Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-441/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Srebačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4422/2021-62 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4422/2021-62 od 8. ožujka 2024. pod točkom I te pod točkom II u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 4.717,66 Eur s pripadajućim zateznim kamatama te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.604,49 Eur s pripadajućim zateznim kamatama.

II Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržanoj pod točkom II izreke, u dijelu u kojem nije odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadom troška na način da se nalaže tuženiku, pored iznosa od 2.604,49 Eur, naknaditi tužitelju, u roku od 15 dana, daljnji trošak u iznosu od 125,00 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. ožujka 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 Eur.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude utvrđene su ništetnim odredba čl. 2., 3., 4., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj: 016-556/2007 sklopljenog 28. svibnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora (ranije: Hypo-Alpe-Adria bank d.d.) kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF; točkom II naloženo je tuženiku platiti tužitelju 4.717,66 Eur sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (precizirano u točki II izreke) i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 2.604,49 Eur sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2024. do isplate. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Tuženik pobija presudu u odluci glavnoj stvari iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te u odluci o trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno, ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovno suđenje.

3. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena vezanost glavnice uz valutu CHF, te zahtjev za isplatom razlike anuiteta po početnom tečaju CHF u odnosu na anuitete po primjenjivanom tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta, kad je taj tečaj bio viši od tečaja u trenutku isplate kredita.

7. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 6. ZPP, s tvrdnjom da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom time što prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze predložene od strane tuženika, budući prema odredbama čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8.1. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazlaže da nije provedeno saslušanje svjedoka javne bilježnice Željke Horvat Pernar, jer tuženik nije dostavio točnu adresu svjedokinje, dakle radilo se o nepotpunom dokaznom prijedlogu, dok svjedokinju ŠN, nije saslušao jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga.

8.2. Kako nisu ostvarene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, a prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to žalba tuženika podnesena iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.

9. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Naime, temeljem u postupku provedenih dokaza te njihove ocjene (članak 8. ZPP) pravilno je prvostupanjski sud, utvrdio:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika (Hypo-Alpe-Adria Bank d.d.), kao kreditor 30. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu za iznos 26.197,00 CHF, na vrijeme od sedam godina;

- da je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj uslijed primjene valutne klauzule, a zbog povećanja tečaja CHF tijekom otplate kredita, više platio 4.717,60 Eur;

- da se radilo standardiziranom (tipskom) ugovoru o kreditu kojeg je pripremio tuženik, da se o odredbi o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik nije informirao tužitelja o posljedicama i rizicima ugovaranja te odredbe;

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena vezanost glavnice uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, koja povreda traje i dalje.

9.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama, kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2., te čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, 46/07, 79,07; dalje: ZZP-03) te odredaba čl. 322. st. 1. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

9.3. Nadalje, sukladno odredbama čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju više plaćeno, što prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je obračun anuiteta izvršio primjenom početnog tečaja CHF, iznosi 4.717,66 Eur i to sa zateznim kamatama, koje temeljem odredaba čl. 1115. ZOO teku od dana kad su uplate vršene, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

10. Nevažni su žalbeni navodi tuženika kojima prigovara nalazu vještaka vezano za izračun kamatne stope, budući je predmet spora više plaćeno zbog primjene valutne klauzule, odnosno promjene tečaja CHF, pa kamatna stopa nije ni bila predmetom vještačenja.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kao ni da je upitan pravni interes tužitelja, jer da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku radi naknade štete već povrata stečenog bez osnove, slijedom čega da se na ovaj postupak ne bi primjenjivale odluke donesene u postupku radi kolektivne zaštite potrošača. Ovo zato što pravilnim tumačenjem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14, 110/15, 149/19, 19/22, dalje: ZZP-14), te odredbe članka 502.c. ZPP, proizlazi da se ne radi samo o naknadi štete već i o isplati koja se može potraživati u posebnim parnicama s pozivanjem na pravno utvrđenje iz presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava, o čemu je sudska praksa već zauzela shvaćanje u velikom broju odluka sudova, uključivo i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Neosnovano se ističe i kako u postupku nije dokazano ispunjenje zakonskih pretpostavki za ništetnost u smislu odredaba ZZP jer je sud o tom dao jasne razloge; a nisu od utjecaja ni navodi kako je ugovaranje valutne klauzule bilo zakonom dopušteno, te kako je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelj kao potrošač, doveden u bitno povoljniji položaj od potrošača koji su prvotno odlučili sklapati ugovore o kreditu u EUR ili HRK valuti, čime je stvorena neravnoteža na štetu tuženika i drugih potrošača.

12. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu prigovora zastare, budući je prvostupanjski sud dao jasne razloge iz kojih je taj prigovor otklonio pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, dakle u konkretnom slučaju od 14. lipnja 2018.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 1115. ZOO, kada je tužitelju dosudio zatezne kamate od dana plaćanja, smatrajući da mu zatezna kamata na dosuđeni iznos pripada od podnošenja tužbe. Naime, time što je u ovom predmetu utvrđeno da je sporna odredba ugovora nepoštena podrazumijeva nesavjesnost tuženika, a njegovo je nesavjesno postupanje uostalom utvrđeno i odlukama u kolektivnim sporovima.

14. Na koncu, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je trošak obračunavao primjenom odredaba Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 126/2022, i za razdoblje prije njena stupanja na snagu (5. studenog 2022.). Ovo zato jer je T.br. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a što je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci i učinio.

15. Slijedom svega navedenog, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika, radi čega je, temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP, žalba odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena, kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o parničnom trošku, kao pod točkom I izreke.

16. Žalbeni navodi tužitelja da mu je sukladno odredbama T.br. 9. st. 3. Tarife trebalo priznati trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, osnovani su, radi čega je žalba prihvaćena, a pobijana presuda, temeljem odredaba čl. 373. t. 3. ZPP, u dijelu u kojem o tom trošku nije odlučeno, preinačena na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju daljnji trošak od 50 bodova (T.br. 9. st. 3. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 125,00 Eur, i to sa zateznim kamatama u visini propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od 8. ožujka 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude (toč. II izreke).

16.1. Nadalje tužitelju je, sukladno T.br. 10. st. 4. Tarife, priznat trošak od 50 bodova na ime sastav žalbe na rješenje o troškovima postupka (umjesto više traženih 100 bodova), što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 125,00 Eur, koji je trošak je naloženo tuženiku naknaditi mu kao pod točkom III izreke.

17. Temeljem odredaba čl. 166. st. 1. ZPP, pod točkom IV izreke, zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je jer tuženik s podnesenom žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Šibeniku, 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić