nesporno je da je odnos između roditelja i pokojnog sina bio vrlo blizak, zbog čega je smrt sina prvo i drugotužitelja izazvala jake (intenzivne) i trajne duševne boli, kako zbog same činjenice smrti pokojnog sina tako i zbog prekida emotivne zajednice stvorene između roditelja i djece, zbog čega prvo i drugotužitelji imaju pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti sina, sukladno omjeru suodgovornosti, u dosuđenom iznosu.

37. Isto tako i treće do petotužitelji imaju pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog gubitka brata, a time i njihove emocionalne povezanosti i međusobne upućenosti u svakodnevnom životu, jer je između njih postojala trajna zajednica života, pa oni trpe jaku duševnu bol zbog smrti brata, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno prihvatio njihov tužbeni zahtjev, koji, sukladno omjeru suodgovornosti prihvaća i ovaj sud u dosuđenom iznosu.

38. Također je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO dosudio prvo do trećetužiteljima uobičajene troškove pogreba, a u te troškove osim nužnih troškova, ulaze i troškovi izrade nadgrobnog spomenika i troškovi pogrebnog ceremonijala, uključujući i druge troškove vezane uz pogreb (žalobna odjeća, cvijeće i lampioni), koje troškove je sukladno omjeru suodgovornosti, valjalo prihvatiti.

39. S obzirom na to da je prvotužitelj tužbom zahtjevao iznos od 36.433,87 eura umanjen za 20% suodgovornost, odnosno 29.147,10 eura, a kako je suodgovornost prednika tuženika ocijenjena u omjeru od 50%, to bi pravična novčana naknada imovinske i neimovinske štete u skladu s omjerom suodgovornosti prvotužitelju iznosila 18.216,97 eura, te imajući u vidu iznos od 6.758,20 eura koji je prvotužitelju dosuđen presudom suda prvog stupnja, valjalo mu je preinačenjem prvostupanjske presude dosuditi daljnji iznos od 11.458,77 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

40. Drugotužiteljica je tužbom zahtjevala iznos od 30.526,25 eura umanjen za 20% suodgovornost, odnosno 24.421,00 eur, to bi pravična novčana naknada imovinske i neimovinske štete u skladu s omjerom suodgovornosti od 50% drugotužiteljici iznosila 15.263,12 eura, te imajući u vidu iznos od 6.237,40 eura koji je drugotužiteljici dosuđen presudom suda prvog stupnja, valjalo joj je preinačenjem prvostupanjske presude dosuditi daljnji iznos od 9.025,72 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

41. Trećetužitelj je tužbom zahtjevao iznos od 10.219,66 eura umanjen za 20% suodgovornosti, odnosno 8.175,72 eura, pa bi pravična novčana naknada imovinske i neimovinske štete u skladu s omjerom suodgovornosti od 50% trećetužitelju iznosila 5.109,83 eura, te imajući u vidu iznos od 2.986,00 eura koji je trećetužitelju dosuđen presudom suda prvog stupnja, valjalo mu je preinačenjem prvostupanjske presude dosuditi daljnji iznos od 2.123,83 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

42. Četvrtotužitelj je tužbom zahtjevao iznos od 10.086,93 eura umanjen za 20% suodgovornosti, odnosno 8.069,54 eura, pa bi pravična novčana naknada imovinske i neimovinske štete u skladu s omjerom suodgovornosti od 50% trećetužitelju iznosila 5.043,46 eura, te imajući u vidu iznos od 2.986,00 eura koji je trećetužitelju dosuđen presudom suda prvog stupnja, valjalo mu je preinačenjem prvostupanjske presude dosuditi daljnji iznos od 2.057,46 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

43. Petotužitelj je tužbom zahtjevao iznos od 10.020,57 eura umanjen za 20% suodgovornosti, odnosno 8.016,46 eura, pa bi pravična novčana naknada imovinske i neimovinske štete u skladu s omjerom suodgovornosti od 50% petotužitelju iznosila 5.010,28 eura, te imajući u vidu iznos od 2.986,00 eura koji je trećetužitelju dosuđen presudom suda prvog stupnja, valjalo mu je preinačenjem prvostupanjske presude dosuditi daljnji iznos od 2.024,28 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP, te je primjenom te izričite odredbe utvrđen uspjeh prvo do petotužitelja u parnici koji je ocijenjen prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i u pogledu osnove zahtjeva, pa kako su prvo do petotužitelji uspjeli s osnovom svog zahtjeva u cijelosti, a s visinom zahtjeva uspjeli su u omjeru od 50%, to njihov uspjeh u parnici iznosi 75%, dok drugotuženik nije uspio s osnovom, nego je s visinom uspio u omjeru od 50%, te oduzimajući taj postotak od postotka uspjeha prvo do petotužitelja, tužitelji su uspjeli u postupku u omjeru od 50%.

45. S obzirom na to da je sud prvog stupnja pravilno obračunao visinu troška primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa), to visinu tog troška prihvaća i ovaj sud, te imajući u vidu omjer suodgovornosti utvrđeni trošak prvo do petotužitelja iznosi 10.380,83 eura, a tom trošku trebalo je pribrojiti i trošak vještačenja i trošak pristojbe na presudu, što ukupno iznosi 12.440,21 eur.

46. Kako je prvo do petotužiteljima prvostupanjskom presudom dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 7.457,24 eura, to im je valjalo dosuditi daljnji iznos troška od 4.912,97 eura, sa kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

47. S obzirom na to da je prvotuženica u cijelosti uspjela u postupku, to joj je pravilno sud prvog stupnja dosudio trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i primjenom Tarife, te za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje u cjelosti prihvaća i ovaj sud.

48. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe prvo do petotužitelja, te drugotuženika i umješača na strani drugotuženika kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

49. Prvotuženici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb