Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-83/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ana - Marija Leško Blažić, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Dragičević i partneri u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, koju zastupa opunomoćenik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10258/2023-49 od 20. kolovoza 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10258/2023-49, od 20.kolovoza 2024. godine u točki I. izreke.

II. Dijelom se uvažava žalba tuženice te se preinačava odluka o troškovima parničnog postupka u točki III. izreke na način da se tužitelju dosuđuje parnični trošak u iznosu od 1.307,01 euro dok se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužitelju s osnova ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF isplati iznos od 1.863,22 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate u razdoblju od 20. siječnja 2009. do 17. kolovoza 2010. (točka I. izreke); odbijen je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za iznos od 729,74 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.557,01 euro sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana (točka III. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a navodeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sebi i razlozima presude te nema razloga o odlučnim činjenicama u pogledu obrazloženja iz kojih razloga se utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu Kolektivni spor) mogu primijeniti u konkretnom postupku odnosno napominje da se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na odredbu članka 502.c. ZPP-a.

Naime u tome dijelu nije pravilno i u potpunosti utvrđeno činjenično stanje odnosno nije utvrđeno da li se uopće radi o slučaju koji je istovjetan Kolektivnom sporu.

2.2. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud provedenim vještačenjem proizveo učinak fiksne kamatne stope na predmetni ugovor o kreditu pri čemu nije imao u vidu i razdoblje otplate kredita kada je tečaj CHF bio manji od tečaja u vrijeme sklapanja ugovora.

2.3. Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate i istaknutog prigovora zastare tražbine.

2.4. Tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u postupku te da je neosnovano tužitelju priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o nužnom trošku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u pogledu glavnog zahtjeva te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

Prvostupanjski sud je dijelom pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke 9. studenog 2006. godine sklopile ugovor o kreditu broj: 188-50-3764982 prema kojemu je tužitelju odobren kredit u iznosu od 28.116,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje na rok otplate od 84 mjeseca.

Nesporno je da je kredit otplaćen u cijelosti kao i to da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa sukladno odluci tužene kao i tečaj CHF. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka zbog odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF došlo je do preplate kredita u iznosu 1.863,22 eura a zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 729,74 eura.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 96. stavak 1. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14) nadalje odredbe članka 502.c. ZPP-a te utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu dijelom usvaja tužbeni zahtjev u pogledu preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u pogledu preplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prihvaćajući u tome dijelu kao osnovan istaknuti prigovor zastare.

9. U pogledu žalbenih navoda vezanih za primjenjivost utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu u ovoj restitucijskoj parnici sud napominje da je svojim ukidbenim rješenjem poslovni broj GŽ-271/22-4 izražen stav da je u Kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da je tužena sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kao i to da je pretpostavka primjene članka 502.c. ZPP-a u ovome postupku utvrđenje činjeničnog stanja u pogledu obaviještenosti tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama navedenih ugovornih odredbi radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.

9.1. Slijedom navedenog ovaj sud je u navedenom ukidbenom rješenju dao uputu prvostupanjskom sudu da upotpuni činjenično stanje saslušanjem tužitelja na navedene okolnosti kako je to tužena predložila u ranijem tijeku postupka.

9.2. Prvostupanjski sud je postupio po uputi ovoga suda te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja te pravilnom ocjenom ovog dokaza utvrdio da tužitelj nije informiran u pogledu rizika sklapanja predmetnog ugovora sa navedenim ugovornim odredbama.

9.3. U vezi provedenog vještačenja ovaj sud je navode tužene koje ponavlja i u ovoj žalbi ocijenio neosnovanim kao i navode vezane za istaknuti prigovor zastare (točka 9.5. i 9.6. obrazloženja ovosudnog rješenja Gž- 271/2022).

Također i u pogledu dosuđenih kamata ovaj sud napominje, kao što je obrazloženo i u ranijem ukidbenom rješenju da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZOO) dosudio zakonsku zateznu kamatu obzirom da je tužena nesavjesni stjecatelj što je uostalom utvrđeno u Kolektivnom sporu.

9.4. U pogledu žalbenih navoda vezanih za razdoblje otplate kredita kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora po ocjeni ovoga suda nema mjesta za umanjenje iznosa preplate kako je to utvrđeno vještačenjem. Tužena je financijska institucija kojoj su sve okolnosti u vezi mogućnosti naglih promjena tečaja CHF morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u određenom periodu manjeg tečaja CHF za nju predstavlja poslovni rizik. S druge pak strane plaćanjem manjih anuiteta tužitelj nije ostvario nikakvu korist niti je što stekao bez osnove jer se restitucijski zahtjev u ovome postupku temelji na utvrđenjima sudova u Kolektivnom sporu gdje je potrošačima pružena pravna zaštita od nezakonitog postupanja banaka prilikom sklapanja ugovora. Točno je da prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora (odnosno pojedine njegove odredbe) je svaka strana dužna vratiti sve ono što je primila no kao što je već rečeno tužitelj plaćanjem manjih iznosa nije ostvario nikakvu korist.

Osim navedenog prema odredbi članka 6. ZOO zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

Umanjenje restitucijskog zahtjeva na ime tzv. negativne razlike po ocjeni ovoga suda, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja je u suprotnosti sa već navedenom odredbom članka 6. ZOO i svrsi pružene zaštite potrošačima u Kolektivnom sporu.

10. Dijelom je osnovana žalba tužene u pogledu troškova parničnog postupka jer je iz obrazloženja prvostupanjskog suda razvidno da je tužitelju priznat trošak sastava odgovora na žalbu protiv ranije presude mada se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

U preostalom dijelu žalba tužene u pogledu troškova je neosnovana jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 154. ZPP-a utvrdio uspjeh stranaka u parnici imajući u vidu vrijednost predmeta spora, poduzete radnje u postupku te troškove vještačenja kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

10.1. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke te sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. navedenog zakona dijelom preinačio odluku o troškovima parničnog postupka.

10.2. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe obzirom na neznatni uspjeh u žalbenom postupku.

Vukovar, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin