Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-127/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvar tužiteljice OI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po odvjetničkom uredu iz [adresa] O i VI, protiv I. tuženika BI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženika ĐI,OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetničkom društvu iz Rijeke Vaić i Dvorničić, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-188/2017-15 od 21. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-188/2017-15 od 21. rujna 2018., u stavku II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupaka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„1. Utvrđuje se da suvlasnički udio 5/10 u naravi nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 188/2 i dvorište ukupne površine 540 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice OI i 1. tuženika BI s udjelom tužiteljice u ½ dijela, te se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude uknjiži pravo suvlasništva navedene nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama ovog suda u ½ dijela.

2. Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženika ĐI koji glasi:

"Utvrđuje se da je djelomično ništav ugovor o pozajmici od 18. siječnja 2010. sklopljen između 1. tuženika i 2.tuženika sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini u dijelu kojim se navedena pozajmica osigurava uknjižbom na ½ dijela suvlasničkog dijela 5/10 u naravi nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 188/2 i dvorište ukupne površine 540 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovi uknjižbe naprijed navedenog založnog prava temeljem ugovora o pozajmici od 18. siječnja 2010., odnosno brisanje založnog prava na ½ dijela suvlasničkog dijela 5/10 u naravi nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 188/2 i dvorište ukupne površine 540 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo tužiteljice OI."

3. Tužiteljica je dužna naknaditi drugotuženiku ĐI parnični trošak u iznosu od 11.450,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela presude, u stavku II i III izreke žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da suvlasnički udio 5/10 nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 188/2 i dvorište ukupne površine 540 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika s udjelom tužiteljice u ½ dijela kao i zahtjev na utvrđuje da je djelomično ništav Ugovor o pozajmici od 18. siječnja 2010. sklopljen između I. tuženika i II. tuženika sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini u dijelu kojim se navedena pozajmica osigurava uknjižbom na ½ dijela suvlasničkog dijela 5/10 predmetne nekretnine uz zahtjev za brisanje upisanog založnog prava, a koje zahtjeve temelji na činjenici da je predmetna nekretnina bračna stečevina i da njezin suprug, I. tuženik nije bio ovlašten raspolagati njezinim suvlasničkim dijelom.

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva koji se odnosi na djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora o pozajmici i s time u vezi brisanje založnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pobijanom dijelu.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da su tužiteljica i I. tuženik u braku od 1973.;

- da je predmetna nekretnina stečena u braku i da je zajednička imovina stranaka;

- da je I. tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine;

- da je uvidom u spis posl.br. P-1681/2012 utvrđeno je da je ĐI (ovdje II tuženik) podnio tužbu protiv BI (ovdje I tuženika) radi isplate iznosa od 50.000 eura u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zakonskom kamatom od podnošenja tužbe do isplate;

- da je u navedenom predmetu donijeta presuda i rješenje 11. srpnja 2013. kojom je naloženo CI da plati ĐI 50.000 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate te je JI s odbijen sa protutužbenim zahtjevom na utvrđenje da je Ugovor o pozajmici od 18. siječnja 2010. prividan ugovor i da ne proizvodi pravne učinke uz zahtjev za brisanjem zemljišno knjižnog stanja i prava zaloga u zemljišnim knjigama temeljem rješenja poslovni broj Z-1473/10 od 29. siječnja 2010.;

- da je navedena odluka postala pravomoćna odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž -5288/13 od 6. travnja 2016. ;

- da je Ugovor o pozajmici sklopljen od 18. siječnja 2010. između I tuženika kao zajmoprimca i II tuženika kao zajmodavca i da je II tuženik kao garanciju vraćanja pozajmice dozvolio upis založnog prava na predmetnoj nekretnini koje je bio upisan kao vlasnik;

- da iz prijedloga za ovrhu proizlazi da je II tuženik kao ovrhovoditelj protiv I tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 50.000 eura temeljem navedene presude poslovni broj P-1681/2012 od 11. srpnja 2013. te je ovrha određena na nekretnini ovršenika rješenjem o ovrsi poslovn broj Ovr-

2564/2017 dana 23. ožujka 2017.;

- da je tužiteljica u ovršnom postupku podnijela prigovor kao treća osobe s prijedlogom za odgodu ovrhe navodeći da predmetna nekretnina odnosno stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I tuženika;

- da I tuženik ne spori da je Ugovor o pozajmici sklopio kako bi pomogao nećaku i da je bio svjestan da tim ugovorom garantira za novčanu tražbinu II tuženika prema NI;

- da je II tuženik iskazao da je planirao kupiti stan od tvrtke Leon gradnja koju je zastupao NI (nećak I tuženika) i da mu je isplatio cijenu u iznosu od 50.000 eura time da NI nije ispunio svoju obvezu i nije mu predao u vlasništvo i posjed stan te je tražio garanciju za isplaćeni iznos od 50.000 eura i da mu je NI predložio da će garantirati njegov ujak, I tuženik, upisom hipoteke za navedeni iznos na nekretnini I tuženika kao i da je u agenciji izjavio da razumije sadržaj ugovora;

- da je II tuženik iskazao da ne poznaje tužiteljicu i da je sa I tuženikom bio samo jednom kad su u agenciji sklapali ugovor o pozajmici i da nije pitao I tuženika da li je oženjen i da li ima obitelj niti mu je I tuženik o tome pričao;

- da je tužiteljica iskazala da ne poznaje II tuženika i da je za Ugovor o pozajmici saznala tek naknadno kada je II tuženik pokrenuo ovršni postupak i da joj je tek tada bračni drug rekao da je kuća opterećena hipotekom za iznos od 50.000 eura, a koji Ugovor da sklopio iz razloga što je htio pomoći nećaku NI;

- da je predmetni Ugovor o pozajmici od 18. siječnja2010. valjan pravni posao;

- da okolnost što II tuženik nije znao da li je I tuženik u braku i ima djece kao i činjenica da je tužiteljica naknadno saznala za Ugovor, ne čini ugovor nevaljanim;

- da je Ugovor sastavljen u agenciji i da su tuženici imali povjerenje u predstavnike agencije kojom prilikom nije vođen razgovor o obitelji I tuženika.

10. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna nekretnina zajednička imovina tužiteljice i I. tuženika sukladno odredbama Zakonu o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/1978, 27/1978, 45/1989, 51/1989 i 59/1990 - dalje: ZBPO) te da je predmetni Ugovor o pozajmici od 18. siječnja 2010. valjan pravni posao i nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 322. i 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) te odlučio na navedeni način.

11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima u tom dijelu nisu dovedeni u sumnju.

12. Stoga, suprotne tvrdnje tužiteljice su bez pravnog uporišta.

13. Na žalbene navode koji se isključivo odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tužiteljica ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. Suprotno tvrdnji tužiteljice, u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

15. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a), pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a na koju povredu ukazuje tužiteljica.

16. U odnosu na žalbene navode i činjenične navode tužbe potrebno je reći slijedeće.

17. Prema odredbi 274. ZBPO koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine pravo vlasništva bračnih drugova na nekretninama koje su njihova zajednička imovina upisuje se u zemljišne knjige na ime oba bračna druga kao njihovo skupno vlasništvo.

18. Odredbom čl. 277. ZBPO st. 1., zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a prema st. 2. svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima

19. Prema čl. 57. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14., dalje: ZV), propisano je da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

20. Nadalje, čl. 61. st. 1. ZV propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, dok je u st. 2. propisano da iznimno, od st. 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnog posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

21. Odredbom sadržanom u čl. 124. st. 1. ZV, propisano je da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

22. Jednako tako, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. ("Narodne novine, br.: 77/11.), istaknuto je da taj sud djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluke broj: U-III- 493/2002 od 13. listopada 2004. i U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008.).

U tom smislu Ustavni sud ističe da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa.

23. Iz citiranih odredbi ZV proizlazi, a to je i u suglasnosti sa navedenom odlukom Ustavnog suda, da iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkom pod kojim se štiti povjerenje u zemljišne knjige, u situaciji kada vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla.

24. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZV), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a na što upire i II tuženik u odgovoru na tužbu.

25. Stoga je to pravilo, i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri. (tako i odluka Vrhovnog suda Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013., Rev-x 446/2018-2 od 1. ožujka 2022., Rev-872/2019-2 od 1. veljače 2022.)

26. Dakle, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno pravnoj nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna je pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe.

Međutim, valja ukazati i na to da nije jedino odlučno samo što je sporna nekretnina bila upisana kao vlasništvo I. tuženika i što se II. tuženik kao treća osoba pouzdao u stanje zemljišne knjige i postupao sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, već je relevantno ponašanje svih sudionika pravnog posla, kao i tužiteljice kao bračnog druga, koja nije bila sudionik tog pravnog posla.

27. S time u vezi potrebno je reći da je prvostupanjski sud izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i utvrdio ponašanje, te savjesnost i dobru vjeru svih sudionika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o pozajmici, kao i tužiteljice koja nije bila sudionik pravnog posla.

28. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, te imajući u vidu logičan iskaz II tuženika iz kojeg proizlazi da u vrijeme sklapanja Ugovora koji je sastavljen u agenciji, nije vođen razgovor o obitelji I tuženika niti mu je I tuženik o tome pričao, te nije znao da li je I tuženik u braku, a I tuženik bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, to je isti u navedenim okolnostima postupao savjesno i u dobroj vjeri.

29. Potrebno je reći i to, da iz samog iskaza I tuženika ne proizlazi da je II tuženiku rekao da je predmetna nekretnina bračna stečevina njega i supruge.

30. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je za Ugovor o pozajmici koji je sklopio njezin suprug 18. siječnja 2010. i to na iznos od 50.000 eura kako bi pomogao njihov nećaku saznala tek pokretanjem ovršnog postupka time da iz stanja spisa proizlazi da je rješenje o ovrsi donijeto 23.ožujka 2017., dakle 7 godina nakon sklapanja Ugovora, a ujedno je potrebno reći i to da je 15. lipnja 2012. godine II tuženik podnio tužbu protiv supruga tužiteljice u predmetu P-1681/2012.

Stoga, obzirom na navedeno ne ukazuje se logičnim da tužiteljica nije imala saznanja o predmetnom Ugovoru i upisu založnog prava.

31. Međutim, neovisno od navedenog, te imajući u vidu odrede o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige kako je to naprijed navedeno, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a što je pravilo i onda kada je drugi bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganje drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri.

32. U naprijed iznesenom pravnom kontekstu i okolnostima konkretnog slučaja, iz navedenih razloga pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da predmetni Ugovor nije djelomično ništetan kako to tužiteljica zahtjeva, te posljedično navedenom nije osnovan niti zahtjev za brisanjem upisanog založnog prava.

33. U odnosu na ostale žalbene navode kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

34. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

35. Kako tužiteljica u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njezina žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

36. Suprotno tvrdnji tužiteljice, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalnog pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

37. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 7/2022, 126/2022 i 138/23), pa su paušalni žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

38. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP-a).

39. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke i čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej