REPUBLIKA HRVATSKA

P-3278/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužiteljice IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tatjana Marković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Jonjić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 656,50 eura (4.946,37 kuna), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- iznos od 62,52 EUR (471,06 kuna) teče od 09.05.2018. do konačne isplate,

- iznos od 32,30 EUR (243,37 kuna) teče od 31.05.2018. do konačne isplate,

- iznos od 32,70 EUR (246,37 kuna) teče od 29.06.2018. do konačne isplate,

- iznos od 31,70 EUR (238,85 kuna) teče od 25.07.2018. do konačne isplate,

- iznos od 56,79 EUR (427,90 kuna) teče od 23.08.2018. do konačne isplate,

- iznos od 45,04 EUR (339,36 kuna) teče od 20.09.2018. do konačne isplate,

- iznos od 67,28 EUR (506,94 kuna) teče od 23.10.2018. do konačne isplate,

- iznos od 30,85 EUR (232,45 kuna) teče od 14.11.2018. do konačne isplate,

- iznos od 17,16 EUR (129,28 kuna) teče od 25.12.2018. do konačne isplate,

- iznos od 12,58 EUR (94,78 kuna) teče od 23.01.2019. do konačne isplate,

- iznos od 13,78 EUR (103,82 kuna) teče od 27.02.2019. do konačne isplate,

- iznos od 11,67 EUR (87,94 kuna) teče od 20.03.2019. do konačne isplate,

- iznos od 13,47 EUR (101,50 kuna) teče od 25.04.2019. do konačne isplate,

- iznos od 16,21 EUR (122,12 kuna) teče od 22.05.2019. do konačne isplate,

- iznos od 4,50 EUR (33,43 kuna) teče od 25.06.2019. do konačne isplate,

- iznos od 25,08 EUR (188,99 kuna) teče od 29.06.2019. do konačne isplate,

- iznos od 33,82 EUR (254,82 kuna) teče od 24.07.2019. do konačne isplate,

- iznos od 46,52 EUR (350,51 kuna) teče od 21.08.2019. do konačne isplate,

- iznos od 13,04 EUR (98,23 kuna) teče od 21.09.2019. do konačne isplate,

- iznos od 43,23 EUR (325,69 kuna) teče od 26.09.2019. do konačne isplate,

- iznos od 46,31 EUR (348,96 kuna) teče od 25.10.2019. do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se od dospijeća pojedinačnog novčanog iznosa do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana naknaditi tužiteljici IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka u novčanom iznosu od eura 771,83 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude, do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak pokrenut je 22. rujna 2020. zaprimanjem tužbe tužiteljice IZ, protiv tuženika RZ, radi isplate novčanog iznosa od tadašnjih 5.954,40 kuna (sada 790,28 eura), uvećano za pripadajuće kamate i troškove postupka. Naime, tužbom se tvrdi da parnične stranke žive u istoj kući, oznake č.z. 2002/36 u [adresa], na način da tuženik s obitelji živi u prizemlju kuće, dok je stan na prvome katu u isključivom posjedu i vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica je neposredno, ali i preko svojeg prednika – oca SZ u posjedu prvog kata kuće preko trideset godina, kao i dijela dvorišta. Tuženik je brat oca tužiteljice, odnosno, njezin stric. Između braće RZ je postojao usmeni dogovor kako će ovdje tuženiku pripasti prizemlje kuće s dijelom okućnice, a NZ stan na prvom katu kuće s dijelom okućnice, kao i pravo nadogradnje kuće. Tuženik u prizemlju živi tijekom cijele godine, dok je tužiteljica tu samo ljeti s obitelji. Do prije tužbe, kuća je imala jedinstveni vodovodni priključak s mjerilom, koje je bilo zajedničko za čitavu kuću, na način da je iz vodovodnog priključka bila postavljena vodovodna ijev koja se protezala i u prizemlje, te nastavlja prema katu kuće. Tužiteljica i tuženik su zajedno dijelili troškove prema Hvarskom vodovodu d.o.o. za isporučenu odu, sukladno potrošnji koju je svatko od njih napravio. Tužiteljica ističe kako su svi računi formalno dolazili na njeno ime, s obzirom da je ona vlasnica kuće č.z. 2002/36 k. o. [katastarska općina], dok je za druge troškove, tuženik ishodio rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Hvara od 26. svibnja 2015. i rješenje Hrvatskih voda d.d. od 26. svibnja 2015., temeljem kojih plaća mjesečni iznos naknada koji se odnos na njegov stambeni dio, odnosno, stan u prizemlju. Iako je tuženik izvanknjižni vlasnik prizemlja predmetne kuće, između prednika tužiteljice (oca SZ) i ovdje tuženika je postojao usmeni dogovor o podjeli troškova na jednake dijelove, a misli se na troškove vode i odvodnje za cijelu godinu. Ovo je tako dogovoreno s obzirom da tuženik živi tu cijele godine, tužiteljica boravi sao tijekom ljeta, pa iako u tom razdoblju potroši nešto više od tuženika, ostatak godine od nje nema potrošnje, pa na godišnjoj razini, da se sve izjednači. Kako su se odnosi između parničnih stranaka pogoršali, to da je tuženik prestao plaćati svoj dio troškova, pa je tužiteljica bila primorana, kako se ne bi isključila voda, platiti u cijelosti troškove vode za cijelu kuću. Iz potvrda o plaćenim računima, koje su dostavljene uz tužbu, tužiteljica tvrdi da je razvidno kako j ona za razdoblje 2017. -2019. sama snosila sve troškove za potrošnju vode i odvodnje, iako je tuženik bio dužan snositi 1/2 dijela troškova. Iz računa za potrošnju vode, proizlazi da je tuženik za 1/2 dužan iznos od tadašnjih 4.514,35 kuna (sad 599,16 eura), dok je za 1/2 računa za odvodnju, dužan tadašnjih 1.440,05 kuna (sada 191,13 eura). S obzirom na navedeno, ustalo se tužbom, te se traži donošenje presude kojom bi se naložilo tuženiku isplatiti tužiteljici gornje iznose, uvaćano za kamate i troškove postupka.

2. Rješenjem od 16. listopada 2020. tuženik je pozvan dati pisani odgovor na tužbu, te je ujedno upozoren na zakonske posljedice oko ne/davanja odgovora, te iznošenja činjenica i predlaganja dokaza u postupku.

3. Odgovorom na tužbu, koji je zaprimljen na ovom Sudu 26. listopada 2020. tuženik se usprotivio tužbi i predložio tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Tuženik spori opis situacije kako to tužiteljica iznosi u tužbi, te navodi kako je donos plaćanja komunalnih usluga tekao na način da bi uplatnice dolazile tuženiku, koji ih je podmirivao, a tužiteljica, odnosno, ranije njen otac, bi davali određeni iznos tuženiku na ruke. Tako da je sve funkcioniralo do trenutka kada je tužiteljica povećala potrošnju komunalnih usluga, te su se zamijenile uloge, odnosno, tužiteljica bi plaćala usluge, a tuženik bi joj davao novac na ruke. Ta zamjena se dogodila, prema tuženiku, početkom 2018., a u prilog tome tuženik je dostavio uplatnice uz odgovor na tužbu.

4. Tijekom postupka, podneskom od 3. ožujka 2023. uređen je tužbeni zahtjev, na način da se konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplata novčanog iznosa od tadašnjih 4.946,37 kuna (sada 656,50 eura), uvećano za kamate i troškove postupka.

5. U postupku je održano pripremno ročište 29. listopada 2024., na kojem ročištu je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka.

6. Tako su u dokazne svrhe izvedeni sljedeći dokazi: pregledan je zemljišno-knjižni uložak ZU 2022 k. o. [katastarska općina] (list 6-7 spisa); pregledane su Kartice partnera, izdane d Hvarski vodovod d.o.o. (list 8-12 spisa); pregledane s uplatnice za Odvodnja Hvar d.o.o. (list 13-14 spisa); pregledane su transakcije Addik banka d.o.o. ( list 15-52 spisa); pregledane su uplatnice dostavljene uz odgovor na tužbu ( list 57 spisa); pregledana je fotografija dostavljena uz podnesak tužiteljice od 25. siječnja 2022. (list 67 spisa); prgledan je dopis Hvarskog vodovoda od 13. lipnja 2022. (list 77 spisa), te Kartice partnera (list 78-79), kao i Ugovor 410-24/2020 (list 80-81 spisa); pregledani su računi za ožujak i travanj 2020. ( list 82-83 spisa); pregledan je dopis Odvodnje Hvar d.o.o. od 15. ožujka 2023. (list 95 spisa), te Financijske kartice (list 96-99 spisa); saslušane su parnične stranke (iskazi dani na ročištu 23. siječnja 2025., list 102-104 spisa); saslušani su svjedoci ČZ, PZ, te KZ (iskazi dani na ročištu 23. siječnja 2025., list 105-108 spisa).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.

8. Predmet postupka je isplata novčanog iznosa, za koji tužiteljica tvrdi predstavlja polovicu iznosa mjesečni režijskih troškova, koje je tuženik bio dužan podmirivati.

9. Prije ulaženja u meritum stvari, treba istaknuti da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, kako to definira članak 460. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ broj 4/1977, 36/1977, 6/1980, 36/1980, 43/1982, 69/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, te Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022), koji spor male vrijednosti definira kao spor u kojem tužbeni zahtjev ne prelazi vrijednost od 1.320,00 eura. U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak, no, sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

10. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi članka 221.a Zakona o parničnom postupku.

11. Zakonom o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/2018, 110/2018, 31/2020) i to člankom 32. propisana je dužnost korisnika komunalne usluge plaćati cijenu za pružene komunalne usluge i javna davanja koja se plaćaju uz komunalnu uslugu ili u vezi s komunalnom uslugom. Komunalna naknada se plaća, izmešu ostaloga, za stambeni proctor, prema članku 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

12. Prema Zakonu o vodama (Narodne novine broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, 66/2019) i to članku 205. sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju se iz cijene vodne usluge, koja je prihod isporučitelja vodne usluge, dok je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

13. U konkretnom postupku među strankama nije bilo prijepora oko činjenice posjedovanja (i izvanknjižnog vlasništva) stana u prizemlju kuće na čestici 2002/36 k. o. [katastarska općina] od strane tuženika, kao ni oko toga da je stan na katu u posjedu i vlasništvu tužiteljice. Među strankama nije bilo prijepora oko same činjenice postojanja usmenog dogovora oko plaćanja troškova.

14. Ono oko čega se parnične stranke spore, odnosno, imaju drukčije viđenje u postupku, jest sadržaj takvog usmenog dogovora i način na koji se odvijalo plaćanje, a slijedom toga i prestanak plaćanja od strane tuženika.

15. Prvenstveno, što se tiče obveze plaćanja računa, kako proizlazi iz gore citiranih odredbi, i tužiteljica i tuženik su, oboje, u utuženom razdoblju bili obveznici plaćanja računa, odnosno, oboje se imaju smatrati korisnicima. Ovo stoga što je tužiteljica knjižna vlasnica predmetne nekretnine, odnono, iz zemljišno- knjižnog uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je u zemljišnoj knjizi ove Službe, kao vlasnik upisana ovdje tužiteljica IZ, za 1/1 dijela. Ovo također u postupku nije bilo prijeporno. Tuženika se ima smatrati korisnik u smislu gornjih zakona, stoga što je on, prema vlastitom kazivanju, a i prema iskazu tužiteljice, posjednik i izvanknjižni vlasnik stana u prizemlju predmetne kuće.

16. Iz kartica partnera Hvarskog vodovoda, te izlista od Addiko banke d.d. može se vidjeti kako je suprug tužiteljice – KZ platio račune vode i odvodnje, počevši od travnja 2018. do rujna 2019. u cijelosti prema dostavljenim računima.

