REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3798/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pažitka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, kojeg zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 505/2021-3 od 6. lipnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-31/2019-14 od 6. lipnja 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-505/2021-3 od 6. lipnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pr-31/2019- 14 od 7. travnja 2021.
2. Prijedlog je utemeljen na odredbi članka 385.a stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP), jer je podnesen zbog pravnih pitanja za koja predlagatelj nalazi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljenih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. U prijedlogu su naznačena slijedeća pravna pitanja:
„1. Ostvaruje li policijski službenik koji je upućen i obavlja poslove granične kontrole na graničnom prijelazu na teritoriju druge države temeljem međunarodnog sporazuma Republike Hrvatske s drugom državom na čijem teritoriju se granična kontrola obavlja (u konkretnom slučaju Republike Slovenije), pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u konkretnom slučaju članak 56. -„Narodne novine“ broj 104/13 i članak 50. - „Narodne novine“ broj 112/17);
2. Je li sud u primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13 i „Narodne novine“ broj 112/17) vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom na odredbe članka 120. („Narodne novine“ broj 104/13) i članka 101. („Narodne novine“ broj 112/17) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, uključujući ona o vremenskom važenju tumačenja;
3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 1/50 od 12. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, odnosno na utuženo razdoblje u ovom predmetu;
4. Ovisi li ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu državnog službenika i namještenika o nastanku određenih povećanih troškova zbog rada na terenu (kao što su trošak prehrane, prijevoza i sl.) ili isključivo kada su za to ispunjeni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13 i „Narodne novine“ broj 112/17) propisani uvjeti?“.
3.1. Razlog kojeg predlagatelj veže uz tvrdnju o važnosti naznačenih pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP je nepodudarnost s praksom revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke broj Revr-1716/2016 od 15. studenoga 2017., Revr- 33/2017 od 27. lipnja 2017., Revr-1028/2017 od 24. travnja 2019., Revr-630/2017 od 3. rujna 2019., jer predlagatelj ocjenjuje da su te odluke utemeljene na pravnom shvaćanju koje odstupa od pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda.
3.2. U odnosu na dio prijedloga koji je utemeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, predlagatelj nalazi da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, i to pravo na jednako postupanje (članak 14. stavak 2.) u vezi s jedinstvenom primjenom prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čanak 116. stavak 1.), zatim i zakonito suđenje (članak 115. stavak 3.) te socijalnu sigurnost (članak 57. stavak 1.) u vezi s pravom na slobodno udruživanje (članak 43. stavak 1.).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Postupajući prema odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, jer se pobijana drugostupanjska presuda temelji na pravnom shvaćanju, koje je podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., a ta je odluka upravo i donesena po reviziji koja je dopuštena zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, pa valja razumjeti da je tom odlukom upravo i odgovoreno na neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova odnosno riječ je o odluci kojom je praksa ujednačena. Što se tiče revizijskih odluka na koje predlagatelj ukazuje kao razloge važnosti, a koje su donesene prije nego što je sudska praksa ujednačena, treba imati na umu, da se radi o odlukama koje su donesene po izvanrednoj reviziji, te da je u tim predmetima revizija odbačena (osim u predmetu broj Revr-630/2017, u kojem je donesena ukidna odluka i nije izrijekom izraženo pravno shvaćanje u odnosu na postavljena pitanja), kao i da su u postupanju po tom pravnom lijeku ovlaštenja revizijskog suda glede ispitivanja pobijanih odluka u mnogočemu ograničena zbog javne funkcije te revizije (za razliku od privatne funkcije kakvu je prije toga imala redovna revizija).
5.1. Osim toga, već je u spomenutoj odluci broj Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023. istaknuto da su zauzeta pravna shvaćanja o predmetnim pitanjima sasvim bliska pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom još u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., donesenom u srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.
6. Stoga naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti, pa je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pitanja valjalo odbiti, na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom presudom povrijeđena temeljna ljudska prava na koja u prijedlogu ukazuje, slijedom čega valja zaključiti, da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, ni u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP.
8. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP, te odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