17. Iz uplatnica koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, može se vidjeti kako su računi za listopad, studeni i prosinac 2017., kao i siječanj, ožujak 2018. također plaćeni.

18. Svi gore navedeni računi su glasili na ime tužiteljice – IZ.

19. Na fotografiji koju je tužiteljica dostavila uz uređenu tužbu – podnesak od 25. siječnja 2022., vidi se novčanica od sto kuna (te još jedna novčanica, neutvrđenog iznosa, ispod nje), uz papir na kojem piše "Dosta je zajebancije, plaćajte sami račune".

20. Iz dopisa Hvarskog vodovoda d.o.o. proizlazi da su 19. veljače 2020. zaprimili zahtjev za odvajanjem priključka, podnesen od strane ovdje tuženika – RZ, na temelju kojeg zahtjeva je s korisnikom potpisan Ugovor o izgradnji priključka, te od ožujka 2020. računi dolaze odvojeno za parnične stranke. Nadalje, svi računi za kuću u [adresa], na adresi [adresa], do veljače 2020. su glasili na ime IZ. Ugovor koji je dostavljen uz ovaj dopis, Hvarski vodovod d.o.o. je sklopio s ovdje tuženikom 24. veljače 2020. pod brojem 410-24/2020. Iz dostavljenih računa za ožujak 2020. vidljivo je da je za svaku od parničnih stranaka došao zaseban račun za potrošnju vode i to za tuženika 104,61 kuna, a za tužiteljicu 45,20 kuna.

21. Dopisom od 20. ožujka 23. Odvodnja Hvar d.o.o. je dostavila analitičke kartice za 2018.-2020., uz napomenu kako je ranije kao korisnik bio naveden IZŠ, što je promijenjeno nakon zaprimanja ugovora o darovanju od 14. rujna 2017. otkada je kao korisnik zavedena IZ. Ujedno je dostavljena i finacnijska kartica za ovdje tuženika RZ, koji je kao korisnik zaveden 19. svibnja 2020.

22. Tužiteljica je u svojem stranačkom iskazu dodala kako je godinama između njenog oca i njegovog brata – ovdje tuženika postojao dogovor oko plaćanja računa, a dogovor je bio takav da svaki od njih plaća polovicu računa. To je u praksi izgledalo tako da bi tuženik njenom ocu u sandučič ostavio svoj dio računa. Kasnije, početkom 2018. tužiteljica tvrdi da je u sandučiću pronašla ceduljicu na kojoj je pisao da je "dosta zajebancije", te da od sada "sama plaća račune". Tijekom pandemija Covi, tuženik da je bez njenog znanja i prisilno uveo svoje odvojeno mjerilo, a tužiteljica jesama platila sve dospjel račune, kako im ne bi isključili vodu. U to vrijeme, odnosno, početkom 2018. tužiteljica tvrdi da je kod tuženika u prizemlju doselio njegov sin s obitelji, koji s utu živjeli neko vrijeme tijekom godine. Kako ona ne bi dolazila nego samo ljetnim mjesecima, a tuženik je tu cijelo vrijeme živio, na kraju da bi se troškovi izjednačili. Kao razlog pogoršanja međusobnih odnosa, tužiteljica vidi imovinsko-pravni spor oko vlasništva predmetne kuće, a oko čega je baš u to vrijeme, tuženik pokrenuo parnični postupak. Nakon spomenute poruke, tuženik da nije platio niti jedan račun, otprilike dvije godine. Tužiteljica tvrdi da je počela s turističkim iznajmljivanjem početkom 2018., a prije toga je na katu ujedno vršena i renovacija. Uslijed renovacije, troškovi bi se povećali, no, tužiteljica tvrdi da su u to vrijeme i upravoiz tih razloga, ona i suprug plaćali više od polovice računa, te bi taj iznos ostavljali tuženiku u sadnučić.

23. Tuženik je u svojem stranačkom iskazu dodao kako su prvotno njegov brat i on u toj kući živjeli s njihovom majkom, koja je tada plaćala račune. Kasnije je bio postignut dogovor između njih dvoje kako će račune za vodu plaćati svaki po polovicu, dok tuženik tvrdi da nikakav sporazum ili dogovor nije postigao s ovdje tužiteljicom, već su samo nastavili raniji dogovor. Ovo da je funkcioniralo do početka renovacije, odnosno, da su tada započeli problemi. Tuženik tvrdi da je istina kako je njegov sin na kratko razdoblje doselio k njemu, no, da je odeslio u svoj stan početkom 2018. Kada je tužiteljica započla s renovacijom, tuženik i supruga su živeli sami u prizemlju kuće, a računi su višestruko skočili.

24. Saslušan u svojstvu svjedoka, suprug tužiteljice – KZ je u svojem iskazu naveo kako je između ovdje tuženika i oca ovdje tužiteljice postojao dogovor da svatko od njih plaća polovicu računa za vodu i odvodnju, te je svjedoku neposredno poznat takav dogovor. To je na taj način funkcioniralo, prema svjedoku, sve do početka 2018. Prije tog razoblje, jedan period je otac tužiteljice davao novac tuženiku na ruke, da bi ovaj potonji platio račune, a to je bilo, po svjedoku dvije ili tri godine prije utuženog razdoblja. Po svjedoku, do ovog spora je došlo uslijed imovinsko-pravnih pitanja između stranaka. Prema svjedoku, tužiteljica i on bi preuzimali račune za vodu i odvodnju iz sandučića na kojem je pisalo CZ, a na kući postoje inače dva sandučića, drugi je na ime tuženika. Što se tiče eventualnog povećanja potrošnje vode za vrijeme trajanja radova na renovaciji kata kuće, svjedok smatra kako radovi nisu bitno doprinijeli uvećanju potrošnje, budući da je vrsta radova bila takva da ne zahtijeva puno vode, pa tako navodi da je bilo riječ o miješanju cemeta, za što da je potrebna možda kanta vode, te ličenju zidova, mijanjala se stolarija i slično, dakle, većinom suhi radovi. Što se, pak, tiče potrošnje vode ljeti, uslijed iznajmljivaja, prema svjedoku potrošnja zna biti uvećana, no, kako su supruga i on tu samo ljeti, a i iznajmljuju samo ljeti, ta uvećana potrošnja se dovede u razinu s potrošnjom tuženika, koji tu živi tijekom cijele godine. Tako da na godišnjoj razini, potrošnja vode je jednaka. Budući da je svjedok suprug tužiteljice, on bi osobno znao platili račun preko internet bankarsva ili bi znao otići u banku iste platiti. Svjedok je naposlijetku dodao da je kod tuženka u preizemlje doselio tuženikov sin s obitelji, koji da se odselio prije nekih godinu dana, odnosno, tijekom 2024.

25. Saslušana u svojstvu svjedoka, susjeda parničnih stranaka – ČZ, je u svojem iskazu navela kako neposrednih saznanja o predmetu spora nema, no, kako bi prije pandemije Covid, majka tužiteljica znala navratiti kod nje na kavu, pa bi tako u priči se požalila datuženik ne plaća svoj dio računa za kuću. Svjedokinja tvrdi da je u razdoblju kada je tuženik prestao s plaćanjem, račune u cijelost plaćala tužiteljica. Svjedokinja je potvrdila da je tužiteljica renovirala svoj kat kuće, ali ne zna točno kada, te je potvrdila kako se tužiteljica početkom 2018. počela baviti turističkim iznajmljivanjem apartmana u kući. Prema svjedokinji, u prizemlju je kod tužeika s njim živio njegov sin s obitelji, odnosno, suprugom i dvoje djece, a prema svjedokinji, isti su se odselili prije godinu dana. Kada je svjedokinja upitana kada je kod tuženika doselio sin s obitelji, ista tvrdi da je to bilo prije nekih četiri, možda pet godina.

26. Saslušana u svojstvu svjedoka, prijateljica tužiteljice – PZ, je u svojem iskazu navela kako je tamo osobno bila 2018. kada je tužiteljica renovirala kat kuće, pa se svjedokinja sjeća da su te prilike u sandučiću tužiteljica pronašli nekakve uplatnice, novac i nekakvu poruku, na kojoj je pisalo "nešto utilu da od sada sami plaćaju račune". Tužiteljica da je svjedokinji pričala kako se boji da joj ne bi isključili vodu, jer da tuženik ne plaća svoj dio računa. Neposrednih saznanja oko detalja u vezi dogovora oko plaćanja ili samog načina plaćanja, svjedokinja ne posjeduje. Kada je svjedokinj upitana da li je te prigode, kada je bila na [adresa], vidjela sina tuženika ili njegovu obitelj u kući, svjedokinja se nije mogla sa sigurnišću sjetiti, već se sjeća da je sigurno vidjela tuženika i njegovu suprugu u prizemlju kuće.

27. Iz izvedenih dokaza, kao i iskaza samog tuženika, proizlazi da je isti do 2018. uredno plaćao polovicu računa za vodu i odvodnju, kako su stizali. Ovo su potvrdili u svojim iskazima i svjedok OZ, te parnične stranke. Kako je gore već navedeno, tuženik se u navedenom razdoblju ima smatrati korisnikom usluge pružanja vode i odvodnje, pa je stoga u obvezi plaćanja navedenih troškova. Kako je kuća u utuženom razdoblju imala zajedničko mjerilo, odnosno, tuženik je ugradio zasebno mjerilo tek 2020. (također neprijeporno u postupku), to se iznosi za utuženo razdoblje imaju smatrati za cijelu kuću, pa je time tuženik obveznik plaćanja polovice iznosa. Tuženik je svojim činom plaćanja takvih troškova godinama, po mišljenju ovog suda, ovo i praktički prešutno priznao. Po mišljenu ovog suda, razlozi zbog kojih je došlo do, kako to stranke zovu "problema oko plaćanja" su za meritum stvari nebitni. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, za istaknuti je kako su isti usklađeni sa zaprimljenim računima, koje je nesporno tužiteljica platila za utuženo razdoblje. Pregledom računa za vodu, pa tako i odvodnju, za godinu 2018. i 2019. mogu se potvrditi navodi tužiteljice i njenog supruga, kako su tijekom tri mjeseca, koliko tvrde da godišnje borave u kući, računi povećani i to za otprilike polovicu iznosa. Tako je primjerice tijekom godine račun vode mjesečno iznosio cca tadašnjih 336,99 kuna (ovisno o mjesecu), dok je tijekom tri ljetna mjeseca iznosio cca od tadašnjih 528,35 do 733,39 kuna (ovisno o mjesecu). Navode oko toga tko je živio s tuženikom u prizemlju, sud nije uzimao posebno u razmatranje, jer odlučne činjenice ne ovise o tome. Ocjena je suda kako je tužiteljica dokazala svoje tužbene navode što se tiče osnove tužbe, te je s dokazima, odnosno, dostavljenim računima uspjela dokazati i visinu tužbenog zahtjeva.

28. Uporište za ovakvu odluku, ovaj sud nalazi i u sudskoj praksi, izraženoj, između ostalog i u sentence Županijskog suda u Dubrovniku, oznake Gž-617/2022.

29. Naposlijetku se ponavlja kako je u konkretnom slučaju riječ o postupku u sporu male vrijednosti, pa je stoga, imajući u vidu gore citiranu odredbu, sud odmah na glavnoj raspravi dovršio raspravljanje, te nije dopustio tuženiku predlaganje "protudokaza", odnosno, novih dokaza u pogledu pobijanja iskaza svjedoka. Kao što je već citirano, svi dokazi i tvrdnje se u ovim postupcima imaju iznijeti najkasnije u tužbi i odgovoru na tužbu. U konkretnom slučaju ipak je bilo potrebno održati glavnu raspravu radi saslušanja svjedka, no, nove dokazne prijedloge iznijete na glavnoj raspravi sud ne može dopustiti.

30. U slučaju dvojbe oko određenih nejasnoća, odlučeno je primjenom pravila o teretu dokazivanja.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, a istu zastupa punomoćnica odvjetnica. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora od 656,50 eura, te prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023).

32. Prema Tbr. 52. sud prilikom odmjeravanja troškova koji padaju na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

33. Prema Tbr. 54. vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

34. Tužiteljica je popisala trošak kako slijedi:

a. sastav tužbe 22. rujna 2020. – 75 bodova (150,00 eura);

b. sastav podneska 27. rujna 2021. – 75 bodova (150,00 eura);

c. sastav podneska 24. siječnja 2022. – 75 bodova (150,00 eura); d. sastav podneska 3. ožujka 2023. – 75 bodova (150,00 eura); e. zastupanje na ročištu 6. travnja 2022. – 75 bodova (150,00 eura); f. zastupanje na ročištu 9. ožujka 2023. – 75 bodova (150,00 eura); g. zastupanje na ročištu 29. listopada 2024. – 75 bodova (150,00 eura); h. zastupanje na ročištu 23. siječnja 2025. – 75 bodova (150,00 eura); i. sudska pristojba tužbe – 26,54 eura (200,00 kuna);

j. sudska pristojba presude – 26,54 eura;

k. PDV 25% - 136,87 eura.

35. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 656,50 eura, te odredbe Tarife, tužiteljici je za svaku radnju priznato po 50 bodova. Određene radnje nisu priznate u cijelosti, pa tako sastav podneska od 27. rujna 2021. kojim se nije ni procesno, ni meritorno raspravljalo, radi čega je priznat kao ostali podnesci u 25% iznosa od 50 bodova, odnosno, 12,5 bodova. Nadalje, na ročištu 29. listopada 2024. se procesno raspravljalo, radi čega je priznato 50% iznosa od 50 bodova, odnosno, 25 bodova. Sukladno ovome, manji je i iznos PDV-a. Tako je tužiteljici ukupno priznato kako slijedi:

a. sastav tužbe 22. rujna 2020. – 50 bodova (100,00 eura);

b. sastav podneska 27. rujna 2021. – 12,5 bodova (25,00 eura); c. sastav podneska 24. siječnja 2022. – 50 bodova (100,00 eura); d. sastav podneska 3. ožujka 2023. – 50 bodova (100,00 eura); e. zastupanje na ročištu 6. travnja 2022. – 50 bodova (100,00 eura); f. zastupanje na ročištu 9. ožujka 2023. – 50 bodova (100,00 eura); g. zastupanje na ročištu 29. listopada 2024. – 25 bodova (50,00 eura); h. zastupanje na ročištu 23. siječnja 2025. – 50 bodova (100,00 eura); i. sudska pristojba tužbe – 26,54 eura (200,00 kuna);

j. sudska pristojba presude – 26,54 eura;

k. PDV 25% - 143,75 eura.

36. Dakle, tužiteljici je priznato ukupno 287,5 bodova, što daje 575,00 eura (1 bod = 2,00 eura), uvećano za PDV 25% (143,75 eura) i fiksni trošak pristojbi 26,54 eura (x2 = 53,08 eura), što sve zbrojeno daje ukupan trošak u iznosu od 771,83 eura.

37. Prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022, 88/2022) i to članku 13. iznosi navedeni u kunama u pravnim instrumentima smatraju se iznosima u eurima, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog zakona.

38. Uredbom Vijeća Europske Unije broj 2022/1208 od 12. srpnja 2022. utvrđena je fiksna stopa konverzije kune u euro u visini od 7,53450 kuna za 1 euro.

39. Prema odredbi članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, preračunavanje iz kune u eure se vrši zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu sa matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje na dvije decimale, a na temelju treće decimale, s tim da ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena, a ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala se povećava za jedan.

40. Prema gornjim pravilima, iznosi izraženi u tužbi su konvertirani u iznose u eurima.

U Starom Gradu, 11. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjera za sud i drugu stranu. O žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DOSTAVTI:

- tužiteljici, po punomoćnici, putem e-komunikacije;

- tuženiku, po punomoćniku, putem e-komunikacije;

- u spis.